Grupa od 169 socijalnih radnika, psihologa, pravnika i socijalnih pedagoga, zastupanih po opunomoćenom zagrebačkom odvjetniku Klaudiju Čurinu podnijela je kaznenu prijavu protiv glumice Jelene Veljače i njene kolegice Nataše Janjić Medančić, piše Jutarnji list.
Kako piše Jutarnji list, u prijavi ih terete za kazneno djelo opisano u članku 325. (stavak 1.) Kaznenog zakona – za koje je zapriječena kazna do tri godine zatvora, a koji kaže “Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”.
O kaznenoj prijavi oglasila se glumica Nataša Janjić Medančić na svojem Facebook profilu te u cijelosti prenosimo njezinu objavu:
–Kaznena prijava je obavijest državnom odvjetniku o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila u zakonu propisano kazneno djelo, a na njemu je utvrditi je li prijava osnovana.
Dakle, nije mi još za braniti se odvjetnicima, ali želim se osobno obratiti javnosti i medijima.
Svjedočili smo šokantnom činu premlaćivanja djevojčice Nikoll, kojem je prethodio niz postupaka sustava Centra za socijalnu skrb. Od oduzimanja udomiteljima nakon 2 godine što je bila zbrinuta kod istih, do navodnih dojava članova obitelji o mogućoj neprilagodbi djevojčice na biološke roditelje i novi dom, do pregleda pedijatara, psihologa i liječnika, da bi sve eskaliralo ovoga Uskrsa njenom nasilnom smrću.
Čitava Hrvatska je bila zgranuta.
Kao majka dvoje djece, sasvim slučajno vršnjaka te iste djevojčice, kao i osmomjesečne bebe, koja znam koliko je nježan i delikatan taj uzrast i koliko krvavog posla roditelji obavljaju oko njih upravo do druge godine, nisam ostala imuna na ono što se prenosilo i navodilo oko tog slučaja.
Od prvotnog pranja ruku nadležnih institucija i izjave da je djevojčica bila sklona autoagresiji i samoozljeđivanju do onog famoznog “ništa nije upućivalo da bi se ovo moglo dogoditi”.
Ne razumijem se u rad Centra za socijalnu skrb i vjerujem da ima jako puno slučajeva i izvan istog gdje “ništa ne upućuje” na tako stravične razvoje scenarija, no kad radiš na jednom takvom mjestu gdje je odgovornost golema, dojma sam da sve i uvijek MORA upućivati na moguće devijacije u procedurama i da se iste moraju pokušati spriječiti.
Znam da socijalni radnici i radnice rade strahovito odgovoran i težak posao, sigurna sam da je velika većina visokokvalificirana i ugođena za najzahtjevnije izazove i prepreke, kao i da velika većina svoj posao obavlja savjesno i besprijekorno, ali ne možemo ignorirati jednu jednostavnu činjenicu da u svakom poslu nisu svi IZVRSNI. I kad radiš, možeš i pogriješiti.
Kaznena prijava Komore socijalnih radnika podnesena protiv mene zvuči kao proizvod idealnog svijeta gdje jedna struka BEZ IZNIMKI može homogeno prisegnuti da uvijek radi bezgrešno i najbolje za svako dijete i obitelj, i da je nemoguće da se u poslu potkrade greška ili previd.
Svi znamo, pa i sama znam po svom poslu, da to nije uvijek tako.
U ovom poslu, nažalost, greške su fatalne.
Ovim putem, želim se ispričati što sam svoju ogorčenost i prestravljenost slučajem djevojčice Nikoll u privatnoj i vrlo općenitoj prepisci s Jelenom Veljačom obojala neprimjerenim rječnikom i neodređenim, ali dramatičnim optužbama.
No za djevojčicu Nikoll zahtijevam pravdu, koja neće biti umirena samo kažnjavanjem njezinih roditelja, već i istragom i evidencijom tko je i kako zakazao u sustavu o kojem je ovisio njezin život kako bismo spriječili da se ovakve stvari i dalje događaju, kako bismo i svojoj djeci mogli pogledati u oči i garantirati za državu u kojoj živimo.
Ovo nije još jedno zatvaranje slučaja, ovo nije tek tamo neki nesmotreni previd, ovo je znak da nešto nije u redu i voljeli bismo vjerovati instrumentima da mogu i znaju utvrđivati sve svoje delikatne procedure o kojima ovise životi nas i naše djece.
Kazenu prijavu u RH može svatko podnijeti i to je legitimno i poželjno ako postoji osnovana sumnja da je počinjeno neko kazneno djelo, no u ovom slučaju žao mi je da je snaga jednog kolektiva ovako revno iskorištena za krive bitke.
Ako je moj bolni majčinski bijes nad ovim slučajem jedini problem tog istog slučaja, pritom naglašavam da nikoga konkretno nisam optužila niti očekujem da se ikoga procesuira bez adekvatne istrage, onda zaista živimo u zemlji gdje je komentar na problem veći od njega samog, što dakle znači da problema ni nemamo.
Je li uistinu tako?
