Sve više novih automobila može prepoznati prometne znakove, zakočiti u slučaju opasnosti, imati kamere, uočiti pješake na cesti, ali postoje i negativne strane ovih tehnologija
Uz touch ekrane koji nam tijekom vožnje odvlače pozornost od ceste, zanimalo nas je, uz prednosti, koji su nedostaci naprednih tehnologija u današnjim vozilima. Kada pokrenemo motor u novim vozilima koja imaju navigaciju, na ekranu će se svaki put, ali baš svaki put, pojaviti upozorenje kojim nas proizvođač upozorava da ne upravljamo navigacijom tijekom vožnje nego da se zaustavimo i na siguran način upišemo adresu odredišta.
Sve bi to bilo u redu da se ne radi o napornom upozorenju koje nam upravo time odvlači pozornost s ceste, jer ako želimo koristiti multimediju odmah nakon startanja vozila prvo moramo pritisnuti na ekran i reći da se slažemo s upozorenjem. Smatramo da bi jednom ili eventualno s vremena na vrijeme bilo sasvim dovoljno. Vozilima ipak upravljaju odrasle osobe, a ne djeca koju stalno na nešto treba upozoravati.
Virtualni klima-uređaj
Pojedini proizvođači na ekrane su smjestili komande klima-uređaja, tako da prekidači koje i bez gledanja možemo podešavati polako nestaju pred novim tehnologijama. Iako nam proizvođači vozila sugeriraju da u interijer žele smjestiti moderno upravljanje preko modernih tehnologija, dakle, touch ekrani nešto su čime se svakodnevno služimo, u praksi je smještaj komandi klima-uređaja ipak nepraktičan. Na taj su način proizvođači profitirali jer imaju manji trošak kroz ugradnju prekidača, gumbića i kabela. S druge strane, srednje veliki ekrani od 7 inča ipak nisu dovoljno veliki za smještaj svih gumbića pa ergonomija u vožnji pati, virtualni gumbi su preblizu i malih dimenzija. Vrlo ih je često teško u vožnji i pogoditi jer ne zaboravimo da se vozilo kreće, ljulja, naginje, udara po ulegnućima, što utječe na preciznost našeg prsta. Istovremeno, moramo i upravljati vozilom, a ne pokušavati pogoditi malu tipku.
Prepoznavanje prometnih znakova
Kamere ugrađene u prednji dio vjetrobranskog stakla koriste se za prepoznavanje prometnih znakova. Dobro zamišljena funkcija u praksi ipak nije baš tako dobra! Zašto? Ne radi se o problemu prepoznavanja prometnih znakova koje smo prošli tijekom vožnje, jer prepoznavanje jako dobro radi i u noćnim uvjetima nego se radi o hvatanju prometnih znakova koji nisu na našoj cesti.
Naprimjer, odvojci s glavne ceste uvijek imaju ograničenje (naprimjer, 40 km/h), a prometni znak smješten je preblizu glavnoj cesti po kojoj se krećemo. Sustavi u vozilima danas su pametni pa će zapamtiti posljednji prometni znak: ukoliko je prvo ograničenje na cesti 80 km/h, a zatim naiđemo na ograničenje s 40 km/h, na ekranu vozila pojavit će se znak 40. Nakon što prođemo ograničenje od 40 km/h i na cesti se nalazi prekriženi znak 40, sustav vozila dovoljno je pametan pa će na ekranu prikazati prethodno očitani znak (80 km/h). No, sada dolazimo do problema na našim cestama: vrlo često nakon ograničenja nema znaka kojim prestaje vrijediti ograničenje (naprimjer, nakon što prođemo pored škole).
Parking-senzori
Parking-senzori nisu baš neka nova tehnologija, ali uz veliku pomoć pri parkiranju imaju i manu – ne “vide” baš sve objekte koji se nalaze iza ili ispred nas. Vjerojatno će vidjeti vrlo niski rizol, vidjet će i većinu stupova, ali tanke stupove vrlo često ne vide. Ako je iza nas nešto viši stršeći objekt kakav se vrlo često može vidjeti u javnim garažama, budite sigurni da ga parking-senzori neće otkriti i udarit ćete gornjim stražnjim dijelom vozila u prepreku. U to smo se već mnogo puta uvjerili, čuvši druga vozila kako udaraju.
Kamere
Kamera za vožnju unatrag je odlična stvar i preporučujemo ju više nego parking-senzore. Uz pomoć kamere na ekranu možemo vidjeti sve iza našeg vozila, dok parking-senzori ne vide baš sve nego samo niske predmete i prepreke. Nakon što pokrenemo motor pokreće se i multimedijski sustav na ekranu. No sustavu vrlo često treba i do 30 sekundi dok se pokrene (poput Windowsa na računalu ili operativnog sustava na pametnom telefonu), pa smo u tom periodu kod velikog broja proizvođača automobila zakinuti za sliku s kamere. Dakle, moramo ili čekati tih cca pola minute dok se slika ne pojavi na ekranu, što nam smanjuje učinkovitost, povećava potrošnju goriva i zagađuje zrak, ili pak krenuti gledajući na retrovizore, a kamera će se koristiti kasnije.
Nadalje, kamere se u vožnji zaprljaju pa postaju neučinkovitima ako ih ne očistimo. Na tržištu postoje rijetki proizvođači koji imaju mogućnost pranja i brzog sušenja objektiva kamere, što je odlična opcija, ali vrlo rijetka.
Radarski sustavi
Radari i kamere ugrađeni u prednje vjetrobransko staklo koriste se za mjerenje udaljenosti do vozila ispred nas, pa ako se previše približimo i ne usporavamo prvo će nas sustav vizualno i zvučno upozoriti, a ako lagano krenemo kočiti vozilo će nam pomoći s jačim pritiskom jer je poznato da većina vozača pri naglim kočenjima ne pritisne dovoljno snažno papučicu kočnice. Ako baš ništa ne poduzmemo, onda će čak vozilo samo zakočiti. Ali, kada je vjetrobransko staklo zaprljano, a naročito u jesenskim, zimskim i proljetnim mjesecima s kišom i snijegom, onda sustav postaje bespomoćan. Isto tako, ako vozilo parkiramo ispod drveta ili pored zgrade na kojoj se nalaze ptice i obavljaju nuždu, mnogi će sustavi biti bespomoćni.
Prepoznavanje pješaka
Mnogi proizvođači automobila hvale se kako njihova vozila mogu uočiti pješaka i samostalno zakočiti ako vozač ništa ne poduzima. To je vrlo korisna funkcija koja će spasiti mnoge pješake, zasigurno. Ali, samo ako su visine veće od 120 ili čak 140 centimetara. Dakle, mala i srednje velika djeca nisu zaštićena jer ih sustav ne može prepoznati, iako to mnogi proizvođači neće navesti u uputama, tako da se ne možemo baš pouzdati u takve sustave.
Automatsko paljenje svjetala
Automatska duga svjetla korisna su ako se vozimo noću na dužim relacijama pa nam je naporno vrlo često paliti i gasiti duga svjetla kako ne bismo zasljepljivali druga vozila. Zbog toga su proizvođači smislili sustav koji automatski pali i gasi duga svjetla. Prema našim iskustvima, u 80 – 90 posto situacija sustav radi ispravno, ali ponekad se događa da ne prepozna vozilo ispred nas ili ono koje dolazi iz suprotnog smjera. Naročito je to problematično na autocestama kada iz suprotnog smjera dolazi kamion sa svjetlima koja se nalaze iza ograde koja razdvaja vozne (svjetla su niska) dok vozač sjedi vrlo visoko. Sustav u našem vozilu ne može zbog ograde vidjeti kamionska svjetla, a naša duga svjetla itekako smetaju vozaču kamiona. Vozimo li se po zavojitim cestama, vrlo često događa se refleksija u okolini te nam sustav ne želi uključiti duga svjetla, iako na cesti nema drugih vozila i jako nam je bitno voziti se s dugim svjetlima kako bismo imali dobru vidljivost.
Bluetooth
Spajanje mobitela preko Bluetootha svakako podržavamo, iako bismo vam savjetovali da ipak i u tom zakonski dopuštenom korištenju mobitela tijekom upravljanja vozilom smanjite razgovore zbog manjka koncentracije. Ono što nas vrlo često živcira jest nekompatibilnost raznih Bluetooth standarda i verzija (trenutno je na tržištu najnovija verzija Bluetooth 4.1), pa nakon što uparimo mobitel sa sustavom oni se pri sljedećem pokretanju motora neće prepoznati. Potrebno je zatim u postavkama mobitela odabrati opciju da mobitel bude vidljiv i tek će se onda sustavi spojiti. Naime, kod mnogih Android pametnih telefona opcija vidljivosti vašeg telefona je dostupna nakon što ju ručno aktivirate u telefonu, a i vremenski je ograničena na 120 sekundi te se zatim automatski isključuje.
Električna parking-kočnica
Električna parking kočnica zamijenila je ručnu pa smo time dobili i korisno zadržavanje vozila pri kretanju na uzbrdici. Svi oni koji se plaše kretanja na uzbrdici, a iza njih se na samo metar udaljenosti nalazi drugo vozilo, zasigurno imaju noćne more. Uz sustav zadržavanja vozila više nema takvih muka jer se vozilo uvijek na strmom terenu automatski zadržava do tri sekunde, što je dovoljno za krenuti bez pomjeranja vozila prema natrag. No, što ako se na uzbrdici, na kojoj stojimo zaustavljeni s nogom na kočnici, vozilo ispred nas krene kretati prema nama unatrag? Otpuštanjem nožne kočnice naše vozilo neće krenuti natrag, kao kod vozila koja nemaju takav sustav, odnosno imaju klasičnu parking ručnu kočnicu sa sajlom. Dok mi prebacimo ručicu mjenjača u rikverc, vozilo ispred nas već je udarilo svojim stražnjim dijelom u naš prednji. U slučaju da vozač ispred vas tvrdi da se to nije dogodilo i dođe policija mogli biste biti osuđeni da ste vi sa svojim prednjim krajem udarili u vozilo ispred vas. Nadalje, klasična ručna kočnica sa sajlom omogućavala nam je da kočimo u slučaju opasnosti, dok s električnom kočnicom to nije moguće – moguće je samo pri brzinama do nekoliko kilometara na sat dvaput brzo pritisnuti tipku automatske kočnice kako bismo zaustavili vozilo koje se možda samo, nekontrolirano počelo kretati.
