Danas se širom svijeta obilježava Svjetski dan dostojanstvenog rada. Zapošljavanje, prava, zaštita i dijalog temeljne su odrednice pojma dostojanstveni rad.
O Svjetskom danu dostojanskog rada, javnosti se prioćenjem obratio Nezavisni hrvatski sindikat. Što kažu donosimo u nastavku.
Pri izradi svih društvenih politika koje među ostalim uključuju razvojne, gospodarske, socijalne, financijske i trgovinske, svako društvo mora voditi računa o dostojanstvenom radu koji je jedini pravi izlaz iz siromaštva i socijalne isključenosti, a bez kojega nema istinske demokracije i društvene povezanosti, društvenog zajedništva. Zato je u svakom društvu nužno podizanje razine svijesti o dostojanstvenom radu, od građana, kao opće društvene kategorije pa do pojedinačnih, stvaratelji i donositelji odluka i politika.
Bez dostojanstvenog rada nema pravednog društva
„Radnici imaju pravo na pravedne plaće s kojima / od kojih se može dostojno živjeti“, navodi se u drugom poglavlju šestog načela Europskog stupa socijalnih prava. Čelnici zemalja EU prošle su godine, na zasjedanju u Portu, izrazili predanost jačanju socijalne dimenzije EU. (Tamo su bili i hrvatski predstavnici).
Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) u svojem priopćenju navodi kako je ovogodišnji Svjetski dan dostojanstvenog rada „posvećen milijunima radnika širom svijeta koji traže pravedne plaće“. Dalje navodi kako „neobuzdana inflacija, potaknuta izvlačenjem profita od strane moćnih korporacija koje kontroliraju energiju, prijevoz, hranu i druge ključne robe, šalje još više radnika i njihovih obitelji u siromaštvo.
Više od polovice kućanstava jedva se snalazi, a 10 posto ne može podmiriti troškove osnovnih potrepština“. Krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 i ruskom invazijom Ukrajine imale su snažan utjecaj na opskrbu robom, a iz njih se nekontrolirano nastavlja korporativno profiterstvo.
Trend pada udjela blagostanja koji pripada radnicima
Ovo je samo nastavak desetljećima dugog trenda pada udjela blagostanja koji pripada radnicima jer je suzbijanje sindikalnih aktivnosti, a posebno kolektivnog pregovaranja imalo za posljedicu to da radnici već dobivaju manje od onoga što su trebali dobiti, što su zaslužili.
Interesi korporativne pohlepe uništili su pravednost plaća kao kamen temeljac društvenog ugovora između radnika, poslodavaca i vlada. Oxfam u svojem izvješću navodi kako su se od početka pandemije bolesti COVID-19 pojavila 573 nova milijardera. Milijarderi sada nadziru 13,9 posto globalnog BDP-a, dok više od 70.000 ljudi svakoga dana pada u siromaštvo.
Sharan Burrow, glavna tajnica ITUC-a, završava svoju poruku riječima:
-Dok se radnici sa svojim sindikatima nastavljaju boriti protiv represije nad plaćama i za pravednost plaća diljem svijeta, koristimo ovaj Svjetski dan dostojanstvenog rada kako bismo pozvali vlade da upravljaju u interesu ljudi, a ne nastave izvlačiti bogatstvo od ljudi i predavati ga korporacijama.
U Hrvatskoj je stanje izuzetno loše već dugi niz godina, a najprije pandemija bolesti COVID-19 te nastavno na nju i podivljala inflacija, čine ga samo još gorim.
Otišli su u potrazi za boljim
Zbog nestalnih i nesigurnih poslova te premalih plaća veliki dio radnika, odnosno radnosposobnih stanovnika napustio je Hrvatsku. Otišli su u potrazi za boljim. Ako se njihova vlastita majka domovina prema njima ponaša poput maćehe prema Pepeljugi, onda odlaze u zemlje maćehe koje će ih prigrliti i skrbiti o njima kao o rođenoj djeci.
Bez obzira na nešto ublažene trendove, Hrvatska je i dalje rekorderka u EU po ugovorima o radu na određeno vrijeme do tri mjeseca.
Podatci posljednjeg popisa stanovništva porazni su. To nije samo pitanje broja iseljenih, nego i njihove strukture. Odlaze radno sposobni građani, posebice mladi, visoko obrazovani. Ova je zemlja, uključujući i njihove roditelje uložila silna sredstva i ljudski rad u njihovo obrazovanje i odgoj, a sada, namjesto da kroz svoj rad i stvaranje to vrate vlastitoj domovini, odlaze van, razvijati neke druge zemlje, koje u njih nisu uložile ni lipu (ni euro cent), jer ih razne vlasti i poslodavci u domovini nemaju ni snage ni volje potaknuti i motivirati da ostanu.
Odlaze nam građani u fertilnoj dobi, zasnivaju obitelji i rađaju djecu u nekim drugim zemljama
A u Hrvatskoj se svake godine upisuje u školu sve manje prvašića i sve je više umrlih u odnosu na novorođene.
Politika kaže kako u Hrvatskoj imamo rekordnu zaposlenost (pri čemu raste broj stranih radnika) i rekordnu nezaposlenost, kako Hrvatskoj već kronično nedostaje radne snage. Ali sve je manje dostojnih poslova i dostojnih plaća od kojih se može dostojno živjeti. Zemlja smo u kojoj na hranu prosječno mjesečno ode 25,93 posto troškova, a na stanovanje 16,87 posto. Pri tome, svima koji primaju od neto medijalne (6451 kn) do minimalne (3750 kn) plaće udio tih troškova progresivno raste kako plaće padaju.
Za hranu tako doseže i 40 – 50 posto troškova, a stanovanje 20 – 30 posto. Tu nema riječi niti o dostojnom radu niti o dostojnim plaćama. A kad poslodavci pri trenutnim izmjenama Zakona o radu javno „kukaju“ jer Zakon nije dovoljno fleksibilan i, po njihovom, nije niti suvremen te traže da se dobar dio sadržaja zakona smanji i da se sadržaj tih odredbi prepusti kolektivnom pregovaranju kao u naprednim zemljama EU, prešućuju nam samo jedan mali, ali važan detalj, da nisu baš voljni kolektivno pregovarati pa čak niti neke moćne tvrtke iz IKT-a.
Nema dostojanstvenog rada i dostojnih plaća bez istinskog socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja
Ili, kad se javno zauzimaju za rasterećenje rada kroz smanjenje stope poreza na dohodak i povećanje broja iznosa neoporezivih davanja na plaće, da se zauzimaju ponajprije za smanjenje ili nepovećavanje svojih davanja u plaće, a pri poreznim promjenama za osjetno povećanje vlastitih, menadžerskih plaća.
Kad govore kako je to njihova zauzetost za povećanje onih najmanjih plaća, prešućuju kako je u Hrvatskoj minimalna plaća toliko mala da već sada ne ulazi u sustav poreza na dohodak. Umanjivali bi i doprinos za mirovinsko osiguranje, kako bi radnik na ruke dobio više, a ne žele priznati kako bi mu tim smanjenim uplatama buduća mirovina bila trajno manja.
Nema veze, oni koji to predlažu i tako, uz visoke plaće imaju i dionice, uplaćuju u razne treće stupove mirovinskog osiguranja, životno osiguranje i slično.
Ovogodišnji svjetski dan dostojanstvenog rada hrvatske je radnike zatekao još siromašnije i još besperspektivnije, nego li prošli. Inflacija i rast cijena koji je gradi u kombinaciji s rastućom pohlepom pojedinaca i rastućom društvenom nepravdom taj dan čine samo frazom i jekom u mračnoj, praznoj špilji u kojoj nema više čak ni čovječje ribice.
Predsjednik: Krešimir Sever
