Hren kao povrtna kultura gotovo pa je nestao iz naših vrtova i dvorišta. Tek starije generacije još uvijek čuvaju naviku njegova uzgoja i branja. Među njima je i Katarina Poljak iz Svete Marije koja ljubomorno čuva svoj jedini preostali grm hrena u svom malom vrtu. Taj grm, kaže tu raste od pamtivijeka.
Tko ga je i kada zasadio više se ni ne sjeća. Naime, hren kad se jednom primi i počne bujati, praktički je neuništiv. Istina, treba mu vremena da naraste debeli korijen no zato i onaj manji i tanji i te kako “frflja” u nosu i izbija suze na oči. A upravo takav je, kaže, najbolji na stolu pri uskrsnom doručku, naravno, uz domaću šunku, jaja i perec.
