Nakon veličanstvene pobjede i povijesnog rezultata Hrvatske ulaskom u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji popričali smo s našim stručnim komentatorom, i trenerom u Nogometnoj školi Međimurje-Čakovec, Marijom Šarićem koji je utakmicu pratio u Italiji.
– Ah, što reći nakon ovoga. Vjerovao sam da možemo do finala, ali znao sam kakva je knock-out faza turnira. Šalio sam se proteklih dana da sam zamalo iskrvario od silne muke gledajući te trilere od utakmica. Govorim ja prijateljima daj Bože da pobijedimo Engleze u regularnom dijelu utakmice, samo nemoj produžetke i penale jer nemam više snage, hahaha. Evo me baš sam u Italiji i igrom slučaja u vrijeme utakmice bio sam na koncertu Rogera Watersa, no zahvaljujući prijatelju i modernoj tehnici gledala se tekma na mobitelu. Pored nas je mladi Talijan i svi zajedno buljimo u mobitel, gledamo tekmu, znojimo se i drhtimo… I Talijan sa sklopljenim rukama govori, “kako bih volio da ih dobijete, četiri godine živio sam u Engleskoj i jednostavno su nepodnošljivi i bahati kad je nogomet u pitanju – započeo je Mario.
I kao protiv Danske i Rusije i ovaj put smo se vratili iz rezultatskog minusa:
– Prije svega moram pohvaliti ove naše momke i stožer, suvišno je nekome tko ne razumije nogomet i sport objasniti što znači biti u finalu Svjetskog prvenstva i što znači igrati takve utakmice. Momci su pokazali strašan karakter, jer vratiti se nakon rezultatskog zaostatka je veoma teško, a oni su to učinili tri puta zaredom. Iako su Englezi rano došli do vodstva, morali su znati da se utakmica protiv Hrvata igra 120 minuta. Hehe. Istina u prvom su dijelu bili bolji i opasniji, no mi smo u ovu utakmicu ušli kudikamo hrabrije i što je utakmica dalje odmicala mi smo preuzeli inicijativu i bili sve bolji i bolji. Treba napomenuti da je sada do izražaja došlo iskustvo naših stožernih igrača koji su igrali puno sličnih utakmica za razliku od mlade i neiskusne engleske momčadi koja je očigledno izgorila od pritiska i imperativa kojeg su im nametnuli bahati engleski navijači i mediji, dok su s druge strane motivirali naše igrače. Teško je sad na brzinu dati neku suvislu analizu dok sam još pod emocijama, ali činjenica je da smo danas bili poletniji usprkos tome što smo prije polufinala imali dvije teške utakmice i što su mnogi sumnjali da ne možemo ovako umorno parirati Englezima. To je samo dokaz da smo u ovoj utakmici bili psihološki puno bolje pripremljeniji, jer kad se ne možeš riješiti stresa noge su teške poput olova.
Francuzima u nedjelju moramo vratiti za onaj poraz u polufinalu pred dvadeset godina: – A finale? Sve je moguće, ja sam i prije ovog prvenstva rekao da možemo daleko, pa tako nema razloga da ne vjerujem da možemo postati svjetski prvaci. Bit će teško, ali ni do ovog nije bilo lako doći. Francuska je uz Belgiju možda i najviše pokazala na ovom prvenstvu, no smatram da je najvažnije kako mi uđemo u utakmicu, jer ako smo pravi možemo dobiti svakoga. Mislim da je krajnje vrijeme da im vratimo za onaj poraz u polufinalu 1998. godine.
(md)
