Načelnik općine Donja Dubrava Marijan Varga puna dva desetljeća bio je vrlo blizak pokojnoj divi međimurske popevke Elizabeti Toplek, svima poznatoj i dragoj Teti Lizi.
Ne čudi stoga što je s velikom tugom dočekao vijest o njenoj smrti.
- Prije samo tri tjedna bio sam joj posljednji put u posjeti. Bila je vedra kakvu ju i inače znamo. Šalila se na svoj račun. Rekla mi je: Marijane, ah sam ti pozabljiva, al od toga ti se ne hmira. Tako smo se i oprostili. Poslije je nisam vidio, s tugom se prisjeća Varga.
Otišla je kaže on žena koja je nije imala škole, ali je imala Bogom dani talent – glas slavuja zahvaljujući kojemu je na mnogim svojim nastupima u zemlji, ali i po Europi bila ambasadorica Međimurja i svoje Dobrave.
- Sjećam se da je u svojoj 85. Ili 86. godini išla sa svojom voljenom KU „Seljačka sloga“ na stotine kilometara dug put u Švedsku gdje smo bili gosti naših iseljenika. Bila je zvijezda, kao i na mnogobrojnim drugim nastupima. Napustila nas je velika žena, velika ličnost, osoba koja je zadužila Dobravu, koja je pomogla sačuvati naše kulturno nasljeđe. Izuzetno je tužna cijela Dobrava zbog njenog odlaska. Ispratit ćemo je dostojanstveno s puno pijeteta, a tako ćemo se odnositi prema onome što nam ostavlja, naglašava
>> Teta Liza bit će pokopana u nedjelju u svojoj Donjoj Dubravi
Božica Kivač, najdraža družica puna dva desetljeća
Elizabeta Toplek nije imala potomke. Nakon muževe smrti ostala je sama. Bliska joj je bila njena skrbnica Milica Janjatović, umirovljena učiteljica u osmom desetljeću života koja je radila u dobravskoj osnovnoj školi gdje je Teta Liza bila kuharica. Iako nije imala svoje djece mnoge je prigrlila.
Osobito je bila bliska sa Božicom Kivač i njenom sestrom Tatjanom, ali i s mnogim članovima njene „Sloge“ primjerice Antunom Horvatom Tončekom i Sašom Štefićem.
Općina će u Kavani Opera u čast pokojnice, nakon posljednjeg ispraćaja koji je dogovoren za 16 sati na groblju u Donjoj Dubravi, okupiti prijatelje i mještane kako bi se prisjetili Tete Lize, svojih dogodovština vezanih uz nju.
Teta Liza je bila javna osoba i na njenu ispraćaju u Donjoj Dubravi očekuju se mnoga znana lica.
Kao što je uvijek željela Saša Štefić Sale otpjevat će joj pjesmu „Dok sam snočka išla dimo“ koju je obožavala, a koja ju je jako vezala uz njezina prije dva desetljeća pokojnog supruga Viktora.
- Uvijek nam je govorila da želi da joj Sale to pjeva na grobu, a on joj je obećao i sad ga je sustiglo. Bit će mu sigurno teško. Pratit će ga tamburaši naše Sloge. Kada smo joj bili u posjetu podsjetila ga je na dano obećanje. Uvijek ga je podsjećala, prisjeća se Božica Kivač, Teli Lizi najbliskija družica.
Teta Liza je iznimno uvažavala Božicu, voljela ju je jako jer su sličnoga temperamenta, vrlo su se razumjele, a iznad svega jako joj se svidjelo to što je Božica žena od riječi i k tome iznimno točna.
Zato je Elizabetu Toplek upravo Božica svugdje pratila,ona je bila ta koja ju je svakodnevno posjećivala, koja je skrbila za njene potrebe.
- Mi smo se poznavale i ranije jer smo zajedno bile u „Slogi“, ali tek unatrag dva desetljeća smo postale jako bliske. Tim više što je Liza, kako sam ju jedino ja smjela zvati i na tome je inzistirala, imala skrbnicu divnu gospođu, ali u visokim godinama pa joj nije mogla pomoći koliko je htjela oko njenih svakodnevnih potreba, otkriva Božica.
Htjela je umrijeti u svom domu
Elizabeta Toplek je imala snažnu i veliku želju umrijeti u svom domu, no njene dijagnoze su bile takve da sama više nije mogla funkcionirati pa je na koncu ipak pristala otići u dom. Odabrala je Dom za starije i nemoćne osobe Mesmar u Prelogu. Tu je smještena u siječnju ove godine i bila je prava zvijezda. Kada su stanari doma saznali da im se pridružila Teta Liza navalili su na nju da im pjeva svaki dan. I pjevala je koliko ju je bilo volja, svakim danom sve manje. Kako je vrijeme prolazilo Elizabeta Toplek je kopnila duhom i tijelom.
- To se vidjelo na njoj. Kopnila je iz tjedna u tjedan sve više. Za nju je odlazak u dom bila velika prekretnica. Pamćenje ju je sve slabije služilo. Nije prepoznavala one koji su je posjećivali. Mene se uvijek sjećala, jedino sad pred kraj nije se mogla sjetiti moga imena. Imala je Alzheimerovu bolest. U dom se nije rado dala. Do zadnjeg dana je sama kuhala svoje obroke, nije bila zadovoljna kada bismo joj donijeli gotov obrok. Ipak je ona bila kuharica, otkriva Božica.
Svoju nošnju ostavila je Božici, a drugu umjetničku ostavštinu ljubljenoj „Slogi“
Svoju najveću ostavštinu, svoju narodnu nošnju, Elizabeta Toplek darovala je najdražoj Božici Kivač.
- To je kod mene u njenom starinskom kufru, a unutra je i njezin starinski češalj i još neke osobne stvari. Rekla je da je nošnja moja, a druge stvari koje su vezane uz njeno umjetničko djelovanje naredila je da pripadnu „Slogi“. Naravno da će i nošnja završiti tamo gdje će najviše služiti, otkriva Božica Kivač, dopredsjednica KU „Seljačka sloga“ iz Donje Dubrave.
