Naš model o grozotama manekenstva: ‘Nisam znala u što sam uvučena dok nismo stigli na snimanje’

Kristina Sajko Dvornik
Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Iako već gotovo 20 godina živi u Americi, Kristina Sajko-Dvornik osoba je o čijem se uspjehu na hrvatskoj modnoj sceni još uvijek govori. Zasigurno jedna od najpoznatijih domaćih manekenki pobijedila je 2010. u američkom showu “Project Runway” koji vodi Heidi Klum.

Predviđali su joj sjajnu budućnost u svijetu mode, poslovne ponude stizale su sa svih strana, no ona se potpuno povukla i posvetila obiteljskom životu. Trenutačno živi u Kaliforniji sa suprugom Lukom Dvornikom i njihovo dvoje djece, Rokom i Tijom. Kristina nam je otkrila što danas misli o modi, manekenstvu, životu u Americi, ali i Hrvatskoj u koju se svake godine rado vraća. Razgovarali smo i o njezinim planovima, a rekla nam je i zašto je odlučila prestati baviti se manekenstvom.

Već ste skoro 20 godina u Americi, što vam nedostaje iz Hrvatske, a što vam se tamo više sviđa?

Hrvatska je zemlja u kojoj sam provela djetinjstvo i uz nju me, osim lijepih sjećanja, vežu obitelj i prijatelji koji će mi uvijek nedostajati. Cijeli svoj adolescentski život sam u Americi. Djeca su mi rođena i odrastaju u Americi. Odavno sam prestala uspoređivati Hrvatsku s Amerikom jer su mi te usporedbe potpuno nebitne. Ne razmišljam gdje mi je ljepše. Hrvatska je lijepa na svoj način, Amerika na svoj. I jednu i drugu zemlju obožavam. Ali Amerika je moj dom.

S obzirom na to da je trenutačno na vlasti Donald Trump, jeste li imali kakva negativna iskustva zato što niste Amerikanka?

Imala sam američko državljanstvo mnogo prije Trumpove vlasti tako da nisam imala negativnih iskustava.

Doživljavaju li vas kao neku egzotičnu osobu kad kažete da ste iz Hrvatske ili im je to normalno? Imate li uopće potrebu otkrivati da niste rodom iz Amerike?

Čim progovorim, znaju da nisam iz Amerike, ha-ha-ha. Otkako je Hrvatska postala glavna turistička destinacija, svi znaju za nas, što nekada nije bio slučaj. Sada, kada kažem da sam iz Hrvatske, svi su oduševljeni! Ili su već bili na ljetovanju u Hrvatskoj ili tek planiraju ići! Inače, nemam potrebu govoriti odakle sam rodom ako me to netko ne pita ili ne dođe do toga spontano u razgovoru. Dulje živim u Americi nego što sam živjela u Hrvatskoj i više se osjećam Amerikankom nego Hrvaticom.

Postoji li neki određeni razlog zašto ste odlučili prekinuti manekensku karijeru ili vas to jednostavno više nije ispunjavalo?

Manekenstvo me nikada nije ispunjavalo, ali s obzirom na to da nisam imala drugih opcija u životu, krenula sam tim putem i gurala dokle god sam mogla. Jedva sam čekala da dobijem zelenu kartu da mogu tražiti normalan posao! S radnom dozvolom koju sam imala preko agencije mogla sam se baviti samo manekenstvom.

Zanima li vas moda još uvijek? Imate li najdražeg dizajnera?

Modu volim, ali ne kupujem modne magazine i ne pratim što je “in” ove sezone. To ne volim. Ne pratim modele i dizajnere. To me jednostavno ne zanima. Ali me jako inspiriraju ljudi oko mene, prijatelji ili slučajni prolaznici koje vidim u gradu. Obožavam vidjeti kada ljudi imaju stila, kada se ističu od drugih, kada su drukčiji. Jako to cijenim!

Ako jest, kako se promijenio vaš modni stil kada ste se prestali baviti modelingom?

Napokon sam postala slobodna! Tek sada uživam u slobodi odijevanja! Agencije su nam diktirale kako da se oblačimo, kakve frizure da nosimo. Užasno mi je to bilo naporno jer nisam voljela ni htjela tako izgledati. Ja bih na kraju ipak napravila po svojem i ošišala se nakratko, furala svoj đir koliko sam mogla, ali kad sam se preselila u LA, stvari su se promijenile. Morala sam pustiti kosu, nositi haljine… Osjećala sam se potpuno izgubljeno u tom razdoblju. Morala sam biti nešto što nisam. Tako da sad napokon uživam u slobodi!

Što biste u svijetu mode promijenili da možete?

Opsjednutost izgledom!

Jeste li imali neko neugodno iskustvo kao model, svađe s dizajnerima, kolegicama?

Nisam tip koji se svađa i uvijek sam bila vrlo profesionalna. Nikada nisam kasnila na snimanja i revije, za svako snimanje bih se pripremila i dala svoj maksimum. Trudila sam se da sa svima održavam dobar i poslovan odnos.

Danas su supermodeli nasljednici dinastija reality obitelji (Gigi Hadid, Kendall Jenner). Što mislite o tom trendu i je li vam u životu pomoglo to što ste pobijedili u realityju?

Čula sam za njih, ali ih ne pratim. Ne volim realityje, ne gledam ih i apsolutno me ne zanimaju njihovi privatni i poslovni životi. Grozan mi je cijeli taj trend! U Project Runway bila sam uvučena bez svog znanja. Nismo znali u što smo uvučeni dok nismo stigli u NY na snimanje. Sve je bilo u velikoj tajnosti do zadnjeg trenutka. S manekenstvom sam prekinula čim sam izišla iz Projecta Runway i molila Boga da ljudi što prije zaborave na taj show! Užas!

Što biste poručili djevojkama koje tek kreću u taj posao, pogotovo iz Hrvatske?

Good luck!

Još uvijek dolazite na ljeto u Hrvatsku, što mislite o cijenama na moru i kako reagirate ako vam netko stane na ručnik ili pušta glasno glazbu pokraj glave? Osjećate li se kao turist ili kao “domaća”?

Hrvatska je skupa u odnosu na druge zemlje. Nevjerojatno mi je da je tanjur tjestenine u restoranu 160 kuna, a pizza 80 kuna. Na Braču na plaži jedan trokutić pizze bio je 35 kuna, a topli sendvič 65 kuna. U restoranu vam ne žele dati vodu iz slavine, a flaširanu naplaćuju kao da je ljekovita! Vodili smo ovoga ljeta Roka u Barcelonu da gleda nogometnu utakmicu između Barcelone i Arsenala i iznenadila sam se koliko je Španjolska jeftinija od Hrvatske! Hotel i avionske karte bile su skupe, ali sve ostalo u gradu bilo je mnogo jeftinije! Ne volim kad mi netko gazi po ručniku, ali mi apsolutno ne smeta glazba pokraj glave. I mi smo vjerojatno tako nekome puštali glazbu pokraj glave kad smo bili mladi. Uživam gledati mlade kako se zabavljaju. To me vrati u ona lijepa vremena bezbrižnosti i zabave. Lijepo mi je vidjeti da su sretni! Jedino ne volim kada ostavljaju smeće po cesti, plaži, u moru… Drugo mi ništa ne smeta. Uglavnom se osjećam kao turist. Jednostavno je previše godina prošlo otkako sam napustila Hrvatsku i ispala sam iz đira. A onda se u nekim momentima osjećam kao da nikada nisam ni otišla. To je uglavnom kada sam sa svojim društvom.

U Americi su, nažalost, doista česta pucanja u školama. Što mislite o oružju, ljudima koji ga stalno nose, drže ispod jastuka i plaši li vas takva situacija?

Ne volim nasilje i ne volim oružje! Ali jasno mi je da će toga uvijek biti. Svatko ima svoju životnu priču i razloge zbog kojih nešto radi. Očito je da imaju svoje razloge zbog kojih imaju oružje u svojoj blizini. Da živim u jako opasnom dijelu grada i trebam zaštititi svoju djecu, možda bih i ja spavala s oružjem ispod jastuka. Nisam nikada bila u toj situaciji pa ne bih voljela pametovati.

Jesu li vaša djeca već govorila o tome što žele biti kad odrastu? Biste li im nešto baš zabranili? Što biste im savjetovali da odluče krenuti vašim stopama?

Roko želi igrati nogomet i biti odvjetnik kako bi se mogao boriti da se zatvore svi fast foodovi u svijetu! A Tia je rekla da će zauvijek ostati dijete, nju ne zanima odrastanje. Mislim da se odrasloj djeci ne može zabraniti da budu ono što žele biti. Jednostavno ne mogu zamisliti da osamnaestogodišnjaku kažem da ću mu ja izabrati čime će se baviti u životu! Bit će kako bude. Oni su svoji ljudi, a ja sam tu da ih u životu usmjeravam, a ne da donosim odluke za njih. Tu sam da ih podupirem u onome za što se odluče u životu. Sumnjam da će krenuti mojim stopama jer će imati opcija u životu. Ne učim svoju djecu tome da moraju imati vanjske kvalitete kako bi bili prihvaćeni i sretni. Učim ih da su unutarnje kvalitete bitnije. Roditelji u današnje vrijeme uče djecu da je bitno biti najbolji u školi, da je bitno biti lijep, da smo onoliko bitni koliko lajkova imamo na društvenim mrežama, ali to je loše jer ih tako učimo da je bitna ta vanjština. Samopoštovanje je puno važnije! Meni, kao roditelju, bitno je da su pristojni, da poštuju druge, da ustanu u tramvaju, da se znaju radovati malim stvarima, da su zahvalni na svemu što imaju, da znaju dijeliti, da su empatični…

Je li vam se promijenio ukus u glazbi ili zabavnom sadržaju otkad ste se preselili?

I dalje obožavam house, blues-rock i klasični rock. Nekako sada uz djecu počinjem otkrivati pop, ha-ha-ha.

Osim majčinstva, čime biste se najradije bavili? Što je vaš idealan posao? Što vas veseli?

Obožavam psihologiju! Oduvijek sam htjela njome se baviti! Razmišljam o tome da je napokon upišem i krenem tim smjerom.

Ostavi komentar