Dan poslije, nakon velikog šoka, stanovnicima, malog Palovca nije donio ni malo olakšanja. Doduše, nema više policije, nema toliko novinara a skinuta je i policijska traka s obiteljske kuće u Novoj ulici 29. Ljudi su se povukli u svoje kuće i tek, rijetki, provire kroz prozor.
-Ma nemojte me ništa pitati, govori nam jedna od susjeda. Kaj da Vam još velim osim da je to sve skupa strašno. Viđala sam te ljude svaki dan. Smiljana je bila doma, nije nigdje radila i voljela je sa svima popričati. Suprug Ivica je duša od čovjeka, radio je po cijele dane i skrbio o obitelji. Lijepo su živjeli i svako malo, preuređivali su kuću. Žao mi je djece koja moraju u školu, žao mi je Jasminine mame koja je također duša od čovjeka, radi sirota u Njemačkoj kako bi pomogla svojoj obitelji u Palovcu.
-Pokojni otac jako je štimao svoju kćer Jasminu. Svaka druga riječ bila mu je “moja Jaca”, “moja Jacika”, dodala pak je druga susjeda.
-To je strašno, nebrem nikaj drugo reći. Razmite me, sva sam van sebe zbog brata, teško je izustila sestra Ivana Srneca, supruga Smiljane kojeg je policija još sinoć, nakon obavijesnog razgovora, pustila kući.
Mir i tišinu u Novoj ulici u Palovcu, poremeti tek tu i tamo, pokoji automobil čiji vozač baci tek znatiželjni pogled na kuću “strave” i odjuri dalje. A lijepo uređena obiteljska kuća, danas je tiha, napola spuštene rolete ničim ne odaju da u njoj trenutno netko boravi a najmanje daju dojam kako se u njoj dogodio teški zločin čija je žrtva tu skrivana 20-tak godina.