Osim što je po zvanju učitelj, Tomislav Škrljac nosi s ponosom etiketu pisca, dizajnera, ilustratora i strip-scenarista. Doživotni je Petrinjac s prebivalištem u Ivanić-Gradu. Većinu svog kreativnog izražaja posvećuje djeci. Autor je priče za djecu “Međi i štakorsko kraljevstvo” u kojoj je uz djevojčicu Janu, drugi glavni lik “naše gore list” odnosno mali međimurski pas, Međi. Međimurci ga zovu još “hrčičar” ili “štakoraš” i više od sto godina ova se pasmina uzgaja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Što je Tomislava Škrljca potaklo da radnju priče “Međi i štakorsko kraljevstvo” stavi u međimursko okruženje saznajemo uz “šalicu razgovora” s njime.
– Zapravo, tek se manji dio radnje događa u Međimurju, i za te dijelove priče bih volio pronaći suradnika, lektora koji će mi pomoći završnu verziju izbrusiti na način da govor likova bude što autentičniji.
Većina priče, kako sam napomenuo u pogovoru, odvija se pak u južnijem, graničnom dijelu kajkavskog govornog područja, no namjerno nisam htio imenovati mjesto u kojem glavni likovi doživljavaju svoju avanturu. Smatram da sam na taj način proširio krug mladih čitatelja koji se mogu putem dijalekta snažno poistovjetiti s likovima iz priče. No još važnije, odradio sam dvostruku posvetu. Istovremeno mome rodnom kraju, Petrinji i Pokuplju, koji već stoljećima pripada južnim granicama kajkavštine i dalje je njeguje, te također Kloštar Ivaniću gdje sada živim i gdje oduvijek živi „Kaj“.
* Kako ste se snašli s kajkavštinom kojom govori Janin djed odnosno djed djevojčice koja je glavni lik dječje avanture “Međi i štakorsko kraljevstvo”?
– Nije bilo nikakvih problema. Oba su mi roditelja porijeklom iz pokupskih sela oko Petrinje, onih posljednjih prema jugu nakon kojih na Banovini dijalekt prelazi u štokavicu. Vikende sam, gotovo sve u prvih deset godina, provodio kod bake. Prilikom susreta s rodbinom sa sela ja se i danas automatski, potpuno nesvjesno prešaltam, tak da se slobodno povedamo i lepše razmemo.
I sama Petrinja, u kojoj sam proveo većinu djetinjstva (manje četiri godine provedene u prognaništvu), podijeljena je po dijalektu. Stariji ljudi grad znaju podijeliti po ulicama i kvartovima na štokavski i kajkavski, iako se danas, nakon raznih višedesetljetnih migracija, govori razlikuju od kuće do kuće.
Pored svega toga, kajkavštinu imam priliku njegovati i u novom kraju, u razgovoru s roditeljima moje supruge, sa sumještanima…
* Mali Međimurski pas, Međi, drugi je glavni lik priče. Jeste li imali priliku uživo upoznati karakteristike te pasmine?
– Izravni susret s Međijem zapravo me i inspirirao da napišem priču. Otac moje supruge ima Malog Međimurskog psa već skoro četiri godine. Doveo ga je u vlastito kućanstvo, kao snažno pojačanje u vlastitoj borbi sa štakorima. I danas je on glavni čuvar kuće i imanja.
Samo saznanje da postoji takva posebna, autohtona, naša domaća pasmina, te ona dječja zadivljenost koju sam vidio kod naše kćerke Elene prilikom susreta s tim psićem (on je tada imao tek četiri mjeseca, a ona sedam godina), gotovo da su sami napisali priču. Skoro čitava radnja formirala se u mojoj glavi do kraja te večeri, a likovi su se brzo detaljno oblikovali jer su većinom temeljeni na stvarnim osobama. I danas me fascinira koliko je malo toga tijekom samog pisanja trebalo dodati i doraditi.
Priče besplatno dostupne na internetu
* Svoje ste djelo ustupili u elektroničkom obliku, na računalu, mobitelu ili tabletu besplatno svim zainteresiranim čitateljima. Što je utjecalo na vašu odluku za takvim načinom distribucije vaših djela?
– Priču sam pisao skoro dvije godine. Moj redoviti posao nije mi ostavljao previše prostora da posao završim ranije. Još je skoro godina dana prošla u uređivanju, prema komentarima i sugestijama iskusnijih pisaca. Taj uređivački period, te još godinu dana nakon njega, proveo sam tražeći izdavača. Iako, moram priznati da sam podosta sramežljivo radio taj dio s povlačenjem tuđih rukava, jer po prirodi nisam pretjerano nametljiv. No ipak, kontaktirao sam većinu poznatih izdavača, većih i manjih, i to uglavnom putem relevantnih kontakata, urednika dječjih biblioteka… Svi su redom dijelili pohvale i pozitivne ocjene, no uglavnom navodili katastrofalnu situaciju u domaćem izdavaštvu kao razlog zbog kojeg ne mogu razmatrati objavljivanje knjige.
Jednostavno, imao sam peh da sam svoju prvu veliku priču napisao u vrijeme najgore nakladničke krize. Pokušao sam i kod lokalnih entuzijasta, obratio se ograncima Matice Hrvatske u svome kraju, kao i u Čakovcu, ali prošlo je bez ikakvog odgovora. To me začudilo, jer sam u svim prijašnjim suradnjama s Maticom (nekoć sam aktivno sudjelovao u radu petrinjskog ogranka, crtao stripove sa zavičajnom tematikom), primjećivao snažnu volju za angažmanom kod svih ideja koje na bilo kakav način promiču posebnosti naših krajeva i našeg naroda.
Obratio sam se također i Udruzi uzgajivača Malih međimurskih pasa. Njih je pak netko zaplašio pričom kako je izdavanje knjige jako skup proces, spomenuo iznos od oko desetak tisuća Eura, dakle napuhao cijenu najmanje pet puta, pogotovo u situaciji kada je autor također i ilustrator i dizajner.Knjigu sam na koncu ponudio na internetu za besplatno skidanje na čitače i mobilne uređaje. U tu svrhu sam pokrenuo i Facebook stranicu Međijeve avanture, ali ne trudim se previše je promovirati, jer još uvijek gajim nadu kako ću ipak privući papirnatog izdavača.
* I prve vaše dvije knjige “Statueta” i “Na vaše zadovoljstvo (i druge priče)” su dostupne u elektroničkom obliku. Namijenjene su odraslima. Što vas je ponukalo da treću knjigu napišete za dječju dob?
– Po zvanju sam učitelj, diplomirao sam na Učiteljskom fakultetu u Petrinji. Pored toga, većina moga kreativnog izražaja namijenjena je djeci. I ove fantastične priče koje lakše shvaćaju odrasli zapravo piše ono vječno živo dijete u meni, koje i samo, premda se nalazi u već trideset i šest godina starom tijelu, i dalje uživa čitajući i gledajući sadržaje namijenjene djeci i mladima.
Objavljivanje prethodnih radova na internetu bio je zapravo tehnički eksperiment, učenje novoga, upoznavanje s novim tehnologijama i platformama. Fantastični žanr ima ponešto uži (pogotovo u ovako maloj zemlji), ali snažno povezani krug ljubitelja. Oni su već navikli na novotarije poput čitanja knjige na mobilnom uređaju. Osim toga, većinu tih pripovijedaka spomenuta ciljana publika već je čitala u tiskanom obliku unutar drugih zbirki kratkih fantastičnih priča. Slijedom toga, elektroničko izdavaštvo bilo je logičan izbor.
Moja droga je strip
* Osim što ste pisac, dizajner ste, ilustrator i strip-scenarist. Odakle vam inspiracija za tako širok krug kreativnog izričaja?
– Ha-ha, to mi je od droge! Šalu na stranu, ali poput mnogih ambicioznih autora (neovisno u kojem kreativnom području rade), i meni je okidač za djelovanje jedna ovisnost. U mome slučaju ta se droga zove strip i trošim je od najmanjih dana. Iz ljubavi prema stripu izrasla je i moja želja za pisanjem, zato su i moje priče većinom namijenjene djeci i ljubiteljima fantastike, jer su oni i kod crtanih romana najzastupljenija publika. Preko stripa sam zavolio i crtanje, iako danas pretežno radim ilustracije za slikovnice i dječje stripove, uglavnom za strano tržište.
Čak sam i dizajn zavolio preko stripa, jer sam kao klinac radio vlastite stripove (uglavnom za nepostojeću publiku) obraćajući jednaku pozornost na crtež, kao i na vizualni dojam korica, logotipa (zamišljenog) izdavača, impresuma… Zahvaljujući toj fascinaciji čak i prema popratnim elementima stripa, danas radim kao dizajner u velikoj njemačkoj tvrtki.
* Na kojim projektima trenutno radite? Koji su vam ciljevi i želje u profesionalnoj karijeri za budućih nekoliko godina?
– Paralelno ilustriram slikovnicu o doživljajima jednog drugog psića, bigla Oskara, domaćeg autora Dinka Kadija te dječju knjigu jedne američke spisateljice o tri brata medvjedića koji imaju svoju detektivsku agenciju i rješavaju zagonetne slučajeve. U oba slučaja radi se o drugim epizodama serijala za koje sam crtao i prve priče, pisanima na engleskom jeziku, namijenjenima stranom tržištu i objavljivanju opet prvenstveno u elektroničkom obliku, na Amazonu, a onda, ovisno o uspjehu kod publike, razmatrat će se i tiskana izdanja.
Zbog zaokupljenosti ovim projektima, te obvezama na redovnom poslu, sve moje ideje za nove priče (ali i za vlastite slikovnice) su na čekanju.
Prije nekoliko godina zanosio sam se idejom kako ću stvoriti uvjete da postanem samostalni umjetnik, tzv. freelancer, te isključivo od kuće raditi dizajn i ilustraciju za veću grupu klijenata koji dobro plaćaju. Iz tog razloga sam se i kreativno razmahao. No kako vrijeme prolazi, postajem svjesniji kako takav pothvat donosi previše nesigurnosti, pogotovo u našoj zemlji, i potrebno je puno više poduzetničkog duha, hrabrosti nego što ga ja imam. Treba mnogo više povlačenja ljudi za rukav, a kako rekoh, to mi ne ide. Znači, ako ne pronađem nekog agenta da sve te stvari radi umjesto mene, crtanje i pisanje vjerojatno će ostati hobiji koji ponekad donesu i dodatnu zaradu.
foto: arhiva Tomislav Škrljac
OPAZITE!
Knjigu “Međi i štakorsko kraljevstvo” besplatno preuzmite na internetu, na adresi https://www.smashwords.com/books/view/745340
U nastavku i par primjera ilustracija s potpisom autora Tomislava Škrljca.
