Čakovac prije Čakovca
Kad krenete na istok prema Osijeku na izlazu iz Donjeg Miholjca dočekaju vas široka polja i tek jedno raspelo koje svjedoči o nekašnjim zanimljivim danima. Malo istraživanja po povijesti donosi zanimljive priče o uzburkanoj prošlosti i još hirovitijoj rijeci Dravi. I dan danas ratari koji obrađuju polja nailaze na razne premete iz davnina koji svjedoče o tomuda su tu nekada postojala naselja kojih više nema, nego su nakon njih ostala topografska imena.
Jedan od njih koji se posebno ističe i koji se spominje još od srednjeg vijeka vezano za miholjačku crkvu sv. Mihaela. Pouzdanim povijesnim izvorom potvrđeno je postojanje dotične crkve oko sredine 11. stoljeća i da je ona znatno starija od svih drugih srednjovjekovnih crkava na tlu Slavonije, pa i čitavoga nizinskog dijela međurječja Drave i Save. I današnji grad Donji Miholjac ima neobično rano svjedočanstvo o svojim početcima. Zahvaljujući njemu, dokumentirana miholjačka povijest proteže se za više od stoljeća dublje u prošlost negoli što je to slučaj kod drugih najstarijih naselja u Slavoniji. Drugi moment koji govori u prilog Miholjcu tiče se malo šireg okvira srednjovjekovne crkvene topografije.
Josip Bösendorfer, koji je ustvrdio da je nestalo mjesto Aszuág „morao ležati na sjevernoj strani druma, koji vodi iz Donjeg Miholjca u Sv. Gjuragj”, između dviju „rudina” koji se zovu Janjevci i Čakovac. Bösendorfer dapače kaže: „Tu se još i sada vide temelji grada, a polje podno grada narod zove Osuvak”. Pritom navodi još i ovaj povijesni podatak: „U sigetskom računu od g. 1558. spominje se među mjestima, koja pripadaju Donjem Miholjcu, uz mjesto Čakovac i mjesto Osvany i Alsó-Asvany.” Lokalitet na topografskoj karti miholjačke okolice gdje se inače zaista redovito naznačuju zemljišta Janjevci i Čakovac poznat je i danas. Nije poznato točno povijest imena naselja Čakovac ali je sigurno da je starije od međimurskog Čakovca. U kraju oko Miholjca navodi se deset sela ili posjeda: Miholjac ili Miholjci (Myholczy), Pešćen (Pesthien), Rakitovica (Rakythowycza), Vrpolje (Werpwlie), Janjevci (Janyowczy), Stara Sela (Zthara Zela), Suhopolje (?) (Zoopolye), Ošvanj (Oswany), Alsó-Osvány ili Donji Ošvanj (Also Oswany) te Čakovac (Chakowcz). Tu se, u sklopu miholjačkoga kotara, na potezu između trgovišta Miholjca (oppidum Miholcz) i Svetog Đurđa bilježe napuštena sela Janjevci i Čakovac. Za potonje se kaže da mu je istočni susjed Sveti Đurađ, južni Rakitovac (Rakitovica), zapadni Janjevci, a sjeverni nekakav Osvar (Oszvar). „To je selo međašilo sa Svetim Đurđem, a čitavo je njegovo zemljište potopila Drava, tako da je preostalo tek nešto malo zemlje, što će također ubrzo biti potopljeno.” Kao sjeverna međa navodi se Drava i kao zapadni susjed Čakovac, a Ošvanj se ne spominje. Ako je točna pretpostavka da Ošvanj iz dokumenata ranoga novog vijeka odgovara srednjovjekovnom Aszuágu, onda je taj podatak iz 1698. neobično vrijedan, jer objašnjava sudbinu koja je snašla staro arhiđakonsko i vlastelinsko središte. Tako se vidi kako je Drava svojim burnim tokom i razaranjem obale ujedno i diktirala povijest naseljavanja oko Donjeg Miholjca. Ne bi se moglo reći da postoji neka veza između mjesta vrlo sličnih imena ali neupitno je da je Čakovac znatno stariji od Čakovca pa bi moždda trebalo prepusti povjesničarima ustanovljavanje veze između Slavonije i Međimurja.
Jozinci miholjačka Nigdjezemska
Južno oko tri kilometra od Donjeg Miholjca, smjestili su se Jozinci, malo selo, mnogima nepoznato, krajolik koji se proteže uz asfaltnu cestu prema Ivanovu. Zalutali putnik s tog suvremenog asfaltnog puta zamijetit će maleno naselje od svega nekoliko kućica..
Od kojih su samo dvije nastanjene a svi su drugi otišli, a ovi, ostali, u Jozincima žive posebnim životom.
U Božjem miru, u netaknutoj prirodi Jozinca, u trošnom trijemu, u više košnica, zuje pčele, koje, tu i tamo, njihov gazda obilazi i hrani.
U Jozincima nema trgovine, gostionice – ničega, osim kućica tipične arhitekture.
I danas ovdašnji mještani žive svojim životom, u borbi s prirodom,. Ovdje je sve prirodno – pa i metla.
Svud uokolo blagi vjetrić miluje krošnje drveća, a na kraju i sami priznajemo: nad širokim šljivicima i šumama, opijenim svježim i čistim zrakom, sunce drukčije i ljepše sja!
Miholjčanima ovo selo predstavlja legendu i velika većina njih ustvari misli da ono ni ne postoji nego da je izmišljeno šale radi. Tako i svaka dobra sarkastična primjedba nekome uključuje i selo Jozince. A ipak to selo postoji i bori se za opstanak iko se može reći da je prava Nigdjezemska
Foto:Mario Golenko
