U malom mjestu Kunići Ribnički pred 46 godina, 22. svibnja 1972. god. ugasio se život legendarnog liječnika Franje Kanižaja, koji je zauvijek zadužio mještane Ribnika, Bosiljeva i Kunića Ribničkog (u Karlovačkoj županiji), gdje je radio kao seoski liječnik te izliječio bezbroj pacijenata, a mnogima spasio život.
Dr. Kanižaj bio je u povjesti navedenih mjesta najbolji liječnik što su ikad vodili ambulantu, bio je osebujan i ekscentičnog ponašanja gdje su do izražaja dolazile njegove osobine genijalnost, nadarenost i kreativnost i nezabilježena na ovim prostorima medicinska stručnost.
Bio je izuzeto stručan te uspješan u liječenju i najtežih bolesti što drugi liječnici tadašnjim metodama nisu uspjevali.
Ostati će zauvijek zapamćen kao vrstan liječnik i kao boem, koji je vodio osebujan život.
Život dr. Kanižaja može se opisati kao simbol života, promjenjivosti, tjeskobe i prolaznosti.
Dr. Kanižaja neće se 22. svibnja (na obljetnicu njegove smrti) sjetiti lokalni političari, neće mu zapaliti svijeću na skromni grob na malom groblju iznad Kupe, a tako bi trebali.
Slavnog seoskog doktora Kanižaja sjećati će se generacije, jer je postao legenda, a legende su vječne.
Životopis dr. Kanižaja je poput filmskog scenarija
Dr. Franjo Kanižaj , rođen je 12.10.1921. god. u međimurskom mjestu Sveta Marija kao treće djete u siromašnoj obitelji, od majke Monike Kanižaj, udovice kojoj je muž poginuo u 1. Svjetskom ratu i koja je iz braka imala dvoje djece.
Živjeli su teško od poljoprivrede i čipke, koju je izrađivala i prodavala majka od Kanižaja.
Studij i rad legendarnog liječnika
Studirao je u Budimpešti i Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Promoviran je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 27.03.1954. god. u doktora medicine (liječnika).
Po završetku studija dolazi radi kao liječnik u bolnicu u Čakovcu gdje ostaje godinu dana potom odlazi u Zagreb gdje mu se gubi svaki trag.
Prema nekim izvorima u ono zloglasno vrijeme Informbiroa poslan je na Goli otok, na preodgoj, nakon političkog preodgoja dolazi kao liječnik u ambulantu Ribnik.
Za neobičnog doktora, boema i izuzetnog stručnjaka, koji je uspješno liječio sve bolesti brzo se pročulo.
Pred ordinacijom dr. Kanižaja počeli su se skupljati ogromni redovi (dan i noć), dolazili su ljudi iz cijelog kraja, od Karlovca do slovenske granice, primio je svakoga.
Dr. Kanižaj radio je u ambulanti bez prestanka danima i noćima do iznemoglosti, dok nije riješio i posljednjeg pacijenta.
Pacijente koji nisu mogli doći u ambulantu obilazio je na biciklu u svako dobu dana i noći i po svakom veremenu, po zimi i snijegu pacijente je obilazio na konju, a put si osvetljavao lampom. Sedamdesetih godina kupuje Fiat 1100.
Uz rad u ambulanti bavio se istraživačkim i znanstveno medicinskim radom u gotovo nemogućim uvjetima, radio je vlastite medicinsko – labaratorijske pokuse, uspješno je istraživao nove metode liječenja i nove lijekove koje je testirao na medicinskim miševima, a često i na sebi (bilo je to neobično za seoskog liječnika )
Dr. Kanižaj ostati će zapamćen po velikoj stručnosti ali i neobičnom, boemskom ponašanju. Volio je konje, žene i opuštanje uz piće.
Volio je pjevati ruske pjesme, nosio je odjela sa „ruskom kragnom“.
Nemirni duh ga je poslije Ribnika odveo u Bosiljevo i kasnije u Kuniće Ribničke, ništa se nije promjenilo i dalje su bili redovi dan i noć u ambulanti liječnika Kanižaja.
Obiteljski život
Dr. Kanižaj ženio se tri puta.
Prva supruga bila je Franciska (rođ. Barić), s kojom je imao kćer Mariju (kćerka mu je tragično stradala prilikom padobranskog skoka).
Dolaskom u Ribnik upoznaje Anicu Čavlović iz Gornje Stranice, školuje za medicinsku sestru i postaje mu druga žena.
Treća žena mu je bila iz Severina na Kupi, koju je upoznao kao liječnik u ambulanti Bosiljevo, kojoj omogućuje školovanje za farmaceuta, koja odlazi u Njemačku, a zatim u SAD.
Tragičan završetak života
Život legendarnog liječnika, boema, dr. Franje Kanižaja gasi se 22. svibnja. 1972. god. ( od vlastite injekcije) u malom mjestu Kunići Ribnički.
Imao je najveći sprovod u povjesti cijelog kraja, sahranjen je u skromnu grobnicu na malom seoskom groblju ispod kojeg teče prelijepa Kupa i spaja se tamo daleko sa rijekom Murom iz njegovog rodnog kraja.
Autor: Janko Kralj iz Karlovca