Hrvatska je 49. najbogatija država na svijetu, ako možemo vjerovati analizi portala Work + Money koji je klub pedeset najbogatijih sastavio u suradnji s washingtonskim think tankom Social Progress Imperative. Portal Work + Money dio je palete relativno mladog izdavačkog startupa Granite Media osnovanog 2017. u San Franciscu “s namjerom da poveže američku tradiciju čitateljskog žurnalizma s mogućnostima i metodologijom suvremene znanosti i velikih baza podataka”, prenosi novac.hr
Bogatstvo se može mjeriti na različite načine, piše Justin Cupler u uvodu W+M-ove ljestvice. Netko ga promatra isključivo kroz novac, drugi će promatrati ukupnu kvalitetu života. Tako je s ljudima, ali i s državama.
Neke od velikih zemalja, poput Indonezije i Kine mogu veličinom svojeg BDP-a dominirati svijetom, ali plaće zaposlenih u tim su državama vrlo su niske, živi se izrazito siromašno i teško.
W+M je zato u svojem sastavljanju kluba bogatih zemalja uzeo u obzir tri ključne komponente – uobičajeni BDP (u apsolutnom dolarskom iznosu), prosječan godišnji prihod stanovnika, a onda je tome pridodao još i Indeks društvenog napretka iz washingtonskog think tanka.
Grube pogreške
Klub 50 najbogatijih, u kojemu je Hrvatska 49. (ispred Kostarike), rezultat je takve metrike i, unatoč nekim grubim pogreškama (hrvatska opsjednutost neto plaćom vjerojatno nas je pogurala niže na ljestvici koja u pravilu uspoređuje bruto prihode građana) pruža stvarnosti bliži portret svijeta od onoga koji iscrtavamo isključivo grafom stope rasta BDP-a.
U izračunima su korištene statistike Svjetske banke (BDP) i OECD-a i Numbea (za usporedbu troškova života), a sve brojke su, naravno, pretkrizne, iz 2018. godine. Očekivano, najbogatija zemlja u klubu je Njemačka.
S četvrtim najvećim BDP-om na svijetu, 17. po visini godišnjih prihoda zaposlenih, ali s izrazito visokim indeksom društvenog napretka koji uključuje jednostavan pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenom sustavu (uz samopodrazumijevajuće kriterije kao što je elektrificiranost i svima dostupna pitka voda) najjača europska ekonomija ujedno je i zemlja najkvalitetnijeg (kvalitetom najbogatijeg) življenja.
Hrvatska nije zemlja na koju će netko pomisliti kada razmišlja o bogatim državama, pišu autori ljestvice i u pravu su. Od svih, najmanje je takvom, bogatom, percipiraju sami Hrvati, koji će i nakon ove ljestvice većinom ostati uvjereni da je hrvatsko članstvo u Klubu 50 pogreška.
Po visini BDP-a Hrvatska je 78 na svijetu (da se računalo po stanovniku bila bi, ipak, 54., daleko ispred 77. Kostarike), hrvatska godišnja prosječna plaća bila je 10.314 dolara, što je gura nisko na 94. poziciju (i što je pogrešno jer to je neto plaća na bruto ljestvici, hrvatska godišnja prosječna bruto plaća bila je 2018. godine 14.736 USD, što je u toj kategoriji izjednačava s daleko više rangiranim, 35. Čileom, iako i dalje značajno niže od Slovenije i Mađarske).
Ostavimo li se međutim traženja zamjerki brojkama kojima smo u velikoj mjeri sami kumovali, jer Hrvati o svojim plaćama gotovo isključivo raspravljaju u neto iznosu, ostaje činjenica da smo u Klub 50 stigli zato što, unatoč lošim financijama, znamo živjeti, često bolje od drugih.
Očekivano, visoko na ljestvici društvenog napretka našli smo se zbog fantastične dostupnosti pitke vode na svakom koraku, zbog više nego solidnih higijenskih uvjeta, ipak svima dostupnog (unatoč našim zamjerkama i problemima koji su samo nama prepoznatljivi) zdravstvenog sustava, više nego korektnog osnovnog obrazovanja.
Loši smo, kao što i sami znamo, po kvaliteti visokog obrazovanja, gdje smo u donjoj polovici globalne ljestvice, ali i po sve jače izraženim socijalnim razlikama.
Unatoč svemu, da nije bilo zamjene bruto za neto, vjerojatno bismo se pomaknuli stepenicu više i prestigli Latviju (12.984 USD bruto godišnje), iako ne zbog toga što smo kao društvo bolje razvijeni, nego zato što nam je BDP veći, kao i prosječna plaća zaposlenih.
