Nakon više godina istraživanja, napokon je 3. kolovoza ove godine ustanovljeno tko je bio sedmi čovjek, točnije pripadnik 7. gardijske brigade pri podizanju hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi.
Traganje za sedmim čovjekom trajalo je nekoliko godina. U vrijeme pisanja monografije 7. gardijske brigade 2013. godine bila su poznata tek imena šestorice pripadnika 7. gardijske brigade “Puma” koji su se 5. kolovoza u jutarnjim satima popeli na kninsku tvrđavu da bi skinuli zastavu takozvane republike Srpske Krajine i umjesto nje podigli hrvatsku zastavu. Kako je poznato iz povijesti Domovinskog rata, 7. gardijska brigada brzo je napredovala s obronaka Dinare te je kao prva od brigada Hrvatske vojske ušla u grad Knin. Splitska 4. gardijska brigada ušla je u Knin oko 12 sati, jer se morala probijati tenkovima kroz minirane putove iz pravca Golubića.
Na kninsku su se tvrđavu prvi popeli pripadnici 7. gardijske brigade: Elvis Mihić (Rijeka), Mario Bilač (Vodice), Eduard Baltić (Čakovec), Ivica Novoselec (Zlatar Bistrica), Jasmin Hadžić (Beli Manastir) i Miljenko Hajsok (Varaždinske Toplice) te do sada nepoznati sedmi čovjek. Na visoki metalni jarbol prvi se popeo Jasmin Hadžić. Otrgnuo je metalni lanac na kojem je bila izvješena zastava koja ni po čemu nije pripadala vrhu tvrđave starog hrvatskog kraljevskog grada. Ostaci te zastave skinuti su, a u namjeri skidanja zaglavljenog lanca i lokota, Hadžić je pao s jarbola. Potom se na Hadžićevo rame, s istom namjerom skidanja lokota i lanca, popeo Mario Bilač. Kako se na uništenu lančanu sajlu nije mogla izvjesiti nova zastava, gardisti su veliku dvadesetmetarsku hrvatsku zastavu najprije izvjesili preko zidina kninske tvrđave.
Stare fotografije otkrile istinu
U vrijeme pisanja monografije 7. gardijske brigade znalo se da je postojao i sedmi čovjek koji je bio na tvrđavi, no nitko se nije mogao sjetiti imena. Nakon godina neuspješne potrage, neki su smatrali da je sedmi čovjek poginuo ili kasnije umro, pa se zbog toga ne javlja.
Na sreću, prve trenutke skidanja srpske zastave s kninske tvrđave zabilježila je svojim malim priručnim fotoaparatom medicinska sestra Božena Šimek – Šupljika iz Varaždina s nadimkom Boba, koja se zajedno sa zapovjednikom Ivanom Koradeom popela na tvrđavu.
Na njezinim fotografijama sedmi se gardist vidio samo djelomično, jer ga je sakrila zastava i po tome se uopće znalo da je na tvrđavi u prvi mah bilo sedam gardista.
Sedmog čovjeka napokon je ovih dana, 3. kolovoza, identificirao brigadir Hrvatske vojske Marijan Kretić, (danas živi u Čakovcu) zadnji zapovjednik 7. gardijske brigade.
Proučavajući sve fotografije kako bi konačno ustanovio tko je bio sedmi čovjek, brigadir Marijan Kretić, predavač vojne taktike na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, sustavom eliminacije već poznatih osoba na snimljenim fotografijama konačno je ustanovio kako je izgledao sedmi čovjek. Nakon toga razgovarao je s Eduardom Baltićem iz Čakovca koji je bio u skupini koja je skidala srpsku zastavu na kninskoj tvrđavi kako bi potvrdio svoja zapažanja, što je dovelo do identifikacije.
Sedmi čovjek na kninskoj tvrđavi u vrijeme skidanja srpske zastave je sad već bivši pripadnik 7. gardijske brigade Florjan Novak s nadimkom Floki iz Čakovca, što je napokon i potvrđeno kroz razgovor s njim i sudionicima događaja.
Florijan Novak Floki rođen je 1972. godine u Svetom Urbanu. Završio je samo osnovnu školu, a sad živi u Čakovcu u socijalnim stanu Grada Čakovca. Bio je najprije od 1991. godine pripadnik skupine HOS-ovaca u Čakovcu, koji su prešli u sastav 54. samostalnog pješačkog bataljuna. Osnutkom 7. gardijske brigade krajem 1992. godine prelazi u njen sastav i tu ostaje do kraja rata. Sam kaže da je otišao u rat kad je bilo najteže.
Sudjelovao je u svim akcijama 7. gardijske brigade kao puškostrojničar, te zadobio čin razvodnika. U akcijama na Dinari zapovijedao je skupinom od 19 gardista, u prvoj satniji 1. bojne koju tada vodi zapovjednik Gabrijel Ancelj. Na Dinari mu je poginuo najbolji prijatelj i kum, na što je, kako sam kaže, “poludio”.
Teško je ranjen u akciji Južni potez u BiH. Metak snajperista pogodio ga je uz kičmu, no on u ulozi snajperista uspijeva uzvratiti istom mjerom.
Usprkos jakim bolovima, nekako je došao do prvih položaja pripadnika 7. gardijske brigade i onda se srušio na zemlju. Gardisti su ga potom u šatorskom krilu donijeli s planine do ceste. Završio je u bolnici u Zagrebu, gdje je liječen. Nakon izlječenja ustanovljena mu je invalidnost od 35 posto i preporučili su mu da ode u mirovinu.
No nije htio i tu je pogriješio. Ostao je u 7. gardijskoj brigadi i nakon rata sve do 1999. godine, kad su stigli novi NATO standardi u obuci, koje više nije mogao savladati. Riječ je brzinskom trčanju. Tako je na vlastiti zahtjev otišao iz Hrvatske vojske.
U međuvremenu mu je invalidnost nakon revizije skinuta na samo 20 posto, za što je kriv sustav i neki birokrati u sustavu. Naime s 20 posto invalidnosti nije mogao u zasluženu mirovinu, iako je ratni vojni invalid, i tako je ostao na ulici. Nakon toga slijede nevolje: ne može se prilagoditi civilnom životu, ostaje zarobljenik ratnih sjećanja i košmara sve do danas.
“Ja sam vuk samotnjak”
Rastaje se od nevjenčane supruge, a troje maloljetne djece nevjenčanoj supruzi i njemu oduzima Centar za socijalni rad i daje ih udomiteljskim obiteljima. Djeca su danas već gotovo odrasla, najstarijem djetetu je već 18 godina, no kako kaže, ne čuje s njima ili tek povremeno.
Smješten je u jednosobni gradski socijalni stan u Domjanićevoj ulici u Čakovcu, te prima socijalnu pomoć koja iznosi nešto više od 800 kuna, što mu je dovoljno tek da preživi i to ne do kraja mjeseca.
Živi teško i povremeno je na lijekovima, a strana tijela gdje je pogođen boli ga, tako da ne može dići ruku. Alkohol mu nije stran, no danas postaje sve svjesniji u čemu je pogriješio u životu. Kako sam za sebe kaže: “Ja sam vuk samotnjak”.
Sjeća se kako je to bilo sa zastavom na kninskoj tvrđavi, kaže da je postupio po zapovjedi, a da poslije to nije smatrao važnim. Tako se nije nikome ni javljao, sve dok ovih dana nije ustanovljeno da je on zapravo sedmi čovjek s kninske tvrđave.
Nakon što je vodstvo udruge 7. gardijske brigade “Puma” iz Varaždina saznalo o čemu se radi i da Florijanu Novaku Flokiju treba pomoći da se izvuče iz nevolje, predsjednik Robert Puja pokrenuo je akciju da mu se pomogne. Obaviješteno je i Ministarstvo obrane i Ministarstva hrvatskih branitelja kako bi pomogli u zakonskim okvirima. Najvažnija je ipak topla riječ prijatelja iz rata.
Za povijest će se pak pamtiti da su zastavu na kninsku tvrđavu podigla sedmorica gardista, od toga dvojica iz Čakovca.
Foto: Zlatko Vrzan, arhiva 7. GBR Varaždin
