18.9 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Globalni značaj hrvatskog Dana državnosti je u povratku demokraciji

Danas Hrvatska slavi Dan državnosti kao spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine.

Proslava Dana državnosti zapravo ima višestruko značenje, to je ujedno spomen na povijesnu ulogu Hrvatskog sabora kroz desetak stoljeća u očuvanju hrvatske samobitnosti.

Kroz tridesetak godina demokracije bilo je više lutanja oko obilježavanja ovog praznika, no sasvim nepotrebno pa i štetno.

Izmjenama iz 2001. godine praznik Dan hrvatske državnosti 30. svibnja, koji se obilježavao od 1990., zamijenjen je datumom 25. lipnja, dok je 30. svibnja postao spomendan Dan Hrvatskog sabora. Istim izmjenama je spomendan Dan Hrvatskog sabora 8. listopada, proglašen spomendanom Dana neovisnosti.

Od listopada 2019. Dan državnosti 30. svibnja, se ponovo obilježava kao praznik. Istovremeno se 25. lipnja obilježava kao spomendan na Dan neovisnosti, a 8. listopada kao spomendan Hrvatskog sabora.

Na taj se način zbog dva spomendana dobio jedan dan za novi praznik, pa je 18. studeni postao praznik kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Za nadati se je sad došao kraj preslagivanjima kad je riječ o blagdanima.

Značaj 30. svibnja nadilazi samu državu

Značaj hrvatskog Dana državnosti i 30. svibnja nadilazi samu državu. On je svakako je jedan od najvažnijih dana mlade hrvatske demokracije, ali i mnogo više od toga, opredijeljenost za javnost i demokraciju na globalnom planu. Na taj način ne slavi se samo slobodna i neovisna država, već se ujedno slavi i cilj, a to je slobodna javnost i demokracija.

Podsjećamo, tada su izabrani zastupnici na konstituiranju novoga Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, kojem su nazočili i brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske i predstavnici vjerskih zajednica, izabrali za predsjednika Sabora Žarka Domljana, za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić.

Za predsjednika Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske izabran je Franjo Tuđman koji je u svom prvom govoru naglasio kako konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja „prvi korak na povratku hrvatskoga naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji“. 

Povratak zapadnim vrijednostima, slobodi i demokraciji je dakako nikad do kraja dostignut cilj, jer demokracija ima razna lica i nje nikad dosta. Temeljne su vrijednosti demokracije poštovanje osnovnih prava čovjeka i građanina, slobodna konkurencija privatnih vlasnika, pluralizam mišljenja i uvjerenja, politička tolerancija, trodioba vlasti i drugo.

Povijesno, demokracija je oblik građanske vladavine i kroz dosadašnju povijest imala je dva suprotna pola: liberalizam i fašizam. Danas u 21. stoljeću fašizam je poražen ne samo vojno nego i kao i kao ideja koja je suprotna demokraciji i samim tim potpuno neprihvatljiva svim društvima.

Međutim, kako je fašizam krajnji negativni pol građanske vladavine društva i države, čovjeka i građanina, uvijek postoji latentna mogućnost da u nekom obliku bude prisutan u elementima. Zbog toga su zapadne demokracije stalno na oprezu. Naime, ideologija fašizma obuhvaća ideologiju zajednice, svi se moramo podrediti jednom cilju. Nacionalizam može postati glavna ideologija, umjesto uobičajenog domoljublja, danas imamo „srpski ali i ruski svet“.

U današnje vrijeme kao zadnji ostatak ekstremnoga fašizma, možda najznačajniji utjecaj zbog posredovane uloge javnosti, ima ideologija autoriteta. U vrijeme fašizma u prošlom stoljeću ta je ideologija završavala kao neprikosnovenost kulta vođe i jake države, koji je za nedostatke u državi uvijek nalazio grešnog jarca, Židove i druge narode.

Demokracije i autokracije

Danas to više nije moguće zbog razvoja demokracije, no i dalje se građansko društvo i država zapadnog tipa oslanja na dva tipa vladavine: liberalnu demokraciju i autokraciju, koju se zna nazivati i nesavršenom demokracijom.

Politolozi i istraživači danas dijele zemlje na demokratske i autokratske. Konkretno, prema istraživanju njemačke Zaklade Bertelsmann, broj autokratski vođenih zemalja po prvi je put veći nego broj klasičnih demokracija na uzorku od ispitanih 137 zemalja u svijetu. Dakako autokracije predvode Rusija i Kina, a demokracije SAD, Velika Britanija i Njemačka.

Određena borba između ta dva sustava građanske vladavine stalno traje i čini se da će taj ideološki i stvarni sukob obilježiti ovo stoljeće.

Prema BTI indeksu, danas u svijetu postoji 70 autokracija koje imaju razna ograničenja sloboda pa čak i ukinutu podjelu vlasti. Pokretači autokracija su političke i društvene elite željne vlasti i bogatstva, dok je način uspona na vlast najčešće takozvani val populizma, čemu smo svjedoci. Zbog pandemije covida i energetske krize u pojedinim je zemljama došlo do još veće autokracije, u susjedstvu imamo jednu takvu.

Problem s autokracijama je status vođe kao „nepogrešivog“ koji uz najbolje namjere, može odvesti cijelu zemlju u još dublju krizu, ali i naštetiti drugim zemljama da se slobodno razvijaju.

Završno, značaj hrvatskog Dana državnosti s njegovim osnovnim demokratskim ciljevima danas je stoga mnogo veći, nego prilikom konstituiranja višestranačkog Sabora prije tridesetak godina, iako je to za nas povijesno važno. (J. Šimunko)

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE