Prometne kazne pogađaju nas različitom magnitudom, ovisno o primanjima i imovini.
Primjerice, nekome ni 20 000 kuna ne znači ništa, dok je drugima i 300 kuna previše. Kako piše HAK, u nekim državama u Europi situacija je ipak drukčija jer se prate prihodi, odnosno imovinski cenzus, a prema tome će se odrediti i kazne za prekršaje u prometu. Upravo zato da oni s najviše novaca nisu najbahatiji na cestama, odnosno da i oni primjereno osjete snagu sile zakona.
Najveća kazna za jedan prometni prekršaj izdana je 2010. godine u Švicarskoj kada je jedan vozač na autocesti u Mercedesu SLS vozio čak 290 km/h. Policija ga je uhvatila i to ga je koštalo 650 000 eura.
Finska je također jedna od zemalja u kojima se kazne određuju po imovinskom cenzusu, odnosno prema prihodima. U toj državi izdano je mnogo kazni većih od 50 000 eura. Tko ima više, a odluči biti prebrz, taj će i platiti. Švedska, Danska, Njemačka, Austrija i Francuska također imaju obračun prometnih kazni prema prihodima.
