Filmski omnibus Stanke Gjurić, Šest plakanja, kojeg je snimanje ozbiljnije započelo još krajem ljeta 2021., napokon je završen i spreman za festivalsko prikazivanje.
Za našu Čakovčanku, ovaj je projekt bio poveći zalogaj, zato što je riječ o polusatnom filmu koji se sastoji od šest priča u kojima međusobno povezani likovi proživljavaju svoje životne borbe i tragedije, stoga na taj filmski poduhvat također možemo gledati i kao na šest kratkometražnih filmova.
Kroz film se provlači čak trinaest likova, a neki od glumaca, poput Srđana Bulata i Ivanke Blažević Kiš, već su se pojavili u jednom od autoričinih relativno nedavnih projekata.
I u ovom se uratku, uz gore spomenuta imena, pojavljuju nadareni naturščici: Tin Lemac, Antonija Vlahović, Milko Kiš, Zorica Krističević, Robert Međurečan, Luka Gjurić i drugi.
Film je sniman na mnogim lokacijama u Zagrebu, a od najatraktivniji interijera svakako je prostor Društva hrvatskih književnika, ali i pripadajući mu balkon.
Uspjeh ovoga filma, kao i više-manje svih dosadašnjih Stankinih filmova (iako to vrijedi mnogo više za period od posljednjih desetak i više godina), na žalost ne ovisi samo o kvaliteti samoga uratka, već i o tome koliko je, više ili manje značajnih filmskih festivala u svijetu preostalo, a da se za prijavu ne mora plaćati pristojba. Upravo činjenica da takvih festivala ima sve manje, govori sama za sebe, a da ne spominjemo konkurenciju koja se samim time značajno povećava.
Podsjetimo, riječ je o nezavisnom filmu, svojevoljno snimljenom bez budžeta, u kojem Gjurićeva, uz režiju potpisuje produkciju, scenarij, fotografiju, te montažu slike i zvuka. Takvi su autori vrlo rijetki, stoga joj želimo svu sreću s filmom, jer ona će joj i ovaj put trebati, čak možda više no ikad.
