Kakvi su turisti: ‘Poljaci auto napune do vrha, nose i ubruse, a Ukrajincima je roštilj svetinja’

Tijekom ljeta na hrvatsku obalu dolaze turisti iz cijelog svijeta, a za one iz nekih zemalja kod nas su se već etablirali razni stereotipi. Duje iz Strožanca pokraj Splita, vlasnik nekoliko velikih apartmana, Hvaranin Ante, koji posjeduje vilu s bazenom, i Antonija, koja u centru Splita iznajmljuje apartman, za Slobodnu Dalmaciju podijelili su svoja iskustva s turistima prema zemljama iz kojih dolaze.

– Poljaci obično dolaze osobnim automobilom, koji napune do vrha. Napune i prijenosni hladnjak, ma svaku rupu u vozilu. Od hrane, pića do kućanskih potrepština, čak i papirnate ubruse donose sa sobom. Zato im, kad dođu, treba sat vremena da iznesu sve iz auta – kaže Duje. Ukrajinci pak, dodaju, vole roštilj koji im je “svetinja”, a ako je u pitanju mladi bračni par, obično sa sobom povedu i baku i djeda da im čuvaju dijete.

– Norvežani i Šveđani uopće ne pripremaju hranu u apartmanu. Jedu vani… Cijelo vrijeme su goli do pasa, bilo da je riječ o jutru ili večeri, koriste svaku zraku sunca – kaže također Duje, dodajući da su oni malo aktivniji od gostiju iz ostalih zemalja.

– Francuzi vole putovati i u pravilu vole obići apsolutno sve u što manje vremena. Sušta su suprotnost Nijemcima. Englezi su pak više fokusirani na gastronomiju, uvijek pitaju gdje mogu dobro jesti, a cjenovno smo im prihvatljivi. Vole laganini ritam, mjesta gdje nema prevelikih gužvi. Ali ni oni, poput Nijemaca, nisu opterećeni prevelikim programom – kaže pak Ante.

Duje ističe da prosječan gost iz Njemačke do njegova apartmana uglavnom stiže automobilom, parkira ga i ne miče do kraja odmora. Ode na plažu, kad je gladan, ode jesti, ide van kad ga uhvati volja. Odmor im traje minimalno tjedan do dva, a Austrijanci se zadrže najviše tjedan.

– Talijani nam se polako vraćaju. Dugo ih nije bilo… Uglavnom dolaze sa sjevera, potez od Venecije do Torina, tamo ljudi imaju nešto novca. Manje se osjeti kriza… Dođu automobilom preko Ancone, obično ostaju tjedan do deset dana – priča Duje.

Antonija za Indijce kaže da sa sobom donesu osebujan miris istočnjačkih začina, uvijek dolaze velike obitelji, i to s popisom stvari koje žele vidjeti. Takvi su i Kinezi, dok su Amerikanci nešto opušteniji, dodaje te ističe da je iznenađena što smo sve zanimljiviji Rumunjima.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

49,208FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE