U kući Ružićevih sport je svakodnevno na “meniju”, tako da Antonia i Lea, sve i da su htjele, nisu mogli pobjeći od njega. Odlični rezultati koje sestre Ružić postižu na sportskim terenima bile su povod našem razgovoru i posjetu njihovom domu u Orehovici, gdje se čuva pregršt medalja i pehara koje su osvojile zadnjih nekoliko godina.
Antonia krenula u teniske vode u fotelji ispred TV-a
– Roditelji, Alen i Anita, nikada nisu diktirali čime ćemo se baviti. – rekle su uglas ove odlične mlade sportašice. – Izbor sportova naša je odluka. Tako je odluka da se Antonia, starija sestra, bavi tenisom pala u fotelji ispred televizora.
Naime, Antonia je prvo krenula bratovim, gimnastičkim stopama. Brat Leonardo nekada je bio natjecatelj i aktivan član GK-a “Marijan Zadravec Macan”, a danas je gimnastičke sudac, usto je gimnastičke sprave zamijenio kopačkama u tamošnjem NK-u Croatiji.
– Nakon nekoliko godina više rekreativnog nego natjecateljskog bavljenja gimnastikom, ali i karateom, u kojem sam također bila uspješna, jedno poslijepodne pratila sam na televiziji teniski meč i tog sam trena odlučila da je to uz karate sport kojim se želim baviti. Na samom početku sve je štimalo, no, s obzirom na to da su tu osim sportskih bile obaveze i u glazbenoj školi, trebalo je ipak od nečega odustati, zapravo više se posvetiti jednom sportu. Najviše ljubavi bilo je prema tenisu i danas vidim da nisam pogriješila, jer, iako su treninzi i turniri sve jači, tako je i sa željom za tenisom, ona je sve veća i mogla bih lopticu udarati dan i noć. – ističe Antonia.
Dokaz tomu jesu i rezultati koje postiže na teniskim terenima uz vodstvo i savjete trenera Dejana Žličara. Tako je krajem ovogodišnje sezone u dvorani na Nacionalnom teniskom centru u Zagrebu održan Završni turnir – Masters 16 najboljih igrača i igračica do 13 godina, na kojemu je Antonia ne samo nastupila, već ga i osvojila, čime je samo potvrdila da spada u sam vrh hrvatskoga ženskog tenisa uzrasta do 14 godina. Nakon što je postala pobjednicom Mastersa U-13, osvojila je i odlično 3. mjesto na Mastersu U-15, na turniru na kojem se natječe 10 najboljih hrvatskih tenisačica u kategoriji do 16 godina (2001.) i šest najboljih u kategoriji do 14 godina (2002.).
Iako je tek na početku svoje sportske karijere, Antonia kaže da je svjesna kako se napredovati i biti još bolji može samo upornim radom i odricanjem nekih njezinim prijateljima normalnih stvari, poput svakodnevnog druženja poslije ili prije škole.
Naime, njezin je radni ritam takav da svakodnevno trenira prije ili poslije škole, a tu su ponekad i izostanci s nastave zbog nastupa na turnirima. No, uz razumijevanje učitelja, zatim ravnatelja OŠ-a Orehovica Željka Krištofića, a posebno razrednika, karatista prof. Tihomira Grgića, sve se stigne. Ako malo i zapne, tu je prijateljica Adriana uz čiju pomoć prati sve ono što se radilo tijekom izostanaka zbog sportskih nastupa. S obzirom na to da je Antonia učenica osmog razreda osnovne škole, tu su već razmišljanja što i kako dalje kada je obrazovanje u pitanju. Tako je, čuli smo, jedna od opcija Sportska gimnazija u Zagrebu ili Varaždinu, uz koju bi se mogla nadalje kvalitetno razvijati na sportskom, ali i onom obrazovnom, području.
Naša mlada tenisačica neće imati vremena previše uživati ni u ovogodišnjim božićnim i novogodišnjim praznicima jer su već počele pripreme za nastup na turniru u engleskom Boltonu, koji će se održati 16. siječnja iduće godine, zatim 22. siječnja slijedi neslužbeno juniorsko prvenstvo svijeta do 14 godina u francuskom Tarbesu, a prije svega toga tu je i državno prvenstvo. Uskoro slijede nastupi na međunarodnim turnirima prvog ranga, tako da bilo dobro, poručio je tata Alen, da se u ovaj program uključi, ako postoji volja i želja, više sponzora i pokrovitelja, kako bi to bilo lakše financijski odraditi i, naravno, uz nastupe i nekoga promovirati.
Antonia će u novu godinu ući kao prva tenisačica na rang-listi najboljih u državi u kategoriji do 14 godina, dok će na onoj Europske teniske federacije biti pedeseta, a cilj je do kraja godine ostvariti rezultat koji bi je doveo među prvih dvadeset tenisačica na ETA listi, te nastup na američkom Orange Bowlu.
Lea krenula bratovim stopama
Desetogodišnja Lea najmlađa je članica sportske obitelji Ružić, koja svoju sportsku karijeru gradi u kraljici sportova – gimnastici, na koju je krenula bratovim stopama, kao na samom početku i Antonia, no, za razliku od nje, ona je tamo i ostala, a ovih dana ponovno postala državnom prvakinjom.
– Nakon onoga početnog, zabavnog dijela, – kazala je Lea – kada sam se samo igrala i čekala da brat završi s treningom, počela sam se ozbiljnije baviti gimnastikom. Moram priznati da je bilo teško kada shvatiš da je dotadašnje skakanje po strunjačama nešto sasvim drugo od onoga kada počinju ozbiljni treninzi.
No, uz svoje trenere Tatianu Goverdovskaiju i Igora Križimskog zavoljela sam ovaj sport i ne znam što bih danas bez treninga i nastupa. Treniram prije škole, nakon nastave slijede obaveze učenja i pisanja zadaće, te odlazak na večernji trening.
Lea je nedavno postala kadetska prvakinja Hrvatske na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za mlađe kategorije te završnici Kupa Hrvatske na kojoj je nastupilo više od 400 gimnastičara koji su izborili svoj nastup kroz četiri regionalna kola. Hrvatska gimnastika podijeljena je, naime, u četiri regije (istok, zapad, sjever i jug), a samo natjecanje održano je u NGC-u Aton u Nedelišću.
Već prvi dan okitila se s tri zlata (višeboj, greda i dv. ruče), a posebno veseli pobjeda u višeboju, gdje je drugoplasiranu konkurenticu pobijedila s više od dva boda razlike.
Trenerica Tatiana Goverdovskaia blistala je od sreće, i kazala kako je Lea već prije dvije godine trebala biti prvakinja, ali… – No, prošle i ove godine bili smo tako spremni da jednostavno nitko nije ni mogao blizu. Pred Leom je sada priprema za međunarodni gimnastički turnir u Novom Sadu, na kojem se od nje, s obzirom na način kako je posvećena treninzima, ali prije svega gimnastičkoj kvaliteti, očekuju novi odlični rezultati.
Lea, kao i starija Antonia, ima podršku i veliko razumijevanje za ono čime se bavi od svoje razrednice Ivanke Novak, a za sve ono što možda propusti zbog odlaska na natjecanje tu je na pomoći najbolja prijateljica Lena.
Za zdravu i sportsku prehranu zadužena je mama Anita
Spremnost, osim, naravno, predanom i napornom radu na gimnastičkim i teniskim treninzima, treba zahvaliti i posebnoj sportskoj prehrani za koju se u obitelji Ružić brine mama Anita, koja ih je već u najranijoj dobi zainteresirala i naviknula na način prehrane koji će ih učiniti još boljim sportašicama.
Tako sama Anita kaže da, kada je u pitanju prehrana, put prema uspjehu popločen je nizom pravila kojih se striktno treba pridržavati, i da nije, kako su i nju podučili nutricionisti kod kojih se savjetovala, važna samo mišićna masa, nego i kako se ona rasporedi. To posebno vrijedi za Leu koja praktično prije svakog treninga ima vaganje. No, iako se nekima čini da je riječ o nekakvoj spartanskoj prehrani, Anita kaže da je riječ o ispravnoj kombinaciji zdravih i potrebnih namirnica za pravilan sportski razvoj njihovih kćeri.
Na kraju, Alen i Anita ističu kako se sportskim razvojem svoje djece i oni razvijaju u odnosu prema sportu, kao i njihovom odgoju.
– Prije smo znali baš onako ‘roditeljski živčano’ doživljavati svaki uspjeh i neuspjeh, ali i nas su treneri s kojima odlično surađujemo podučili nekim stvarima. Tako da sada, naravno, i dalje strepimo, navijamo i znojimo se na turnirima, ali za savjete i vođenje kroz natjecanje tu su im ipak ‘mama’ i ‘tata’ Dejan Žličar, Tatiana Goverdovskaia, te Igor Križimski u koje mi, kao i Antonia i Lea, imamo veliko povjerenje. – poručuju ponosni roditelji Ružić.
Lea u međuvremenu oboljela, želimo joj brzi oporavak.
Nažalost, upravo kada smo završili ovu reportažu pred desetak dana Lea je oboljele od mononukeloze, tako su planovi za početak godine propali, jer slijedi nekoliko mjeseci stanke od gimnastike. Lei želimo što brže ozdravljenje i nakon oporavka naravno da se još jača vrati na gimnastički trening i natjecanja.
