Međimurske Novine
0°C / 0°C
Čakovec
18.01.2017.
Srijeda
 
 
 
 
LIFESTYLE - KUĆNI LJUBIMCI
ZATVORITE VRATA I PROZORE DA ŽIVOTINJA NE ISKOČI

Nekoliko savjeta kako ljubimce zaštititi od stresa pirotehnike

28.12.2016

Čakovec

Slavlje se tijekom prosinca, a posebno oko Nove godine, povezuje uz petarde i drugu pirotehniku.Za mnoge ljude je to zabavno, ali za kućne ljubimce pucnjava je izvor stresa. Posebno jer psi i mačke, najčešći kućni ljubimci, imaju razvijeniji sluh i njuh od ljudi. Pucnjava i grmljavina njima su nepodnošljiva buka koje se većina strahovito boji. Česti su slučajevi bježanja, trganja s lanca, pa čak i skakanja kroz prozor, kao nedavno u Zagrebu. Što poduzeti da zaštitite svog ljubimca - evo nekoli

 
Humanitarno fotkanje: Kućni ljubimci pomažu Prijateljima u azilu

Humanitarno fotkanje: Kućni ljubimci pomažu Prijateljima u azilu

U ovo predblagdansko vrijeme odazovite se s vašim ljubimcima humanitarnoj foto akciji 9. i 10. prosinca u vremenu od 16 do 20 sati u klubu Prostor i pomognite napuštenim životinjama iz čakovečkog azila.Unatrag dvije godine Udruga mladih „3FF“ Čak

Evo što Ministarstvo poljoprivrede kaže o uvođenju poreza na pse

Evo što Ministarstvo poljoprivrede kaže o uvođenju poreza na pse

Posljednjih dana puno se govorilo o tome da bi vlasnici pasa mogli od 1. siječnja 2017. godine plaćati za svog ljubimca državi porez od 100 eura. Javna rasprava o prijedlogu zakona je provedena, a pisalo se da je Ministarstvo poljoprivrede ovu klauzulu

NAJNOVIJE

Uzgoj legla štenadi

Uzgoj legla štenadi

Sve što niste znali o uzgoju štenadi a trebali bi Skotna zdrava kuja najčešće se ošteni 59-72 dana od prvog parenja. Neposredno pred porod kuji će se objesiti trbuh, mliječna žlijezda napuniti mlijekom, a počet će i stvarati gnijezd

Čakovec: Pomozite čitateljici da nađe svog ljubimca

Čakovec: Pomozite čitateljici da nađe svog ljubimca

Čitateljica Međimurskih novina moli pomoć.Kastriran mužjak mačka star oko 1,5 godine nestao je s područja Milkovićeve, u blizini Plodina u Čakovcu, prije nekoliko dana. Na slici se vidi da je na trbuhu, bočno, imao i operaciju pa mu možda dlaka j

Posjetite agility: II. kolo Prvenstva Hrvatske

Posjetite agility: II. kolo Prvenstva Hrvatske

U nedjelju, 17. travnja, s početkom u 9 sati na terenu Kinološkog društva Varaždin održati agility: II. kolo Prvenstva Hrvatske.Prema prispjelim prijavama koje još uvijek stižu, očekuje se oko 50-ak pasa iz Hrvatske i susjednih nam europskih zemalj

Krvna slika u domaćih životinja

Krvna slika u domaćih životinja

Krv je specifično tekuće tkivo koje posredno ili neposredno "komunicira" sa svim stanicama i organima u organizmu. Uloga krvi je višestruka. Spomenut ćemo najvažnije; transporta, zaštitna i regulatorna. Vezano uz njene uloge u organizmu

Osteosarkom u pasa

Osteosarkom u pasa

Psi velikih i gigantskih pasmina najčešće obolijevaju od osteosarkoma. Osteosarkom je tumor koji je lokalno vrlo destruktivan, a što je najgore ima vrlo visok metastatski potencijal. Psi velikih i gigantskih pasmina najčešće obolijevaju

Povedite svog psa na jedinstveni Koncert za kućne ljubimce

Povedite svog psa na jedinstveni Koncert za kućne ljubimce

Muzej anđela sve do 4. listopada ostaje domaćin izložbe ”Psi anđeli”, koja je dosad izmamila isključivo pozitivne reakcije i emocije. Nastavno na izložbu, koja je produkt suradnje sa zagrebačkim Centrom zarehabilitaciju Silver, a uz potporu i su

 
FOTOGALERIJE
ČAKOVEČKA ŠPICA

ČAKOVEČKA ŠPICA

Sanjkanje u Starom gradu

Sanjkanje u Starom gradu

Sajam u Čakovcu 11.01.2017.

Sajam u Čakovcu 11.01.2017.

Zimske radosti 2017

Zimske radosti 2017

 
LIFESTYLE - KUĆNI LJUBIMCI
 
Nekoliko savjeta kako ljubimce zaštititi od stresa pirotehnike

Nekoliko savjeta kako ljubimce zaštititi od stresa pirotehnike

Slavlje se tijekom prosinca, a posebno oko Nove godine, povezuje uz petarde i drugu pirotehniku.Za mnoge ljude je to zabavno, ali za kućne ljubimce pucnjava je izvor stresa. Posebno jer psi i mačke, najčešći kućni ljubimci, imaju razvijeniji sluh i njuh od ljudi. Pucnjava i grmljavina njima su nepodnošljiva buka koje se većina strahovito boji. Česti su slučajevi bježanja, trganja s lanca, pa čak i skakanja kroz prozor, kao nedavno u Zagrebu. Što poduzeti da zaštitite svog ljubimca - evo nekoliko savjeta Koliko god imali poriv da uplašenu životinju stavite u krilo, zagrlite i tješite to se ne preporuča jer tako pohvaljujete njezin strah i paniku pa ona shvaća da je to ponašanje prihvatljivo. To se osobito odnosi na pse koji se ponašaju po obrascima koje ih naučite. Spustite rolete ili zastore kako ne bi vidio eksplozije. Također, preporuča se osigurati neko sigurno mjesto u domu ili drugdje gdje se životinja osjeća ugodno i gdje se može sakriti od buke ili bljeskova.  Životinje tijekom tolike buke doživljavaju veliki stres te ponekad pokušavaju pobjeći. Zatvorite prozore i vrata, a ako ste vani sa psom, čvrsto ga držite na povodcu. I to na način da se životinja ne ozlijedi. Važno je i da vlasnik ostane miran te ne pravi pompu oko pucnjave jer se taj stres prenosi na ljubimca. Ako ljubimac izvrši nuždu u kući od straha, to također mirno počistite.

Humanitarno fotkanje: Kućni ljubimci pomažu Prijateljima u azilu

Humanitarno fotkanje: Kućni ljubimci pomažu Prijateljima u azilu

U ovo predblagdansko vrijeme odazovite se s vašim ljubimcima humanitarnoj foto akciji 9. i 10. prosinca u vremenu od 16 do 20 sati u klubu Prostor i pomognite napuštenim životinjama iz čakovečkog azila.Unatrag dvije godine Udruga mladih „3FF“ Čakovec, Klub Prostor „CeZaM“ sa partnerima iz Volonterskog ureda Međimurja organiziraju humanitarno fotografiranje za čakovečki azil „Prijatelji“. Projekt je podržan od strane Ministarstva socijalne politike i mladih, a cilj je prikupiti financijska sredstva koja će se donirati azilu.  U čakovečkom azilu „Prijatelji“ trenutno se nalazi 450 pasa koji trebaju vašu pomoć. Donacijom od simboličnih 20 kuna puno ćete pomoći, a zauzvrat vas očekuje fotografija. Akcija započinje u petak, 9. prosinca kada se fotografiraju sve životinje osim pasa, dok je za njih rezervirano fotografiranje u subotu, 10. prosinca. Vas i vaše fotogenične ljubimce zabilježit će objektivi Ivana Šardija i Zračnog Alexa uz pomoć volontera iz udruga. U zamjenu za donaciju, na licu mjesta dobivate fotografiju veličine 10x15cm.  Budite dio ove humanitarne akcije i pomozite najpotrebnijima. 

Evo što Ministarstvo poljoprivrede kaže o uvođenju poreza na pse

Posljednjih dana puno se govorilo o tome da bi vlasnici pasa mogli od 1. siječnja 2017. godine plaćati za svog ljubimca državi porez od 100 eura. Javna rasprava o prijedlogu zakona je provedena, a pisalo se da je Ministarstvo poljoprivrede ovu klauzulu stavilo u novi Zakon o zaštiti životinja koji bi uskoro trebao biti donesen.Ipak, izgleda da do toga neće doći.- Iako je Udruga Prijatelji životinja predložila uvođenje poreza na pse, pitanje porezne politike nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede - stoga taj prijedlog nije uvršten u tekst nacrta Zakona o zaštiti životinja - priopćenje je objavljeno na stranicama Ministarstva poljoprivrede.

 
Uzgoj legla štenadi

Uzgoj legla štenadi

Sve što niste znali o uzgoju štenadi a trebali bi Skotna zdrava kuja najčešće se ošteni 59-72 dana od prvog parenja. Neposredno pred porod kuji će se objesiti trbuh, mliječna žlijezda napuniti mlijekom, a počet će i stvarati gnijezdo, prostor gdje će se ošteniti. Dnevnim mjerenjem temperature može se i predvidjeti vrijeme poroda. Otprilike 55. dan mjeri se dnevna temperatura u trenucima mirovanja da se dobije uvid u normalnu tjelesnu temperaturu životinje. Kod skorog poroda (unutar 24 sata) imamo nagli pad tjelesne temperature za cijeli jedan stupanj. Štenjenje traje ovisno o broju štenaca, najčešće 1-6 sati, a ponekad i puno dulje (24 h). Tijekom prve faze porođaja nisu vidljive abdominalne kontrakcije. Kuje postanu uznemirene, odbijaju hranu, a mogu i povraćati. U drugoj fazi počinju abdominalne kontrakcije te počinje istiskivanje plodova. Treća faza porođaja je istiskivanje posteljice. Posteljice mogu izaći nakon svakog šteneta, nakon nekoliko njih ili na kraju porođaja. Štenad izlazi iz porođajnog kanala u pauzama od jedne minute do tri sata. Sve iznad tri sata smatra se komplikacijom i potrebno je kontaktirati veterinara. Štenad se rađa slijepa, nježna i nemoćna. Preporuka je izvagati tek okoćenu štenad i vaganje ponavljati svakih nekoliko dana da se vidi napreduje li. Nakon 7 do 10 dana od porođaja štenad mora udvostručiti svoju težinu. Gubitak na težini ili izostanak dobivanja prvi je znak bolesti. Progledaju 12. - 15. dana, a prvi put zalaju u dobi od 18 dana. Sa 10-14 dana sposobno je uspraviti se na prednje noge, a tri tjedna već se može kretati na sve četiri noge, poput odraslog psa. Štenad koja se ošteni pothlađena je i treba joj do sedam tjedana da uspostavi potpuno samostalno stvaranje tjelesne temperature. U petom tjednu uočavaju se individualne razlike u socijalnom položaju među štencima. Za štenad je najbitnije sisati majku odmah nakon poroda. Prvo mlijeko, mljezivo ili kolostrum, kuja stvara najviše tijekom prvih 6 sati i ima ga samo prva 24 sata od poroda. Štenad siše svaka tri sata. Znat ćemo da su štenci siti i zadovoljni ako su na sisi ili ako spavaju. Ako štenci cvile, nemirni su i pužu uokolo, znak je da kuja nema dosta mlijeka. U tom slučaju štenad je potrebno dohranjivati umjetnim mlijekom za štenad. Period sisanja traje od tri do četiri tjedna. Nakon tri tjedna štencima rastu mliječni zubi i sisanje postaje neugodno za kuju te ih ona polako odbija, a usto mlijeko po sastavu i količini više nije dovoljno za daljnji rast i razvoj štenaca. Nakon toga štenad prehranjujemo gotovom hranom za štenad, iako ona još siše povremeno. Nakon šest tjedana starosti rijetko koja kuja doji svoje mlade, ali ipak štenad je potrebno zadržati u leglu do dobi od osam tjedana. U tom vremenu kuja ih odgaja, socijalizira, pobuđuje u njima različite uvjetne reflekse te oni grade svoje odnose unutar legla. Obzirom na etiologiju bolesti koje mogu napasti štenad, možemo reći da legla prolaze kroz tri kritična razdoblja. Prvo razdoblje nastupa odmah po rođenju i završava šesti dan života. To su obično mikroorganizmi koje štene pokupi s porođajnog kanala i u štenetu se razmnože, što može rezultirati septikemijom i uginućem. Drugo doba velikih gubitaka u leglu započinje od 14. do 21. dana, a posljedica je jakog napada glista. Treće kritično doba velikih gubitaka u leglu nastupa obično od 6. tjedna, kada se pojave razne virusne zarazne bolesti.        

Čakovec: Pomozite čitateljici da nađe svog ljubimca

Čakovec: Pomozite čitateljici da nađe svog ljubimca

Čitateljica Međimurskih novina moli pomoć.Kastriran mužjak mačka star oko 1,5 godine nestao je s područja Milkovićeve, u blizini Plodina u Čakovcu, prije nekoliko dana. Na slici se vidi da je na trbuhu, bočno, imao i operaciju pa mu možda dlaka još nije do kraja narasla pa se možda i po tome prepozna. Na donjem dijelu njuškice je dlaka malo svjetlija, na trbuhu bež boje s točkicama. Izuzetno umiljat, blage i mirne naravi, ali sad će biti vjerojatno prestrašen. Inače prilazi ljudima. Nalazi se na posve nepoznatom terenu, u drugom gradu gdje nikada nije bio vani. Možda će zbog gladi doći do neke trgovine ili mesnice. Trebao bi nositi sivu ogrlicu. Kontakt: 091-1788 058. Vlasnica nalazniku nudi i nagradu.

Posjetite agility: II. kolo Prvenstva Hrvatske

U nedjelju, 17. travnja, s početkom u 9 sati na terenu Kinološkog društva Varaždin održati agility: II. kolo Prvenstva Hrvatske.Prema prispjelim prijavama koje još uvijek stižu, očekuje se oko 50-ak pasa iz Hrvatske i susjednih nam europskih zemalja, Slovenije i Mađarske. Spretnost i točnost pasa ocjenjivati će sudac iz Hrvatske, Igor Ljubi.  Agility će otvoriti predsjednica društva Tatjana Kanjuh u 9 sati na poligonu Kinološkog društva Varaždin, jednom od najljepših u Hrvatskoj. Natjecanje će trajati ovisno o broju natjecatelja do cca. 17:00 sati. Proglašenje pobjednika za razrede Agility 1, 2 i 3 bit će oko 11:30, nakon kojeg slijede trke Open small, medium i large te njihovo proglašenje pobjednika. Ulaz za sve posjetitelje je slobodan, a ukoliko se dolazi sa psom potrebno je sa sobom ponijeti putovnicu kućnog ljubimca (u kojoj je potvrda o cijepljenju). Agility je natjecanje u kojem mogu sudjelovati svi psi (sa i bez rodovnice). U agility-u pas savladava postavljenu stazu pokazujući time svoju inteligenciju, vodljivost i spretnost. Suština agilityja je u odgojnoj i športskoj igri kojom se postiže prilagodba psa njegovom okruženju.

 
Krvna slika u domaćih životinja

Krvna slika u domaćih životinja

Krv je specifično tekuće tkivo koje posredno ili neposredno "komunicira" sa svim stanicama i organima u organizmu. Uloga krvi je višestruka. Spomenut ćemo najvažnije; transporta, zaštitna i regulatorna. Vezano uz njene uloge u organizmu, dakle sve promjene u organima odraziti će se na promjene u krvi. Promjene u organima ne moraju se odmah klinički manifestirati, ali sa krvnim pretragama i kvalitativno i kvantitativno možemo odrediti odstupanja od normale. U veterinarskoj medicini pretrage krvi imaju višestruko značenje. Svaki vlasnik kućnog ljubimca želi da mu je pas ili mačka dobrog zdravlja i dugog života, dok u stočarskoj proizvodnji cilj je imati zdravo stado odnosno gospodarsku korist. Pretrage krvi svrstane su u nekoliko kategorija; opće pretrage radi provjere općeg zdravstveno stanja životinje, specijalističke pretrage ciljane po organima i pretrage proizvodnih sposobnosti svrstane po vrsti, pasmini i spolu životinje. U današnje vrijeme napredne tehnologije veterinarska laboratorijska dijagnostika dostigla je zadivljujuće rezultate. Tu se prvenstveno misli na sofisticirane aparate, brze "test-kitove", dijagnostičke trake i dr. tako da sada na još brži i kvalitetniji način dobivamo točnije dijagnoze bolesti. Spomenut ćemo samo neke najvažnije dijagnostičke pretrage.  U maloj praksi (najčešće - psi, mačke i ostali kućni ljubimci) najznačajnija dijagnostička pretraga je pretraga krvi (laboratorijska hematologija). Tom pretragom dobivamo kvalitetan uvid u opće stanje organizma - broj eritrocita, leukocita, hematokrit, hemoglobin, vrijeme zgrušavanja krvi te udio pojedinih vrsta leukocita u krvi - diferencijalna krvna slika. Upravo je određivanje ukupnog i diferencijalnog broja leukocita jedna od najčešćih i rutinskih laboratorijskih metoda za dijagnostiku bolesti, praćenja toka bolesti i liječenja te za davanje prognoze. Na temelju dobivenih rezultata možemo sa sigurnošću reći da li se kod životinje radi o bakterijskoj, virusnoj, alergijskoj ili parazitarnoj bolesti. Nadalje, za još potpuniju i kvalitetniju dijagnozu, te uvid u stanje pojedinih organa i organskih sustava određujemo biokemijske parametre u krvi (serumu, plazmi ) životinja. Spomenula sam već ranije da možemo raditi opći zdravstveni profil životinje kao uvid u funkcioniranje svih organa ili ako  se sumnja na poremećaje pojedinih organa onda se rade ciljane pretrage npr.  poremećaj rada bubrega, jetre, gušterače, srca i dr.).   Zaključiti možemo da u današnje vrijeme proizvodnje visokoproduktivnih životinja genetski usmjerene na veliku proizvodnju jaja, mlijeka, mesa, sve se teže prilagođavaju na zahtjeve gospodarskih potraživanja. Dakle, cilj je gospodarska korist. Za takvim velikim zahtjevima često je životinjama narušeno zdravlje i upravo zbog toga su hematološke i biokemijske analize krvi sve više prihvaćene metode u kliničkoj dijagnostici.  

Osteosarkom u pasa

Osteosarkom u pasa

Psi velikih i gigantskih pasmina najčešće obolijevaju od osteosarkoma. Osteosarkom je tumor koji je lokalno vrlo destruktivan, a što je najgore ima vrlo visok metastatski potencijal. Psi velikih i gigantskih pasmina najčešće obolijevaju od osteosarkoma. Pasmine kod kojih je veća pojavnost ovog tumora jesu njemački bokser, njemačka doga, njemački ovčar, bernardinac, rotvajler, zlatni retriver, labrador, doberman. Kod pasa manjih pasmina povećana učestalost ovog tumora je kod bigla i pudli. U našoj praksi te pasmine su u prvom redu rotvajler, njemački ovčar te doberman, no to je vjerojatno zbog veće popularnosti ovih pasa. Tumor se razvije obično kod srednje starih i starih pasa, u prosjeku između 6 i 8 godine života, a u rijetkim slučajevima kod mladih pasa starih samo godinu dana. Kod gigantskih pasmina je dob obolijevanja nešto niža nego kod manjih pasa, no njima je kraći i životni vijek. Češće se razvije u mužjaka nego kod ženki. 75% svih osteosarkoma razvije s na dugim kostima-distalni radius, proksimalni humerus (podlaktične i nadlaktične kosti) distalni femur, proksimalni i distalni dio tibie (natkoljenica i potkoljenica). Češće se nalazi na prednjim nego na stražnjim nogama, a smatra se da je to zbog toga što prednje noge nose veći dio težine tijela. Vrlo rijetko ova vrsta tumora zahvaća zglobove. Uzrok ovog oboljenja je nepoznat odnosno nerazjašnjen. Postoje mnogi faktori koji mogu predisponirati kost za nastanak osteosarkoma kao što su multiple ili ponavljajuće traume kosti na istom mjestu, kronična stimulacija kosti izazvana metalnim implatantima ili drugim stranim tijelom, no to ne objašnjava nastanak tumora kod onih pasa koji nemaju ovakvu anamnezu. Prvi klinički znak bolesti je bol i posljedično šepanje. Vrlo često se i vidi oteklina na bolnom mjestu. Rtg-om se postavi sumnja na osteosarkom, a definitivna dijagnoza postavlja se biopsijom i pregledom uzetog tkiva. Biopsija je neophodna da bi osteosarkom razlikovali od drugih tumora kostiju (hondrosarkoma, multipli mijelom, limfoma) ili od metastaskih promjena na kostima koje viđamo kod primarnih tumora dojke i prostate. Obavezna pretraga kod sumnje na osteosarkom je rtg pluća jer na žalost ovaj tumor vrlo brzo i često metastazira u pluća. Problem je u tome što će se promjene na plućnom tkivu (makrometastaze) vidjeti samo kod 10% pasa koji ih imaju. Kod ostalih se radi o mikrometastazama koje je vrlo teško detektirati. 90% pasa u vrijeme dijagnoze osteosarkoma već ima mikrometastaske promjene na plućima jer se radi o visoko metastatičkom tumoru. Uglavnom metastazira hematogeno .   Prvi korak u liječenju je utvrđivanje prisutnosti metastaza. Ako ih nema procjenjuje se da li pas može podnijeti amputaciju (ovisno o starosti i općem stanju te kondiciji bolesnog psa). Psi kod kojih se izvrši amputacija bez daljnje terapije preživljavaju 4 do 6 mjeseci. 10% pasa koji se podvrgnu amputaciji prežive 1 godinu s time da je uzrok smrti metastaska bolest pluća, a ne primarni tumor koji je odstranjen. Ukoliko se nakon amputacije psa podvrgne kemoterapiji, period preživljavanja produžuje se za 5 mjeseci, a postotak pasa koji požive 1 godinu penje se sa 10 na 50%. Ukoliko nije moguća amputacija provodi se kemoterapija ili radioterapija prema nekoliko različitih protokola u kombinaciji sa analgeticima   

Povedite svog psa na jedinstveni Koncert za kućne ljubimce

Muzej anđela sve do 4. listopada ostaje domaćin izložbe ”Psi anđeli”, koja je dosad izmamila isključivo pozitivne reakcije i emocije. Nastavno na izložbu, koja je produkt suradnje sa zagrebačkim Centrom zarehabilitaciju Silver, a uz potporu i suorganizaciju Varaždinske televizije (VTV) i udruge SPAS,  Muzej anđela priprema spektakularan ”Koncert za kućne ljubimce”!Ovaj koncert će se održati  16. rujna u 18 sati u Muzeju anđela u Varaždinu.Izložba ”Psi anđeli” nastala je kako bi se ljudi senzibilizirali i educirali o nužnosti integracije osoba s posebnim potrebama u našem društvu, a pse anđele objektivom je ovjekovječio fotograf Roberto Orlić.  19 crno bijelih fotografija izloženo je u Muzeju anđela.Kad govorimo o Koncertu za kućne ljubimce, valja znati kako se zapravo radi o koncertu na kojem će u glazbenom miksu od 20-ak minuta na frekvenciji podobnoj psima, biti izvedeni razni hitovi svjetskih izvođača, na čelu s legendarnim The Beatlesima i njihovom pjesmom ”A Day in the Life”. Upravo je ta pjesma sa Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band albuma prožeta frekvencijom poznatom psima, a John Lennon i Paul McCartney u šali su pričali kako su zamišljali pse koji laju na njihovu glazbu kad završe album.Da pojasnimo; kada je zvuk niske frekvencije u pitanju, psi i ljudi čuju podjednako, no kad su u pitanju zvuk visoke frekvencije, psi čuju raspon od 40 Hz do 60 kHz.Uz predstavnike Muzeja anđela i Centra Silver te VTV-a i Udruge SPAS,posjetiteljima će se obratiti i ministrica Milanka Opačić i spisateljica Rujana Jeger.Izvor i foto: Muzej anđela

 
Kinološko društvo Varaždin organizira tečaj dresure pasa

Kinološko društvo Varaždin organizira tečaj dresure pasa

Kao i svake godine Kinološko društvo Varaždin organizira jesenski tečaj dresure pasa svih pasmina. Tečaj će se provoditi prema dogovoru sa polaznicima, jednom ili dva puta u tjednu, a polaznici mogu izabrati između Male škole (za pse do 9 mjeseci) i Tečaja poslušnosti (za pse starije od 9 mjeseci).Na Tečaju poslušnosti naglasak se daje pravilnom kontaktu vlasnika i njegovog psa, ponašanju pasa u blizini drugih ljudi i pasa, pokušavaju se promijeniti loše navike ako postoje, te se uče sljedeće vježbe: praćenje na opuštenom povodniku, kretanje kroz grupu ljudi, vježbe sjedi i lezi, dolazak na poziv, te ostavljanje psa u ležećem položaju uz ometanje drugih pasa. Na kraju tečaja polaznici savladane vježbe pokazuju na ispitu.Uvjeti za upis u oba tečaja su: zdrav pas, čipiran, cijepljen protiv bjesnoće i zaraznih bolesti.Svi zainteresirani pozivaju se u četvrtak 10. rujna ili ponedjeljak 14. rujna u 18h u prostorije Društva (Trg Pavla Štoosa 39A, Varaždin) na neobvezujući informativni sastanak na kojem se mogu saznati svi detalji o tečajevima.Dodatne informacije i kontakte potražite na web stranici:www.kd-varazdin.hrwww.facebook.com/KinoloskoDrustvoVarazdinNa informativni sastanak vlasnici dolaze bez pasa.

Donosimo popis plaža u Hrvatskoj na koje možete povesti i svog psa

Donosimo popis plaža u Hrvatskoj na koje možete povesti i svog psa

Vaš pas vam je vjerni pratitelj i ne možete zamisliti ljetovanje bez njega? Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo na svom je Facebook profilu objavila popis gradova i plaža u Hrvatskoj na kojima vlasnici mogu uživati sa svojim psima.Ipak, popis nije konačan i svatko može dopisati neku plažu na popis ove udruge.Evo plaža za ljubitelje životinja:- Crikvenica: Podvorska plaža i plaža u sklopu kampa Selce- Dubrovnik: u okolici mjesta Slano- uređena plaža Kaštel kod Trogira- Opatija: plaža 100 metara od hotela Adriatic u smjeru Ičića- Brač: Bol i Zlatni rat- Cres: plaža Bijar, plaža u naselju Gavza i dio plaže u kampu Kovačine i Slatina- Krk: plaža Koralj, plaža Šilo, plaža Njivice, uređena plaža Krk, Nova Baška i uvala Dražica- Lošinj: na većini plaža je dozvoljeno kupanje sa psima- Pag: plaža u sklopu autokampa Straško- Vis: plaža Komiža- Poreč: plaža Blue Moon- Premantura: plaža u sklopu kampa Strupice i rt Kamenjak- Pula: plaža Veruda- Rijeka: plaže Brajdica i Kantrida- Rovinj: dio plaže Paradiso Beach i uvala Lone- Savudrija: plaža kod svjetionika- Split: sjeerozapadni dio Kašuna, zapadni dio Kaštela, prostor Kvadar na Žnjanu, Trstenik i Lumbarda ispod Pazdigrada iza 20 sati  

Kazna za napuštanje ljubimca do 15 000 kn

U ljetnim mjesecima, s početkom godišnjih odmora, sve je više napuštenih životinja, posebice pasa i mačaka. Mnogi građani još uvijek odu na ljetovanje, a ljubimca jednostavno ostave. Zbog još uvriježenog postupanja prema životinjama kao s igračkama i nemara njihovih skrbnika, svake godine tijekom godišnjih odmora životinje koje postaju lutalice preplavljuju ulice gradova, tumaraju gladne i žedne, prepuštene zlostavljanju neuravnoteženih pojedinaca, a često tragično završavaju pod kotačima automobila.Prijatelji životinja već godinama uoči godišnjih odmora skreću pozornost na ovaj problem kroz kampanju “Obitelj na more, a pas na ulicu?!”. Svake godine u akciji se pridruže i poznate osobe.Oni žele poručiti da napuštanje životinja nije opcija ni rješenje, budući da životinje možemo povesti sa sobom na ljetovanje ili im osigurati privremeni smještaj kod obitelji, prijatelja, u hotelu za pse ili pak unajmiti osobu za privremeno čuvanje.Stoga je napuštanje životinja prepoznato kao poseban oblik zlostavljanja životinja i kažnjivo je novčanim iznosom do 15 000 kuna.

 
"Novi paraziti" – dirofilarioza

"Novi paraziti" – dirofilarioza

Pod nazivom "novi paraziti" ne znači da su nađeni novi paraziti, nego se u zadnje vrijeme u medijima objavljuju informacije o pojavi "crva" koji izlaze iz očiju ljudi. Kako bi ljudi dobili osnovne informacije o parazitima i bolesti, te što bolje informirali pročitajte članak. Dirofilarioza je zoonoza čiji su prirodni domaćini pas i mačka (rakun, medvjed i dr.). Poznate su dvije dirofilarije, jedna je Dirofilaria immitis koja parazitira u srcu i krvnim žilama, a druga je Dirofilaria repens koja parazitira u potkožju. Prenosi se sa zaraženih životinja na čovjeka, najčešće ubodom komaraca. Dirofilarija u ljudi Dirofilaria immitis stvara lezije poput novčića u plućnom parenhimu, a Dirofilaria repens se obično manifestira subkutanim ili subkonjunktivalnim infiltratima koja traju nekoliko tjedana ili mjeseci bez općih simptoma.Nakon uboda komarca D.immitis ulazi pod kožu čovjeka i krvotokom dospijeva u srce, a zatim u velike žile plućnog krvotoka. U čovjeka kao slučajnom nositelju filarija u plućima ugiba te stvara lezije ( poput novčića). Smatra se da spolno zreli parazit u ljudskom organizmu ne mogu stvarati mikrofilarije. Većinom je infekcija kod čovjeka asimptomatska (kašalj, bol u prsima i sl.) Dirofilaria repens je filarioza pasa i mačaka. Nakon uboda zaraženog komarca D. Repens putuje u domaćinu limfnim putevima i pravi lokalne kožne ili subkonjunktivalne infiltrate oko 1 cm u promjeru. Kod ljudi se infekcija najčešće prezentira u subkutanom oteklinom koja može trajati nekoliko tjedana ili mjeseci. Najčešća lokalizacija su lice, vjeđe, prsni koš, nadlaktice, trbušna stjenka, genitalije u muškaraca. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, histopatološkom dijagnozom i dr. Terapija je kirurško odstranjenje. Kao pojava humana dirofilarioza je u Hrvatskoj rijetka. Istra je uz Dubrovačko-neretvansku županiju jedno od dva područja u Hrvatskoj u kojima je nedvojbeno utvrđena prisutnost dirofilarioze pasa uzrokovana parazitom D. Immitis. Dirofilarioza uzrokovana parazitom D. Repens u pasa je prisutna širom Hrvatske. U periodu od 20.12.2014. do 01.03.2015. na Očnom odjelu KBC Osijek, obrađeno je 6 pacijenata zbog očne dirofilarioze, s područaja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije. (izvor: 3. Hrvatski epidemiološki kongres, Šibenik).Dirofilarija u psaD. immitis je česta filarioza pasa. Ženke su duge 13-18 cm, a mužjaci 5-7 cm. Nakon parenja ženke dirofilarije u desnom srcu i plućnim arterijama psa stvaraju i otpuštaju u cirkulaciju tisuće mikrofilarija. Komarac se zarazi sišući krv bolesna psa. U komarcu se razviju paraziti 10-16 dana. Nakon toga komarac može prenijeti bolest na životinje i ljude. Od ugriza komaraca koji donese larve, do potpunog razvoja te larve u odraslog nematoda prođe približno 6-7 mjeseci. Kod 80% inficiranih pasa naći ćemo mikrofilarije u krvi. One žive oko 2 godine.Srčana dirofilarioza  je kroničnog tijeka. Većina pasa ne pokazuje kliničke znakove mjesecima i godinama bez obzira na prisutnost adulta. Blagi oblik bolesti očituje se bržim umaranjem pasa tijekom fizičke aktivnosti, može biti popraćena kašljem. Kod težeg oblika i uznapredovanjem bolesti pas može dugotrajno kašljati sa otežanim disanjem, opća slabost, ubrzanim disanjem i kod mirovanja. U kasnijoj fazi može doći do kongestivnog zatajivanja desnog srca, dolazi do nakupljanja tekućine u abdomenu, edema nogu, mršavosti i općeg lošeg stanja psa. U manjih pasmina pasa simptomi su teži. Plućna tromboembolija se javlja kao posljedica ugibanja adulta ili agresivnog liječenja. Kako zaštiti psa?Pošto je i u Hrvatskoj prisutna bilo bi dobro da svaki vlasnik konzultirajući svog veterinara tretira kućnog ljubimca sa antiparaziticima, također je i preporučljiva i upotreba repelenata (sredstva koja odbijaju insekte). U drugim zemljama gdje je ima u velikom postotku (Italiji, SAD) i gdje je to obavezno psi se pri svakoj posjeti veterinaru testiraju na Dirofilariju (rezultati se upisuju u knjižicu psa) kao i preventivno jednom mjesečno terapiraju antiparazitikom (ako se i dogodi ubod zaraženog komarca), također je i preporučljiva i upotreba repelenata (sredstva koja odbijaju insekte) pogotovo za radne i lovačke pse. Zato na taj način štitimo i svoje i zdravlje naših kućnih ljubimaca. Zaključak:U posljednjih 50-ak godina povećala se učestalost oboljevanja među ljudima, odnosno objavljuje se sve veći broj radova o humanoj dirofilariozi. Tri su moguća razloga:1. promjene u načinu života i veća izloženost vektorima (česta putovanja i život izvan kuće)2. klimatske promjene (globalno zatopljenje što pogoduje razvoju vektora-komaraca)3. bolje upoznavanje bolesti.U Europi je najviše slučajeva zabilježeno u Italiji, Francuskoj, Grčoj, Turskoj i Mađarskoj.Prisutnost bolesti u susjednim nam zemljama, a i sporadični slučajevi u Hrvatskoj nameću potrebu za epidemiološkim intervencijama, na prvom mjestu sustavnog uništavanja populacije vektora – komaraca. Komarci na području Osječko-baranjske i Vukovarsko – srijemske županije, više nisu samo neugodna pojava, nego i prenosioci bolesti koja ugrožava zdravlje ljudi.  Rezultati ispitivanja o prisutnosti dirofilarioze u pasa na području grada Osijeka (2012.) utvrđena je prisutnost D. Immitis i D. Repens kod 14 (13,33%), od 105 slučajno odabranih pasa. (izvor: 3. Hrvatski epidemiološki  kongres Šibenik).

Onkologija pasa i mačaka

Onkologija pasa i mačaka

Riječ tumor originalno znači oteklina, ali se danas taj pojam uvriježio kao oznaka za novotvorine (neoplazme). Novotvorine nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta stanice pa se stanica neograničeno umnaža.   Tumori mogu biti zloćudni (maligni) i dobroćudni (benigni). Maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze u druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju. Prema porijeklu tumori se dijele u dvije osnovne skupine: epitelne (adenomi, karcinomi) i mezenhimske (fibromi, sarkomi), a kao posebna skupina izdvajaju se hemoblastoze (tumori krvnih stanica - leukemije te tumori limfnog tkiva limfomi).   Najčešće sami vlasnici primijete neku sumnjivu tvorbu i na to upozore veterinara pri pregledu . Te tvorbe mogu biti na površini (npr. povećani potkožni limfni čvor ili druga potkožna izraslina,) ili u unutrašnjosti tijela (promijenjena slezena, povećani limfni čvor u trbuhu i sl.). Na nalaz sumnjive tvorbe veterinar najčešće savjetuje vlasnika da prati mijenja li se tvorba ili punktira tvorbu i šalje uzorak na citološku pretragu ili pak se odlučuje na kirurški zahvat te odstranjuje tvorbu ili dio tvorbe i upućuje uzorak na patohistološku pretragu. U humanoj medicini raširena je upotreba tumorskih markera. Naime, stanice tumora često stvaraju posebne molekule koje normalne stanice ne proizvode ili ih proizvode u znatno manjoj količini. Takve molekule smatramo tumorskim markerima. Njihovom detekcijom možemo potvrditi prisutnost tumora u organizmu, odrediti stupanj invazivnosti odnosno prognozu i pratiti uspjeh liječenja. U pasa i mačaka u primjeni su brojni tumorski markeri (npr. markeri karcinoma mokraćnog mjehura, karcinoma mliječne žlijezde, limfoma...). Kod nas zbog skupoće nisu u široj primjeni.   Tumori se kod pasa javljaju puno češće nego kod ljudi. Statistički preko 80 % kožnih tumora kod pasa je u pravilu benigne naravi. No tu moramo uvijek bit oprezni s obzirom da se potkožno kod pasa javlja jedan vrlo neugodan tumor mastocitom koji može biti malen, ali imati vrlo zloćudan karakter.   Kad govorimo o kliničkim simptomima kod tumora možemo ih podijeliti u tri skupine: prije svega tu je sama tumorska tvorbu (primarna ili metastatska), nakon toga moramo znati da tumor svojim rastom i djelovanjem mijenja ponekad i cijeli organizam pa možemo govoriti o simptomima koji su povezani s bujanjem tumora i potiskivanjem i razaranjem okolnog tkiva (npr. bolnost, otežano disanje, kašalj, otežano gutanje, povraćanje, začep, proljev, krvarenje na prirodne otvore, nakupljanje tekućine u tjelesne šupljine, otežano mokrenje....) i treće su popratni učinci koji se ne mogu objasniti bujanjem tumorskog tkiva – tzv .paraneoplastički sindrom koji ponekad dovode do stanja puno težih od onih koji nastaju izravnim djelovanjem tumora a mogu otežati uobičajeno liječenje ometanjem učinka terapije, a u nekim slučajevima čak predstavljaju kontraindikaciju za uobičajenu terapiju. Taj se učinak tumora može se očitovati probavnim, krvnim, žlijezdanim, živčano-mišićnim,kožnim, bubrežnim poremećajima, epileptiformni napadi, gubitak svijesti i dr.).   Nažalost, još uvijek je u praksi čest pogled da su tumorske bolesti vezane samo uz stariju dob i da ih nema smisla liječiti. Ove pretpostavke nisu točne. Zloćudne bolesti mogu se pojaviti u svim dobnim skupinama, a mogućnost liječenja barem za većinu tumora postoji. Maligni tumori zaista najčešće nisu izlječivi ,ali primjenom kemoterapije i radioterapije njihovo djelovanje može se relativno dobro kontrolirati. Nažalost većina kemoterapeutika-citostatika nama je još uvijek iz financijskih razloga nedostupna.          

Piroplazmoza (babezioza) - bolest koju prenose krpelji

S dolaskom toplijih dana u prirodi se pojavljuju krpelji. Poznato je da su krpelji prenositelji mnogih bolesti na domaće životinje. Jedna od najtežih bolesti koju prenose krpelji je piroplazmoza. Piroplazmoza je bolest koju uzrokuju praživotinje iz roda Babesia, pa se ova bolest u stručnim krugovima često naziva i babezioza.   Babezije nemaju nikakvog razvojnog stadija u prirodi već se njen životni ciklus odvija u tijelu krpelja kao vektora i u eritrocitima sisavaca. Pravilo je da ti mikroskopski mali paraziti imaju vrsno specifičnog nosioca, domaćina, pa tako npr. babezija koja zarazi psa ne može zaraziti čovjeka. Posrednici u prijenosu babezioze su krpelji šikare iz porodice Ixodidae (kod nas krpelj Dermacenor reticularis). Iako je odrasla ženka krpelja ključna u prijenosu babezioze i ostali razvojni stadiji krpelja kao što su larva i nimfa sposobni su inficirati životinje. Do sada nije točno utvrđeno nakon koliko vremena od uzimanja krvnog obroka krpelj prenese uzročnika na nosioca psa ali je to više od 24 sata. Inkubacija, odnosno vrijeme koje je potrebno za kliničko očitovanje bolesti pošto je uzročnik ušao u tijelo psa iznosi od 3-6 dana pa sve do 28 dana. Babezioza pasa je jedna od češćih bolesti pasa u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, a broj oboljelih iz godine u godinu raste. Javlja se tijekom cijele godine, a najčešće u proljeće i jesen kada je relativno blago i vlažno vrijeme koje je idealno za razvoj krpelja. Bolest se pojavljuje kao perakutna i fatalna, ali može biti i kronična i subklinička, ovisno o virulentnosti vrste, soja parazita i osjetljivosti domaćina. Od babezioze pasa obolijevaju psi, vukovi, kojoti i šakali. Obolijevaju psi bilo koje dobi, ali je bolest češća u mlađih životinja. Patogeneza bolesti je složena i unatoč brojnim istraživanjima nije do kraja istražena. Novija istraživanja patogeneze babezioze navode da babeziozu treba promatrati kao dvije različite bolesti uzrokovne jednim uzročnikom. Jedan patofiziološki mehanizam je hemolitička bolest dok je drugi akutni preplavljujući odgovor, tzv. sistemski upalni odgovor organizma koji može dovesti i do multiplog zatajenja organa. Bolest se očituje pojavom specifičnih kliničkih znakova, ali postoje i brojni atipični klinički znaci bolesti. Osim toga, postoji i kronična infekcija babezijama, u tom slučaju u razmazu periferne krvi ne mogu se dokazati uzročnici. Takve bolesne jedinke imaju trajno povišen titar protutijela, a neke imaju i nespecifične znakove kronične infekcije. Po težini bolesti se babezioza u pasa dijeli na jednostavni, nekomplicirani oblik za koju je karakteristična anemija različitog stupnja te na komplicirani oblik koji dovodi do oštećenja raznih organa sve do njihovog zatajenja. Tipični znaci nekomplicirane babezioze su znakovi akutne hemolize, groznica, anoreksija, blijede sluznice, splenomegalija i prazno slabo bilo, u uznapredovalim stadijima babezije primjećen je i ikterus. Primarne hematološke abnormalnosti su regenerativna anemija, trombocitopenija i leukocitoza. Kod pravovremenog liječenja nekomplicirane babezioze stupanj preživljavanja je 100 %. Komplicirani oblik babezioze nastaje zbog prejakog odnosno neproporcionalnog upalnog odgovora organizma na samu bolest. Kod takvog oblika dolazi do prevelikog otpuštanja upalnih medijatora i autodestruktivne upale a organi koji su pogođeni posljedicama upale su mozak, srce, jetra, bubreg i gušterača. Komplikacije akutne babezioze u pasa su brojne, a najčešće su: akutno zatajenje bubrega, cerebralna babezioza, hepatopatije, koagulopatije, autoimuna hemolitička anemija, akutni respiratorni distres sindrom, hemokoncentracija, hipotenzija, akutni pankreatitis, hipoglikemija, kardiološke promjene, poremetnje acidobazne ravnoteže. Babezije mogu dugo ostati u životinji i pošto ona preboli babeziozu. Obično se zadrže u slezeni, jetri, koštanoj srži i drugim organima. Odatle u prilikama kada organizam slabi, lako dospiju u krv, pa tako dolazi do recidive. U literaturi se spominje čitav niz antibabezijskih lijekova a najčešće je u primjeni imidokarb dipropionat. Nakon aplikacije imidokarba nastupa brzo kliničko poboljšanje u većini slučajeva nekomplicirane babezioze. Psi koji su preboljeli babeziozu trebali bi izbjegavati primjenu imunosupresivnih lijekova i splenektomiju a oni koji služe kao donori krvi trebali bi se serološki pretražiti na prisustvo babezija prije uzimanja krvi. Temelj sprečavanja babezioze je borba protiv krpelja. Važno je pse redovito tretirati sredstvima protiv krpelja (akaricidi) u obliku sprejeva, ogrlica, spot on pripravaka te tableta. Nakon što je pas bio u prirodi važno ga je pregledati. Dijelovi tijela koje preferiraju krpelji su prepone, područje pazuha, glava, prsni koš. Budući da nije poznato vrijeme prijenosa uzročnika tijekom uzimanja krvnog obroka, važno je pravilo da krpelja što je moguće prije, vrlo oprezno odvojimo od psa i pazimo da ne ostavimo usni aparat zaboden u koži psa. Postoji i registrirano cjepivo protiv babezioze dobiveno od staničnih kultura, međutim ono ne prevenira invaziju, ali smanjuje težinu parazitemije i limitira teže kliničke simptome.      

 
Cijepljenje pasa protiv bjesnoće

Cijepljenje pasa protiv bjesnoće

Bjesnoća je akutna bolest središnjeg živčanog sustava sisavaca uzrokovana neurotropnim virusom koji se može naći u slini zaraženih životinja. Bijesne životinje prenose virus ugrizom. Cijepljenje pasa protiv bjesnoćeŠto je bjesnoća?Bjesnoća je akutna bolest središnjeg živčanog sustava sisavaca uzrokovana neurotropnim virusom koji se može naći u slini zaraženih životinja. Bijesne životinje prenose virus ugrizom. Bolest je proširena po svim kontinentima, a pojavljuje se u nekoliko oblika od kojih su za našu zemlju najvažnija dva i to silvatični oblik koji šire lisice, vukovi i jazavci i urbani oblik gdje su najvažnije karike u širenju bolesti psi i mačke, a završna je vrlo često čovjek.Što ako Vas ugrize pas ili mačka?Ako Vas ugrize bilo koja životinja, pa tako i pas, vrlo je važno odmah se javiti liječniku. Budući u našoj zemlji vlasnici pasa imaju zakonsku obvezu cijepiti svoje kućne ljubimce protiv bjesnoće, mala je vjerojatnost da budu bolesni. Ipak, ako Vas ugrize pas ili mačka, potrebno je provjeriti kod vlasnika da li je životinja redovno cijepljena. Ako iz bilo kojeg razloga vlasnik životinje koja Vas je ugrizla ne želi dati podatke da li je životinja cijepljena, dovoljni su njegovi osobni podaci pa da se u upisniku cijepljenih pasa protiv bjesnoće, koji mora voditi svaka veterinarska ambulanta, provjeri da li je životinja cijepljena ili nije. Pas ili mačka smatraju se zdravim, no treba ih promatrati u narednih 10 dana (trokratni pregled). Ukoliko se za to vrijeme od životinje ne razviju znakovi bjesnoće, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ugriženog, osim obrade rane. Ako pas ili mačka pokazuju znakove bjesnoće ili se posumnja na bjesnoću ili je životinja pobjegla, potrebno je savjetovati se sa liječnikom i ukoliko je indicirano, dati antirabičan tretman. Kao podsjetnik spomenuo bih da je 2009. godine na području Međimurske županije potvrđena bjesnoća u tri psa, dva od ta tri psa ugrizla su čovjeka. Psi na žalost nisu bili cijepljeni protiv bjesnoće, a nas ugriženim osobama je proveden antirabični tretman (pasivna zaštita imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoće).Kada se psi moraju cijepiti?Temeljem Naredbe MPPRR o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti u Republici Hrvatskoj obavezno je cijepljenje svih pasa koji su stariji od 3 mjeseca, a od zadnjeg cijepljenja ne smije proći više od godinu dana. Također je i obavezno mikročipiranje svih pasa kod kojih do sada to nije učinjeno. Bez provedenog mikročipiranja nećemo biti u mogućnosti upisati pse u "upisnik cijepljenih pasa protiv bjesnoće".Što treba pripremiti za cijepljenje Vašeg ljubimca?Molimo vlasnike pasa da pripreme knjižice o cijepljenju pasa koje već posjeduje, te da prate oglasne ploče u svojim mjestima/selima/naseljima kako bi pravovremeno saznali koji će dan u vašem mjestu biti provedeno cijepljenje i koja je cijena cijepljenja.Za upis podataka o cijepljenju pasa potrebno je upisati OIB posjednika, broj osobne iskaznice i broj telefona. Stoga molimo vlasnike pasa da prilikom cijepljenja pripreme OIB i osobnu iskaznicu (novu).

Laboratorijska dijagnostika u veterinarskoj medicini

Laboratorijska dijagnostika u veterinarskoj medicini

U maloj praksi (najčešće - psi, mačke i ostali kućni ljubimci) najznačajnija dijagnostička pretraga je pretraga krvi (laboratorijska hematologija) jer tom pretragom dobivamo kvalitetan uvid u opće stanje organizma. Laboratorijska dijagnostika u veterinarskoj mediciniU današnje vrijeme napredne tehnologije veterinarska laboratorijska dijagnostika dostigla je zadivljujuće rezultate. Tu se prvenstveno misli na sofisticirane aparate, brze "test-kitove", dijagnostičke trake i dr. tako da sada na još brži i kvalitetniji način dobivamo točnije dijagnoze bolesti.Spomenut ćemo samo neke najvažnije dijagnostičke pretrage. Ne može se reći da je ova pretraga važna, a druga nije, jer glavnu ulogu u tome ima veterinar koji na temelju kvalitetnih anamnestičkih podataka uzima materijal za ciljanu dijagnostičku pretragu. U maloj praksi (najčešće - psi, mačke i ostali kućni ljubimci) najznačajnija dijagnostička pretraga je pretraga krvi (laboratorijska hematologija). Tom pretragom dobivamo kvalitetan uvid u opće stanje organizma - broj eritrocita, leukocita, hematokrit, hemoglobin, vrijeme zgrušavanja krvi te udio pojedinih vrsta leukocita u krvi - diferencijalna krvna slika. Na temelju dobivenih rezultata možemo sa sigurnošću reći da li se kod životinje radi o bakterijskoj, virusnoj, alergijskoj ili parazitarnoj bolesti. Nadalje, za još potpuniju i kvalitetniju dijagnozu, te uvid u stanje pojedinih organa i organskih sustava određujemo biokemijske parametre u krvi (serumu) životinja. Te pretrage su se nekada radile "ručno" i trajale po par dana, dok se danas takve pretrage rade na aparatima za biokemiju i rezultate dobijemo za 10 minuta, kako u medicini tako i u veterini. Parametre koje pretražujemo u serumu su glukoza, bilirubin, natrij, kalij, kloridi, kreatinin kinaza, urea, kreatinin, amilaza, alkalna fosfataza i dr. Kod velikih i malih životinja aktualni su razni alergijski dermatitisi uzorkovani različitim tvarima (hrana, paraziti). Uzimanje i slanje dlake i obriska kože na mikološku i parazitološku pretragu može se isključiti jedan od uzroka oboljenja.Česta su oboljenja prednjih dišnih puteva kod životinja, pa se isto tako uzimanjem obriska nosa, grla i tonzila mikrobiološkom pretragom utvrdi  uzročnik bolesti i izbor adekvatnog lijeka za liječenje životinje.Laboratorijskom pretragom mokraće kod bolesne životinje može se utvrditi da li je došlo do oštećenja bubrega, oštećenja mokraćovoda (kamenci) ili isključiti i jedno i drugo. Koprološkom pretragom (pretraga fecesa) utvrđujemo prisutnost parazita i njegovih jajašaca u fecesu. Pretraga je važna radi samog izlječenja životinje i radi otkrivanja parazita (jajašca)  koji mogu ugroziti i zdravlje ljudi (zoonoza). Kod goveda u današnjem intenzivnom uzgoju vrlo često dolazi do bolesti vimena i posljedica tome, kvaliteti mlijeka. Laboratorijskom pretragom mlijeka može se dijagnosticirati uzročnik upale vimena i odrediti lijek izbora. Laboratorijska dijagnostika važna je i kod rasplođivanja životinja. Kod malih životinja (pas, mačka) obriskom vaginalne sluzi može se odrediti točan dan  oplodnje životinje, a još točnije vrijeme oplodnje može se odrediti progesteronskim testom. Mikrobiološkom pretragom obriska vaginalne sluzi i kod velikih i kod malih životinja može se dijagnosticirati bolesti reproduktivnih organa. Uzroci mogu biti razni, ali najčešće su infekcije patogenim bakterijama.I na kraju preporučujemo da veterinari uz suradnju sa vlasnicima životinja što je moguće više koriste dodatne laboratorijske pretrage u svrhu poboljšanja zdravlja životinja, naravno, ako su pretrage dostupne i novčano i ako ih pojedine ambulante i laboratoriji rade.   Piše: Ksenija Marković, dr.vet.med.

Ozljeda rožnice

Rožnica je najjača optička reflektirajuća površina u oku, prozirna je i građena je u pet slojeva. Uzroci oštećenja rožnice su mnogobrojni i dijelimo ih u tri kategorije. Ozljeda rožnice   Vanjska fibrozna anteriorna ovojnica oka zove se rožnica (sclera). Rožnica je najjača optička reflektirajuća površina u oku, prozirna je i građena je u pet slojeva. Uzroci oštećenja rožnice su mnogobrojni i dijelimo ih u tri kategorije: vanjske (egzogene), sekundarne, u kojoj je uzrok neka patologija oka koja utječe na rožnicu i unutarnje (endogene) koje uključuju razne distrofije a posljedica su nasljednih sklonosti. Stečene promjene rožnice možemo podijeliti na više načina, pa imamo ulcerativne i neulcerativne poremećaje, infekcijske i neinfekcijske, ili ih dijelimo ovisno o uzroku koji je doveo do oštećenja, anatomskoj topografiji, vrsti ili pak dubini. Ozljede rožnice su brojne i mogu biti minorne kod kojih samostalno dolazi do ozdravljenja unutar nekoliko dana pa sve do opsežnih, teških ozljeda kod kojih moramo hitno intervenirati jer može doći i do gubitka oka. Epitel rožnice ima velik regeneracijski potencijal. Čitava rožnica može biti prekrivena unutar 4-7 dana. Jednostavna stromalna oštećenja cijele avaskularno, no u inficiranih i/ili destruktivnih lezija javlja se vaskularno cijeljenje odnosno dolazi do uraštanja krvnih žila.     Podjela ozljeda rožnice prema zahvaćenosti anatomskih struktura: Erozija rožnice - oštećenje površinskog epitela rožnice. Čir rožnice (vrijed, ulcus corneae) - rana rožnice do razine strome. Destruiran je epitel, lamina limitans anterior, a fluorescinom se boji zeleno (stroma). Protruzija Descemetove membrane ili Descementocele kroz oštećenje na epitelu i stromi rožnice. Zbog opasnosti od rupture hitno je stanje. Fluorescinom se boji stroma, a Descemetova membrana ostaje obezbojena, što ostavlja dojam tamne točke u sredini zelenkasto obojenog područja. Patognomoničan je mjehurić koji prominira nad epitelom epitelom rožnice. Perforacija odnosno probijanje čitave rožnice. To je hitno stanje jer je cijelo oko u opasnosti.    Čir na ročnici (ulcer) je svaka keratopatija kod koje dolazi do gubitka epitela na rožnici. Čir možemo podijeliti po trajanju i dubini patološkog procesa. Tako razlikujemo jednostavan (nekompliciran) čir rožnice koji je po dubini superficijalni i akutni (traje do 7 dana). Komplicirani čir rožnice je svaki čir koji zahvaća i stromu i/ili traje duže od 7 dana. Svi komplicirani čirevi dalje se dijele na perzistentne, inficirajuće i indolentne. Epitel rožnice je konstantno sušen i fiziološki strugan žmirkanjem, i izmjenjuje se. Rožnica je zaštićena suznim filmom zajedno sa gornjom, donjom i trećom očnom vjeđom. Smanjena produkcija, retencija ili gubitak suznog filma povećava mogućnost nastanka čira. Prekomjerna abrazija može imati endogene uzroke kao što su naprimjer abnormalna pozicija vjeđa ili pak vanjski kao što je trauma, retencija stranog tijela u konjunktivalnom forniksu. Uzroci čireva su razni: traume, defekti na vjeđama, nekakvi poremećaji lakrimalnog sustava. Gljivice, bakterije i virusne infekcije kao i stres mogu biti uzročnici u raznih vrsta životinja. Liječenje čira a i ostalih ozljeda oka ovisi o uzroku, kronicitetu, težini oštećenja. Najvažnije je otkriti uzrok koji je doveo do ozljede rožnice da bi se on mogao ukloniti ili ispraviti.  Bez toga mnoga izlječenja nisu moguća jer unatoč liječenju još postoji uzrok koji dovodi do ozljede. Trebamo ukloniti kliničke znakove bolesti da ne dođe do razvoja descemetocela ili pak perforacije cijele rožnice. Duboke ozljede rožnice i čireve koji su tvrdokorni ponekad treba i liječiti kirurški. Jednostavna i površinska oštećenja na rožnici u pravilu liječimo samo primjenom antibiotskih kapi u kombinaciji s mastima koji se lokalno apliciraju više puta dnevno što redovito dovodi do izlječenja. Pri čemu je važno naglasiti da oko u pravilu liječe vlasnici životinja prema naputku veterinara, a uspjeh liječenja ovisan je i o njihovom angažmanu, ali i o susretljivosti životinje.

 
Socijalizacija šteneta i uspostavljanje autoriteta

Socijalizacija šteneta i uspostavljanje autoriteta

Odmah po dolasku novog šteneta u obitelj vlasnici moraju urediti svoj odnos sa psom. Pas nije igračka. Socijalizacija šteneta i uspostavljanje autoritetaŠtenad u dobi od četiri tjedna počinje istraživati svijet oko sebe. Od tog vremena počinje iskazivati interes i za drugu, krutu hranu osim majčinog mlijeka. U toj dobi počinje biti svjesno i svoje okoline, prvenstveno svoje majke i braće sa kojima se igra i gradi prve socijalne vještine. U igri štenad se zna i potući ali to sve služi u svrhu uspostavljanja dominacije. Kuja kao njihova majka najdominantnija je životinja, smirena je, štenci je sišu, ona ih voli, miluje lizanjem ali u isto vrijeme među njima uspostavlja red. Uz nju štenci se osjećaju voljeni i sigurni. Štenci koji ju ne slušaju bivaju kažnjeni blagim pritiskom zubima na gornji dio vrata. Upravo iz gore navedenih činjenica štenad bi trebala ostati sa majkom dva mjeseca i tek nakon tog razdoblja doći u novi dom. Pas je životinja čopora, u prošlosti nastala od vuka i kao takva doživljava ljude kao svoj čopor (svoju obitelj). Međutim i kod čopora kao i kod ljudi postoji hijerarhija, red. Odmah po dolasku novog šteneta u obitelj vlasnici moraju urediti svoj odnos sa psom. Pas nije igračka. Socijalizacija psa je najvažniji korak u njegovu odgoju. Kao i kod odgoja djece i kod šteneta je potrebno uložiti truda u njegov odgoj i socijalizaciju. Vođa čopora u kući mora biti vlasnik psa kao i svi ukućani, a ne pas i treba znati tko je kome podređen. Uspostavljanje hijerarhije ne znači kažnjavati psa već uspostaviti dominaciju koja se sastoji se od svakodnevnih naizgled nebitnih situacija. Kod hranjenja vođa čopora prvi jede. Najbolje bi bilo da psa hranite znatno prije ili poslije vaših vlastitih obroka, a nikako istovremeno ili čak prvo ponuditi psu hranu. Ako će obitelj jesti u isto vrijeme kad i pas  pustite psa da sačeka da se najedete pa mu onda date hranu. Dodirivanje psa i upravljanje su snažni znaci dominacije. Svakodnevno milujte svog psa, pregledavajte mu uši, otvarajte usta, pregledavajte tijelo. U početku će se neka štenad i opirati ali će se vrlo brzo naviknuti na to. Ako dolazi do nekog neželjenog ponašanja, poput  grickanja vaših prstiju, odmah prekinite takvo neprihvatljivo ponašanje sa kratkom i oštrom reakcijom „Ne“! i pokažite da ste nezainteresirani za njega. Isto na poželjno ponašanje odgovorite sa tapšanjem pohvalom. Reagirati treba odmah a ne nakon pet minuta jer time još više zbunjujemo pse. Ovisno o tome kako se u početku postavite prema vašem psu, formirat ćete uzajamni odnos. Jednom kad je pas odrasle dobi a ako nismo stvorili autoritet puno je teže promijeniti odnos. Štenci uvijek pokušavaju nametnuti svoju volju, svoja pravila pa isprobavaju svoje vlasnike. Ne žele jesti određenu hranu, neumorno cvile sve dok ga ne uzmemo u krilo, ponekad ne dopuštaju da uzimamo neke predmete. Ako popuštamo u svemu tome može se dogoditi da isti obrazac ponašanja ima i za neke druge prohtjeve. Ako mu se nešto ne sviđa odmah reži ili cvili ili u gorem slučaju grize. Zna se desiti da pas od nekoliko kila divlja po stanu a ukućani bježe na stolice dok se ne smiri, ili dođe u veterinarsku ambulantu u kojoj ga je nemoguće pregledati bez sedativa. Psi promatraju svijet na drugačiji način od ljudi. U psećem svijetu ne postoji sredina. Vlasnik je dominantan prema psu ili podložan. Kada pas živi sa čovjekom, vlasnik treba nadzirati pseće ponašanje i preuzeti obveze vođe čopora. Psi nisu mala djeca i podjednaki ravnopravni članovi ljudske obitelji iako se mnogi vlasnici zbog velike ljubavi ponašaju kao da jesu. Time nedvosmisleno narušavaju prirodu, zdravlje,  karakter, ponašanje i stabilnost („psihu“)  psa. Vlasnik psa moralno je odgovoran za njega i mora ga znati pravilno hraniti, njegovati ali i odgajati.

Napuštene mace traže svoje “kumove“ i “tete-čuvalice“!

Napuštene mace traže svoje “kumove“ i “tete-čuvalice“!

Ove subote, 8. studenog, održana je radionica za volontere/ke Udruge za zaštitu mačaka Sklonište dobrote. Na interaktivan način sudionici su učili o volontiranju, o radu udruge i kako pravilno brinuti o mačkama prilikom procesa udomljavanja, te kako organizirati akcije. Odmah smo zajednički isplanirali i tri akcije od kojih ćemo neke provesti ove godine. Nakon radionice dio volontera/ki prisustvovao je druženju s mačkama i mačićima koji su na privremenoj skrbi Udruge. Radionicu je vodila Marina Kolar iz Udruge Zora, a provedena je u sklopu mentorstva “Mjesto za nove inicijative” koje je Udrugu za zaštitu mačaka “Sklonište dobrote” dobila u sklopu projekta “Rodno ravnopravan utjecaj u lokalnim zajednicama” podržanog od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i Međimurske županije.Uz nadu da ćete nam se pridružiti na akcijama koje u skoroj budućnosti pripremamo, pozivamo vas da pogledate album sa mačkama koji traže svoj dom i pružite barem jednoj topli dom.Ukoliko niste u mogućnosti udomiti mačku, možete postati kum/a maci po vašem izboru ili pak striček/teta čuvalica i na taj način potpomoći udomljavanju i brizi za napuštene mace!foto: r

Otežano disanje u mačaka

Kako izgleda otežano disanje u mačke? Zašto mačke kašlju? Otežano disanje u mačakaKako u današnjem svijetu kućni ljubimci postaju dio naših obitelji tako raste i broj mačaka koje dijele i naše postelje i naše domove. Često, upravo zbog načina života, obolijevaju od bolesti donjih i gornjih dišnih prohoda. U ordinaciji upravo često dolaze mačke koje boluju od otežanog disanja. Kako izgleda otežano disanje u mačke?Dyspnoe - kako mi medicinari nazivamo otežano disanje vidi se vrlo lako po tome što životinja ili teško udiše ili teško izdiše zrak, čuju se neobični šumovi kod disanja ili pak čujemo kašalj. To je zapravo i ono prvo što zabrine vlasnike mačaka (ali i pasa). Za razliku od pasa, mačke obolijevaju teže, s težim simptomima i dubioznijim ishodom bolesti. Zašto mačke kašlju?Kašalj rezultira stimualacijom receptora za kašalj koji se nalaze u grkljanu, dušniku i bronhijalnim prohodima. On je znak bolesti gornjih dišnih prohoda, posebice širih dišnih prohoda, dakle kašalj je rezultat nadražaja i upale dušnika i bronha. Pse, za razliku od mačaka, kašalj povezuje s bolestima srca. Koje su bolesti gornjih dišnih prohoda?Dakle, koje su akutne bolesti? Mačja gripa. Njome opisujemo bolest koja se javlja u ne cijepljenih mačaka i mačića, posebice u većim uzgojima, u kući s više mačaka ili u centrima za zbrinjavanje mačaka. Uzročnik bolesti je virus - mačji kalici ili mačji herpes virus koji uzrokuje upalu nosa, grkljana i dušnika, mačji korona virus te u 80% slučajeva oni su uzročnici bolesti. Uzročnici tih bolesti su i bakterije iz roda Bordetella, Pasturella, zatim Mycoplasme i Chlamydophile (Chlamydia psittaci). Dakako da tu moramo i spomenuti faktor okoliša kao što su visoka vlaga, prašina i dr. Koji su klinički znakovi bolesti?Šmrcanje, upala konjuktiva, iscjedak iz nosa i kutova očiju, "čirevi" na jeziku i sluznici usta, pojačano slini, ne jede, depresivna je, ima temperaturu, kašlje. Dijagnozu bolesti postavlja veterinar!Dijagnoza se postavlja na temelju izgleda bolesti, znakova bolesti, brisa sluznice nosa ili obriska dušnika. Dakako i izolacijom virusa. Kako se liječi bolest?Veterinar određuje način liječenja prema kliničkim znakovima bolesti te prema izgledu bolesti i to antibioticima, načinom prehrane (poticanjem apetita) i nadoknade tekućine, određuje njegu nosa i okoline očiju, daju se multivitamini, mucolitici i drugi lijekovi. Kako se sprečava pojava bolesti?U dogovoru s veterinarom odredi se program cijepljenja, obrati se na pozornost na izolaciju, novopridošlih mačaka, dobro zračenje i osunčavanje prostora, izolacija oboljelih životinja.No katkada bolest ne prestaje ili se posjeti veterinar sa životinjom koja već duže vrijeme boluje pa govorimo o kroničnom obliku otežanog disanja. Taj oblik nastaje kao posljedica komplikacija virusnih i bakterijskih, gljivičnih upala nosa, alergijskih upala nosa, zbog polipa u grkljanu, zbog nosnih polipa, suženja nosnog i grkljanskog prostora te razne neoplazije (tumori), strana tijela, bolesti zuba, traume, paralize grkljana. U nekom od slijedećih brojeva govorit ćemo o bolestima donjih dišnih prohoda u mačaka.Miljenko Cmrečak, dvm

 
Mogući zdravstveni problemi u pasa i mačaka sa kraćom njuškom

Mogući zdravstveni problemi u pasa i mačaka sa kraćom njuškom

Meko tkivo i organi u usnoj šupljini i nosu (jezik, meko nepce, nosne pregrade) u odnosu na kosti čeljusti i nosa često nisu normalno, proporcionalno skraćeni što dovodi do prenatrpanosti i "gužve" u ustima i nosu te posljedičnog suženja gornjih dišnih prohoda i otežanog disanja. Mogući zdravstveni problemi u pasa i mačaka sa kraćom njuškom Što su brahiocefalične životinje? Većina vlasnika kućnih ljubimaca nisu upoznati s pojmom brahiocefaličan. Riječ dolazi od grčkog korijena „brachy“, što znači kratak i „cephalus“ što znači glava. Brahiocefalični psi i mačke u odnosu na veličinu njihova tijela imaju nešto skraćenu donju te jako komprimiranu gornju čeljust. Među najpoznatijim brahiocefaličnim pasminama pasa su pekinezer, bokser, buldozi, mops, shi-tzu, shar pei, bostonski terijer, cavalier... dok su kod mačaka najpoznatije perzijske i himalajske mačke. Što je brahiocefalični sindrom? Meko tkivo i organi u usnoj šupljini i nosu (jezik, meko nepce, nosne pregrade) u odnosu na kosti čeljusti i nosa često nisu normalno, proporcionalno skraćeni što dovodi do prenatrpanosti i "gužve" u ustima i nosu te posljedičnog suženja gornjih dišnih prohoda i otežanog disanja. To je skup genetskih razvojnih anomalija koje uključuju sužene nosnice, odebljalo i produženo meko nepce, izvrnute grlišne vrećice, povećan jezik, stisnute nosne pregrade, sužen dušnik. Na sreću, većina pasa ne pati od svih aspekata ovog sindroma. Iako je ova anomalija genetski uvjetovana i prisutna rođenjem, obično klinički znaci bolesti počinju od 2 do 4 godine. Psi češće obolijevaju od mačaka. Koji su simptomi brahiocefaličnog sindroma? Oboljele životinje otežano dišu, "bore se za zrak" i nemirne su. Disanje je glasno, kod udisaja i izdisaja se mogu čuti hropci, obično su im usta puna sline. U snu hrču. Brzo se umaraju. Sluznice su često plavičaste zbog nedostatka kisika. Može doći do kolapsa i uginuća u uznapredovalim slučajevima. Uzbuđenje, stres, povećana temperatura i vlažnost zraka te pretilost pogoršavaju kliničke znakove bolesti. Kako postupati sa bolesnom životinjom?Ako životinja ima blage simptome bolesti ne smijemo izlagati  životinju prevelikim naporima, vrućini i stresu. Ako je životinja pretila obavezna je dijeta. U uznapredovalim slučajevima bolesti potrebno je životinju liječiti lijekovima i kirurški gdje je to moguće. Koji su dodatni zdravstveni problemi brahiocefaličnih životinja? Brahiocefalične životinje unatoč skraćenoj njušci imaju normalan broj zuba u usnoj šupljini, no oni su stisnuti unutar malog prostora te one češće pate od nepravilne građe zubala, nakupljanja plaka i kamenca na zubima što uzrokuje upalu zubnog mesa. Očne šupljine u brahiocefaličnih životinja su plitke i oči su jače ispupčene prema van pa su upale i ozljede oka češće. Ponekad su oči toliko ispupčene da se kapci ne mogu zatvoriti. Česti su i dermatitisi na kožnom naboru koji se stvara zbog skraćene njuške između nosnog hrpta i donjih vjeđa. Anestezija je kod brahiocefaličnih životinja rizičnija, potrebno je pratiti stalnu prohodnost dišnih puteva još neko vrijeme poslije buđenja. U pravilu brahiocefalične životinje nisu dugovječne. mr. Tomislav Dolar dr. vet. med.

Toksoplazmoza u mačaka

Toksoplazmoza u mačaka

Pretpostavlja se da je oko 50% ljudske populacije u nekom razdoblju svog života bilo u kontaktu sa toksoplazmozom. Toksoplazmoza je opasna u osoba sa oslabljenim imunološkim sustavom i trudnica. Ako se infekcija dogodi u trudnoći, parazit može inficirati fetus i stvoriti ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i smrt fetusa. Toksoplazmoza u mačaka Toksoplazmoza je bolest od koje obolijevaju sve vrste toplokrvnih životinja (sisavci i ptice) i čovjek. Bolest uzrokuje mikroskopski malen, jednostaničan parazit Toxoplasma gondii, koji je proširen po cijelom svijetu pa tako i kod nas. Pretpostavlja se da je oko 50% ljudske populacije u nekom razdoblju svog života bilo u kontaktu sa toksoplazmozom. Toksoplazmoza je opasna u osoba sa oslabljenim imunološkim sustavom i trudnica. Ako se infekcija dogodi u trudnoći, parazit može inficirati fetus i stvoriti ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i smrt fetusa. Kako se Toxoplasma gondii prenosi? Domaće i divlje mačke su jedini pravi konačni domaćini T. gondii, za razliku od svih ostalih životinja i čovjeka koji su prijelazni domaćini. To znači da se samo u mačaka odvija cjelokupni razvojni ciklus parazita i da samo one izbacuju uzročnika (oocistu) putem fecesa. Toxoplasma gondii ima tri razvojna stadija: tahizoit, oocista i cista. Inficirana mačka izlučuje fecesom oociste u okoliš, u kojem nakon nekoliko dana oociste postaju invazijski stadij za sve toplokrvne životinje i čovjeka. Ako se konzumira hrana ili voda onečišćena oocistom, u tijelu nastaju tahizoiti koji napadaju različite stanice s jezgrom. Ciljni organi koje tahizoiti napadaju su mišići, srce, jetra, slezena, limfni čvorovi i središnji živčani sustav. Pod utjecajem imunološkog odgovora nosioca zaustavlja se ubrzano razmnožavanje parazita u tkivima,  te se stvaraju tkivne ciste ispunjene parazitima. Ciste ostaju doživotno prisutne u tkivima. Do infekcije dolazi ako se pojede oocista ili tkivo u kojem se nalazi cista. Kod svih sisavaca uzročnik se prenosi i preko mlijeka i posteljice. Kako se toksoplazmoza očituje? U životinja invazija najčešće protječe bez simptoma. Bolest se javlja u mlađih životinja i životinja sa oslabljenim imunološkim sustavom.  Klinički znaci toksoplazmoze su nespecifični (visoka temperatura, slabiji apetit, depresija) i ovise o mjestu naseljavanja parazita. Ako je zahvaćen probavni sustav doći će do povraćanja, proljeva, abdominalne boli; ako su zahvaćeni živci doći će do neuroloških napada, paraliza; ako su zahvaćena pluća doći će do pneumonije.... Kako se Toxoplasma dijagnosticira? Najbolja metoda je serološka analiza krvi. Nalaz oocista u fecesu je nepouzdana metoda jer mačka izlučuje oociste fecesom samo prva tri tjedna infekcije. Što ako je moja mačka pozitivna na T. gondii? Ukoliko je utvrđeno da je vaša mačka pozitivna na toksoplazmu znači i da je stvorila imunitet na T. gondii koji je štiti od ponovne infekcije. Mačke čiji su testovi negativni na toksoplazmozu nemaju nikakav imunitet ni otpornost prema parazitu i kada dođu u kontakt sa T. gondii, inficirati će se i izbacivati oociste koje predstavljaju izvor zaraze. Zbog toga je bolje ako je mačka pozitivna na toksoplazmozu, naročito ako lovi plijen. Mačka koja živi isključivo u kući ili stanu, nema kontakata sa vanjskom sredinom (ne lovi plijen) i ne hrani se sirovim mesom, sigurno nema toksoplazmozu i ne predstavlja opasnost za ukućane. Kako spriječiti pojavu bolesti? Životinjama u prehrani ne bismo trebali davati sirovo meso i organe. Feces životinja treba svakodnevno uklanjati. Ljudi se najčešće inficiraju preko sirovog mesa. U raznim istraživanjima je utvrđeno da 5-35% svinjetine, 9-60% janjetine, do 9% govedine sadrži ciste T. gondii. Od ostalih mjera trebali bi obavezno oprati voće i povrće prije konzumacije, ne piti nepasterizirano mlijeko i vodu u prirodi bez prokuhavanja, prati ruke prije jela.  I na kraju, malo je vjerojatno da ćete se zaraziti ako mazite mačku. Mačke se redovito čiste, te  na taj način uklanjaju sve eventualne ciste koje bi se mogle naći na krznu. Ako se držimo higijene opasnost od odrasle mačke kao prijenosnika toksoplazmoze je minimalna i visoko precijenjena. Tomislav Dolar dr. vet. med.Veterinarska ambulanta Bioinstituta d.o.o.

Zašto su preventivni pregledi zubala važni za pse i mačke?

Ima li vaš kućni ljubimac neugodan zadah? Slabije jede, slini, izbjegava tvrđu hranu? Ima žućkaste naslage na zubima, a zubi su klimavi i ispadaju? Zašto su preventivni pregledi zubala važni za pse i mačke?Ima li vaš kućni ljubimac neugodan zadah? Slabije jede, slini, izbjegava tvrđu hranu? Ima žućkaste naslage na zubima, a zubi su klimavi i ispadaju? Ako ste primijetili neke od ovih simptoma vrijeme je da sa svojim kućnim ljubimcem posjetite veterinarsku ambulantu, jer bolesti zuba mogu biti ozbiljan zdravstveni problem kako kod ljudi, tako i kod životinja. Komadići zaostale hrane, slina, bakterije što se nakupljaju na površini zuba formiraju prljavo bijelu ljepljivu naslagu koju nazivamo plak. Zbog taloženja mineralnih soli iz sline s vremenom zaostali plak na zubima kalcificira te nastaje kamenac (tartar) koji je tvrđe konzistencije i hrapave površine koja poguduje nakupljanju novog plaka. Za razliku od plaka kojeg možemo ukloniti sa zuba već laganim struganjem, kamenac se uklanja isključivo brušenjem i to najčešće ultrazvučnim uređajem za skidanje kamenca. Kod malih pasmina pasa i starijih mačaka češće se javljaju obilne naslage kamenca. Mnogi vlasnici pasa i mačaka misle da je plak i kamenac na zubima njihove životinje „kozmetički“ problem, odnosno da je narušena samo estetika. Nažalost naslage na zubima pomažu daljnjem razmnožavanju štetnih bakterija u ustima što dovodi do infekcije i razvoja  različitog stupnja i jačine bolesti zuba i njegovog okolnog tkiva. Tako u početku plak može uzrokovati gingivitis, upalu zubnog mesa (desni) koja se očituje crvenilom i otečenjem zubnog mesa koje na dodir može krvariti, a kasnije se povlači od svog normalnog položaja uz bazu krune. U konačnici gore navedeno može biti preduvjet za parodontitis. Parodontitis je kronična upala potpornog aparata zuba. Njemu pripadaju gingiva, alveolarna kost, cement i periodontalni ligament. To je progresivni ireverzibilni proces koji dovodi do razaranja potpornih struktura zuba pa i oštećenja same kosti što rezultira klimanjem i ispadanjem zuba. Važno je napomenuti da  stvaranje plaka i kamenca zajedno sa gingivitisom i parodontitisom ovisi o oralnoj higijeni ali i o drugim čimbenicima kao što su nasljedni faktor, pasmina, starost, držanje životinje te ishrana. Neke životinje sa obilnom količinom plaka i kamenca dugo ne razviju oštećenje potpornog aparata zuba dok neke, već i sa relativno malom količinom plaka i kamenca jako brzo razviju upalu najtežeg stupnja. Razlog tome je prejaka imunološka reakcija organizma. Od ostalih stomatoloških problema sa kojima se susrećemo tu su prijelomi (frakture) zuba, te prejako trošenje (oštećenje abrazijom) zuba. Kod takvih zuba treba vidjeti je li došlo do izloženosti središnjeg dijela zuba u kojem se nalaze živci i krvne žile (pulpe) ili ne. Ako je pulpa ružičaste boje znači da je živa, te takav zub treba liječiti jer je bolan, ili ga izvaditi. Otvorena, vidljiva zubna pulpa ulazno je mjesto za bakterije koje iz usta ulaze u cirkulaciju. Zaostali mliječni zubi također uzrokuju probleme. Stalni zubi bi trebali istisnuti mliječne iz gingive. Dogodi se da mliječni zub, najčešće očnjak iz nekog razloga ne ispadne na vrijeme te ometa rast stalnom zubu koji se može zbog toga deformirati i dislocirati. Takav mliječni zub treba izvaditi da se omogući nesmetan razvoj stalnog zuba. Nepravilan položaj zuba i njegov deformitet može biti i posljedica traume ili tumora te je potreban kirurški zahvat da se ispravi nastala deformacija. Česti je slučaj urođenih mana kao što su nedostatak pojedinih zubi ili pak prekobrojan broj zubi. Ako su to izložbeni psi smanjena im je kinološka ocjena. Karijes je propadanje zuba i rijetka je pojava u pasa i mačaka. Mikroorganizmi u ustima, naslage plaka i kamenca, ostaci hrane na zubima (šećeri) samo su neki od čimbenika nastanka karijesa. Ako je oštećenje površinsko, u opremljenijim ambulantama radi se plombiranje zuba. Kod uznapredovalih oštećenja zub se treba izvaditi. Kako mi sami možemo pomoći svom psu da zadrži zdravo zubalo?U svrhu smanjenja plaka i kamenca u usnoj šupljini pasa potrebna je redovita kućna njega zubala. To postižemo redovitim čišćenjem, četkanjem zubi. Pse treba postupno upoznati sa postupkom pranja zubi, idealno bi bilo kad bi započeli  što ranije već sa štencem i to što češće, po mogućnosti svakodnevno. Na početku bi u svrhu privikavanja zube četkali prstom ili gazom, a nakon nekog vremena običnom četkicom za zube. Zube bi trebalo četkati istom tehnikom kao i kod ljudi, s time da nikada ne smijemo koristiti zubnu pastu namijenjenu ljudima, već koristimo samo vodu ili posebne paste namijenjene psima. Ispitivanja su pokazala da se redovitim čišćenjem zubi može ukloniti više od 50 % bakterija u ustima. Opisani postupak ne preporučujemo kod agresivnih pasa te onih koji su skloni ugrizu. U kontroli plaka i kamenca korisna je i prehrana specijalnom dentalnom hranom i dentalnim grickalicama koje u sebi imaju sastojke koji reduciraju plak. Korisne su i specijalne paste na bazi klorhexidina koje onemogućavaju razmnožavanje bakterija. Da bi prevenirali prijelom ili prejako trošenje zuba trebali bi sprječavati životinju da grize predmete koji su tvrđi od samih zuba (kamenje, žičane ograde, drvo....). Prevencija karijesa postiže se izbjegavanjem slatkiša u prehrani. I na kraju Vaš ljubimac bi trebao imati redovite preventivne preglede zubi kako bi se spriječile ozbiljne infekcije usne šupljine, bol i gubitak zuba.Mr. Tomislav Dolar dr. vet. med.Veterinarska ambulanta Bioinstituta d.o.o. Čakovec

 
Osobitosti prehrane pasa i mačaka dijabetičara

Osobitosti prehrane pasa i mačaka dijabetičara

Dijabetes je kronični endokrini poremećaj koji se javlja i u pasa i u mačaka. Uzrokovan je relativnom ili apsolutnom deficijencijom hormona inzulina kojeg proizvode beta stanice gušterače. Osobitosti prehrane pasa i mačaka dijabetičaraDijabetes je kronični endokrini poremećaj koji se javlja i u pasa i u mačaka. Uzrokovan je relativnom ili apsolutnom deficijencijom hormona inzulina kojeg proizvode beta stanice gušterače. Inzulin stimulira transport glukoze i drugih hranjivih tvari preko stanične membrane za staničnu upotrebu. Nedostatak inzulina dovodi do povišene količine glukoze u krvi (hiperglikemija) i nesposobnosti tkiva da primaju glukozu. Primarni klinički znakovi dijabetesa su poliurija (učestalo mokrenje), polidipsija (povećano uzimanje vode), te gubitak tjelesne mase. U mačaka je najznačajniji rizični faktor nastanka dijabetesa starija dob. Između 70 i 90% mačaka oboljelih od dijabetesa starije su od 7 godina. Ostali pogodovni faktori su: nedostatak kretanja, tumori gušterače, dugotrajne aplikacije progesterona te genetski čimbenici. Tip I dijabetesa ovisan je o inzulinu. Očituje se apsolutnim nedostatkom endogenog inzulina i on nije zabilježen u mačaka. Tip II neovisan je o inzulinu i očituje se oštećenom sekrecijom inzulina, rezistencijom na inzulin te amiloidnim taloženjem u otočićima gušterače. Rezistencija na inzulin nastaje kada su potrebne povišene koncentracije cirkulirajućeg hormona za održavanje količine glukoze u krvi i najčešći je oblik dijabetesa u mačaka. Pretpostavlja se da je mačka po svojoj prirodi rezistentna na inzulin u usporedbi s biljojedima ili svejedima. Rezistencija na inzulin se smatra adaptacijskim mehanizmom onih vrsta koje su se evolucijski razvijale kao isključivi mesojedi konzumirajući hranu koja je bogata bjelančevinama i mastima, a siromašna ugljikohidratima. Zato je periferna rezistencijama inzulin adaptivni mehanizam koji dozvoljava isporuku bjelančevina i masti u tkiva, istovremeno održavajući razinu glukoze u krvi. Od dijabetesa tipa II češće obolijevaju starije mačke koje se slabo kreću, koje konzumiraju hranu bogatu ugljikohidratima i koje su pretile. Dijabetes pogađa otprilike jednog od 200 pasa. Kao i kod mačaka, glavni klinički znaci su polidipsija, poliurija i gubitak tjelesne mase. Bitan uvjet je netolerancija ugljikohidrata zbog nedostatka inzulina, što povećava količinu šećera u krvi i izlučivanje putem mokraće. U liječenju dijabetesa koristimo se uglavnom inzulinom iz humane medicine a uz to osobito je važno u potpunosti kontrolirati prehranu. Otprilike jednu četvrtinu dnevnog unosa hrane treba davati prije injekcije inzulina, a hrana se daje svakodnevno u isto vrijeme. Ostale 3/4 obroka psu se daju kada se inzulin počne maksimalno izlučivati. Mačke oboljele od dijabetesa trebalo bi hraniti visokokvalitetnim bjelančevinama u količini koja zadovoljava njihove dnevne potrebe. Unos masti kod oboljelih mačaka mora se umjereno ograničiti ako životinja ima prekomjernu tjelesnu masu. Hrana za pse i mačke oboljele od dijabetesa treba sadržavati manje količine masti, ali adekvatne količine esencijalnih masnih kiselina. Količina masti u kupovnim hranama namijenjenim za životinje oboljele od dijabetesa ne smije premašiti 20% od metaboličke energije u hrani. Sadržaj ugljikohidrata u hrani za dijabetične životinje vrlo je važan jer ima veliki utjecaj na količinu glukoze u krvi nakon jela. Hrana koja smanjuje glikemični indeks je poželjna jer ublažava fluktuacije glukoze u krvi što doprinosi boljoj kontroli dijabetesa. Glikemičnim indeksom hranu se kategorizira na temelju njezinog učinka na količinu glukoze u krvi. Općenito složeni ugljikohidrati imaju niži glikemični indeks od jednostavnih, jer se sporije probavljaju i apsorbiraju. Ječam je izvrstan izvor škroba prikladan za prehranu životinja oboljelih od dijabetesa. Relativno niski glikemični indeks ječma povezan je s visokom količinom vlaknine i beta glukana. Najveći glikemični indeks u hranidbi pasa ima riža stoga su u prehrani dijabetičara mora izbjegavati. Hranidba ječmom ili sirkom modulira odgovor glukoze i inzulina i zato je bolji izbor za životinje oboljele od dijabetesa od riže. Uloga sirove vlaknine u prehrani životinja oboljelih od dijabetesa također je vrlo značajna. Važno je naglasiti da je uz terapiju inzulinom ovakav režim ishrane kod dijabetičara doživotan i svako odstupanje može imati kobne posljedice za životinju stoga je potrebna dobra suradnja između vlasnika i veterinara kliničara koji vodi pacijenta. Ivan Taradi dr.vet.med.

Novi pristup anesteziji životinja u Bioinstitutu!

Novi pristup anesteziji životinja u Bioinstitutu!

Što je to anestezija? Koji su dijelovi anestezije odnosno kako to izgleda u praksi? Što su anestetici? Kako se dijele anestezije? Novi pristup anesteziji životinja u Bioinstitutu!Što je to anestezija?To je stanje bez svijesti, koju veterinar ili liječnik oblikuje lijekovima na kontrolirani i  povratni način, gdje se središnji živčani sustav stavlja u stanje neosjetljivosti te pacijent ne osjeća bolove (analgezija) niti ih se kasnije sjeća operacije (amnezija). Koji su dijelovi anestezije odnosno kako to izgleda u praksi?Prvo su pacijenti hipnotizirani to je faza spavanja, nesvjesnosti (mentalna sfera),padaju dalje u analgeziju (neosjetljivost na bol) pa u nepokretnost i opuštanje mišića (motorna sfera) i na kraju se gube autonomni refleksi, npr. kašalj, gutanje…(sfera autonomnih refleksa). Tu kirurg započinje s operacijom… Što su anestetici?Anestetici su lijekovi koji svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju anesteziju. Za anestetike je značajno da imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka djelovanja, funkcija živčanog sustava se vraća u normalu. Kako se dijele anestezije?Na opću i lokalnu anesteziju. Opća anestezija se obavlja inhalacijski, intravenski (kod ljudi se koristi još i rektalna anestezija-rijetko, kod djece). Lokalna anestezija može biti površinska, infiltracijska, regionalna (kao centralni blok ili periferni blok). Kako mi u Bioinstitutu obavljamo anesteziju kod naših pacijenata?Uz intravenoznu anesteziju koju rabimo vrlo uspješno i uobičajeno za opću anesteziju, rabimo još i  opću inhalacijsku anesteziju.Opća inhalacijska anestezija: je tehnika u kojoj anesteziju postižemo i održavamo anesteticima u plinovitom obliku, koji u organizam ulaze preko pluća. Najčešće se koristi mješavina anestetičkih plinova (kisik, izofluran ili sevofluran) koja u organizam dolazi kroz anesteziološki aparat, sistemom cijevi, u strogo kontroliranim uvjetima i pod budnim nadzorom veterinara. Neposredni kontakt anestetičkih plinova i pluća postižemo postavljanjem plastične cijevi (endotrahealni tubus) u dušnik, ili putem maske koju držimo na pacijentovom licu. Kako bi postigli idealne uvjete za operaciju često uz anestetičke plinove dodajemo lijekove koji izazivaju mišićnu relaksaciju te lijekove koji izazivaju neosjetljivost na bol. Opća inhalacijska anestezija je danas najčešće primjenjivani oblik anestezije.  Koje su prednosti inhalacijske  anestezije? Prednosti su brzo postizanje željene dubine anestezije, lagano održavanje i kontrola, te brzo buđenje iz anestezije, operacije se mogu  obavljati  satima, relativno su sigurne.                                                                                                     Nedostaci i moguće komplikacije? Blagi podražaj dišnih putova, prolazna bol u grlu i podražaj na kašljanje, te ozljede zuba, usnica i jezika (kao posljedica postavljanja cijevi u dušnik), povraćanje i udisanje želučanog sadržaja što rezultira teškom upalom pluća (važnost strogog pridržavanja uputa o ne uzimanju hrane i tekućine prije anestezije!), mogućnost prisustva svijesti tijekom operacije, mučnina i povraćanje nakon anestezije. Skuplja je. Koji su nedostaci intravenske anestezije?Glavni nedostatak ove metode je slaba mogućnost kontrole anestetika, jer jednom kad se anestetik da u venu njegova sudbina ovisi o sposobnosti organizma da ga razgradi i izbaci van. Javlja se prolazno peckanje i bolnost duž vene u koju se daje lijek, alergijska reakcija na anestetik koja može ići od blagog osipa do teške po život opasne reakcije (važnost upozoravanja Vašeg veterinara da je vaš ljubimac alergičan na neki lijek ili  anestetik),mogućnost prisustva svijesti za vrijeme operacije, zbunjenost, euforija, poremećaj koordinacije, pospanost, mučnina nakon anestezije. Jeftinija je. Izbor vrste anestezije?Nakon što Vaš veterinar kirurg postavi indikaciju za operativni zahvat, obavlja se pregled životinje, njen status, opće zdravstveno stanje. Anestezija se prilagođava vrsti i dobi životinje, vrsti bolesti i naravi zahvata, lokalizaciji procesa na tijelu ili u tijelu i očekivanom trajanju operacijskog zahvata. Naravno, ostavlja se mogućnost da na kraju i Vi sudjelujete u izboru anestezije. Miljenko Cmrečak dr vet medSpecijalizirana ambulanta za kućne ljubimce Bioinstituta

Stomatološki problemi u pasa i mačaka

Da li vaš kućni ljubimac ima neugodan zadah? Da li slabije jede, slini, ima žućkaste naslage na zubima, a zubi su klimavi? Stomatološki problemi u pasa i mačakaDa li vaš kućni ljubimac ima neugodan zadah? Da li slabije jede, slini, ima žućkaste naslage na zubima, a zubi su klimavi? Ako ste primijetili neke od ovih simptoma vrijeme je da sa svojim kućnim ljubimcem posjetite veterinarsku ambulantu, jer bolesti zuba mogu biti ozbiljan zdravstveni problem kako kod ljudi, tako i kod kućnih ljubimaca.Zašto su preventivni pregledi zuba važni za pse i mačke?Komadići zaostale hrane, slina i bakterije što se nakupljaju na površini zuba formiraju prljavo bijelo-žućkastu ljepljivu naslagu koju nazivamo plak. S vremenom zaostali plak na zubima kalcificira te nastaje kamenac koji je tvrde konzistencije i hrapave površine koja pogoduje nakupljanju novog plaka. Za razliku od plaka kojeg možemo ukloniti sa zuba već laganim struganjem ili četkanjem, kamenac se uklanja isključivo brušenjem i to najčešće ultrazvučnim uređajem za skidanje kamenca. Plak i kamenac pomažu daljnjem razmnožavanju štetnih bakterija u ustima što dovodi do infekcije i razvoja različitog stupnja i jačine bolesti zuba. Tako u početku kamenac uzrokuje gingivitis, upalu zubnog tkiva bez gubitka zubne veze, koja dovodi do crvenila i otečenja zubnog mesa koje na dodir može krvariti, a kasnije se povlači od njegovog normalnog položaja uz bazu krune.U konačnici gore nabrojeno može biti preduvjet za parodontitis, odnosno razaranje potpornih struktura zuba, pa i oštećenja same kosti, što rezultira klimanjem i ispadanjem zuba. Prijelom (fraktura) zuba te prejako trošenje (oštećenje abrazijom) zuba također je učestala pojava u životinja. Za svaki zub sa slomljenom krunom mora se procijeniti postoji li izloženost središnjeg dijela zuba u kojem se nalaze živci i krvne žile (pulpe) ili ne. Svi zubi sa vidljivom živom pulpom koja je ružičaste boje moraju se tretirati jer su bolni ili biti izvađeni. Zubna pulpa ako je otvorena, može biti ulazno mjesto za bakterije koje iz usne šupljine ulaze u cirkulaciju. Karijes (propadanje zuba) relativno je rijetka pojava. Ako je oštećenje površinsko, postoji opcija plombiranja zuba. Kod uznapredovanih oštećenja zub se mora izvaditi. Obojeni zubi mogu biti različito obojeni, od ružičaste do crne boje, ovisno o stupnju traume i opsega oštećenja pulpe. Obojenost zuba može biti i zbog nekih lijekova kojima je životinja bila tretirana. Zaostali mliječni zubi - korijen mliječnog zuba koji je puno manji i slabiji od korijena stalnog zuba iz nekog razloga se ne resorbira, te smeta rastu stalnom zubu koji se deformira i dislocira. Ako se mliječni zub izvadi na vrijeme, stalni zub izraste pravilno. Nepravilan položaj zuba može biti posljedica traume ili tumora, te je potrebna hitna kirurška intervencija da se ispravi nastala deformacija. Osim navedenog česti je slučaj urođenih mana kao što su nedostatak pojedinih zubi ili pak prekobrojan broj zubi. U standardima pojedinih pasmina točno se navode uvjeti pod kojima pojedini zubi smiju manjkati, ili biti višak i za koliko to smanjuje kinološku ocjenu.Kako možemo pomoći svom psu da zadrži zdravo zubalo?U svrhu smanjenja plaka i kamenca u usnoj šupljini pasa potrebna je redovita kućna njega zuba. To postižemo redovitim čišćenjem, četkanjem zubi. Pse treba postupno upoznati sa postupkom pranja zubi, idealno bi bilo kad bi započeli već u šestom mjesecu života i to što češće, po mogućnosti svakodnevno. Na početku bi u svrhu privikavanja zube četkali prstom ili gazom, a nakon nekog vremena, običnom četkicom za zube. Zube bi trebalo četkati istom tehnikom kao i kod ljudi, s time da nikada ne smijemo koristiti zubnu pastu namijenjenu  ljudima, već koristimo samo vodu ili posebne paste za zube namijenjene psima. Ispitivanja su pokazala da se redovitim čišćenjem zubi može ukloniti više od 50% bakterija. Opisani postupak ne preporučujemo kod agresivnih pasa te onih koji su skloni ugrizu. U kontroli plaka i kamenca korisna je i prehrana specijalnim dentalnim grickalicama ili specijalnom dentalnom hranom koje imaju u sebi sastojke koji reduciraju plak. Korisne su i specijalne paste na bazi klorhexidina  koje onemogućavaju razmnožavanje bakterija. Da bi prevenirali prijelom ili prejako trošenje zuba trebali bi sprječavati životinju da grize predmete koji su tvrđi od samih zuba (kamenje, velike kosti, grane…). Prevencija karijesa postiže se izbjegavanjem zašećerenih grickalica u prehrani. I na kraju Vaš ljubimac bi trebao imati redovite preventivne preglede zubi kako bi se spriječile ozbiljne infekcije usne šupljine, bol i gubitak zuba.Tomislav Dolar, dr. vet. med.

 
Budite odgovorni vlasnici kućnih ljubimaca

Budite odgovorni vlasnici kućnih ljubimaca

Volonteri udruge „Sklonište dobrote“ pozivaju građane da kastriraju svoje ljubimce jer time direktno pomažu u smanjenju broja napuštenih životinja. Prilikom uzimanja životinje u svoj domu budite odgovorni i svjesni brige koja vas čeka slijedećih 15-tak godina, ako ne i više. Budite odgovorni vlasnici kućnih ljubimacaLjeto je najgore, kao i svake godine stotine štenaca i mačića, kao i odraslih životinja izbačeno je na cestu vjerojatno zbog godišnjih odmora. Ljudi ne razmišljaju, uzimaju životinje kada su malene, kasnije ih ne kastriraju pa imaju neželjena legla kojih se rješavaju na najgore moguće načine.Udruga „Sklonište dobrote“ jedina je udruga u Međimurskoj županiji koja brine o napuštenim mačkama, no nažalost zbog nedostatka prostora i volontera koji bi životinje prihvatili u svoj dom ograničeni su na vrlo malen broj životinja koje mogu primiti na svoju skrb. „Građani ne žele razumijeti da mi nismo registrirano sklonište za životinje, odnosno mačke već smo samo registrirana udruga što je vrlo velika razlika, iako se borimo da dobijemo azil. Zbog tog nesporazuma često dobivamo „jezikovu juhu“ , a tek smo samo nekoliko pojedinaca s velikom željom da pomognemo mačkama“ – kaže volonterka Udruge. Nemaju baš nikakav prostor gdje bi mogli smjestiti napuštene mačke, već se one nalaze kod privremenih udomitelja u njihovim domovima gdje oni skrbe i brinu o njima sve do udomljenja. Privremenih udomitelja je malo, a često je potrebno hitno smjestiti ozlijeđenu ili teško bolesnu mačku što za volontere predstavlja veliki problem. Volonterka Damira Marušić najaktivnija je volonterka u udruzi te u svom domu brine čak o 22 napuštene mačke. Nažalost umjesto da građani budu razumni, događaju se stvari poput bacanja mačića preko ograde što je nedavno bio i slučaj. Srećom susjeda je sve vidjela te je podnijeta prijava policiji i veterinarskoj inspekciji. Volonteri trenutno skrbe o 35 mačaka, te sve financijske troškove pokrivaju isključivo iz donacija dobrih ljudi. Župan Matija Posavec potiče rad Udruge te je već mnogo puta dao i financijsku podršku kada je bilo najpotrebnije. Nedavno je udruga dobila i donaciju Grada Čakovca te ovim putem volonteri žele zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomogli radu udruge. Volonteri udruge „Sklonište dobrote“ pozivaju građane da kastriraju svoje ljubimce jer time direktno pomažu u smanjenju broja napuštenih životinja. Prilikom uzimanja životinje u svoj domu budite odgovorni i svjesni brige koja vas čeka slijedećih 15-tak godina, ako ne i više. Također ukoliko ste zainteresirani za udomljavanje (privremeno ili stalno) ili volontiranje sve informacije možete dobiti na njihovoj web stranici: www.udrugasklonistedobrote.hr

Ljeto je, idemo na put!

Ljeto je, idemo na put!

Odlučili ste psa povesti sa sobom na ljetovanje? Nekoliko praktičnih savjeta kako ga morate pripremiti! Ljeto je, idemo na put!Spakirali ste stvari, djeca nestrpljivo čekaju trenutak kad će se već konačno krenuti, a Vaš najbolji prijatelj u nedoumici gleda što se to događa, kuda se to sprema njegov „čopor“. Misli: „pa neće me valjda ostaviti da SAM čuvam kuću!“ Veselo skakuće oko vaših nogu, traži pažnju, umiljava se, idem i ja s vama!Dakako i za njega je to iznenađenje i uzbuđenje, ide na put. Kako ga morate pripremiti? Nekoliko praktičnih savjeta. Odlučili ste, dakle, psa povesti sa sobom na ljetovanje. Odlučili ste svoju mačku odvesti do novog odredišta. Ako ste vozili psa ili mačku u svom automobilu znat ćete kako se osjeća u vožnji, da li mu je to ugodno ili neugodno, da li povraća ili ne, da li je uznemirena. Ako niste, sad je vrijeme da to učinite prije puta kako bi znali kako se osjeća vaša životinjica u vožnji. Ako su jako uznemirene, ako im je jako zlo,ako povraćaju bilo bi dobro otići do veterinara i posavjetovati se što učiniti. Postoje preparati koji umanjuju nelagodu i stres u vožnji. Konačno ste krenuli, žuri vam se doći čim prije do odredišta. To odmah zaboravite. Vašeg najboljeg prijatelja ne impresioniraju performanse vašeg automobila niti vaše veličanstvene vozačke sposobnosti. On zahtjeva panoramsku vožnju sa stankama, svaka 2-3 sata, po mogućnosti u hladu, laganom šetnjicom uz prekrasan krajobraz naše domovine i uvijek na povodniku, kao što nas impresioniraju ljepote prirode tako i vašeg najboljeg prijatelja zanimaju novi mirisi, novi zvukovi, nove boje i ode on u istraživanje, zato uvijek povodnik. To je trenutak kad im treba ponuditi i malo vode, hranu ne, osim ako je put izuzetno dugačak. Mačka primjerice mora jesti svakih 6 sati, pas ne.Nije pametno voziti psa tako da mu viri glava iz automobila, može mu nešto uletjeti i ozlijediti oko, a gotovo sigurno slijedi upala konjuktiva oka, ako ne i samog oka. Najbolje je ipak krenuti u ranu zoru,ili pak u smiraj dana. Životinje su izuzetno osjetljive na vrućinu, bez obzira na klimu u automobilu, pasmine pasa i mačaka sa kratkom njuškom (npr. Buldog, Pekinezer, Lhasa Apso, perzijska mačka) zahtijevaju stalnu kontrolu tijekom vožnje. Ne zaboravite njima nije prirodno voziti se.Otišli ste na kavu, osvježiti se. NIKAKO I NIKADA ne ostavljajte svog najboljeg prijatelja u automobilu niti u hladu, a kamoli na suncu. U automobilu koji stoji na suncu temperatura u unutrašnjosti u nekoliko minuta dostigne i 60º C. U hladu sunčeve zrake dopiru do automobila, a i ono što je hlad može u nekoliko desetaka minuta postati pećnica, nažalost, sa smrtnim ishodom. Stigli ste na odmor, vrijeme je za šetnju do omiljene plaže, sunčano je, uzeli ste faktor 50, a Vaš ljubimac onako dlakav, stoji ispod plamteće zvijezde i pita se što ću ja ovdje. Voda slana, puno ljudi, buka, nemaš se gdje skriti. Ajmo se zabavljati. Jurimo simo tamo, lajemo, ljudi nas prijekorno gledaju, a meni je baš dobro, otresao sam se na tuđem ručniku, htio sam se igrati s malom bebom i tu nastaju problemi. Nažalost, ne vole svi ljudi pse, ne vole se kupati sa psima, i onda da biste izbjegli svađu i neprijatnosti, skrušeno posjednete psa uz sebe. Vjerujte mi, sunčanicu će dobiti u vidu, odmah. Zato ga nemojte voditi na plažu kad je prevruće ili neka to bude kratko, radije neka bude negdje u hladu, gdje se može osvježiti ne smetajući nikome, a kad stigne predvečerje nema ljepšeg nego sa svojim najboljim prijateljem prošetati uz more pa neka se kupa i veseli koliko god to želi, to je ugodan dio dana za njega, ali i za Vas. Nakon kupanja i završetka dnevnih aktivnosti isperite ga i okupajte u slatkoj vodi. To činite svaki dan. Uvijek neka psi, ali i mačke imaju identifikacijske pločice, neka imaju mikročip, ako idete van granica domovine sa Vašim najboljim prijateljem, morate imati uza sebe njegovu zdravstvenu knjižicu, kod veterinara uzmete međunarodni certifikat o zdravlju, redovito ga vakcinirajte i sretno putujte. Da još jedno, ne manje važno, pse obavezno vežite posebnim uzicama za sjedalo vašeg automobila,a mačke obavezno držite u transportnim kutijama,dosta je tek trenutak nepažnje i mogu nastati velike tragedije.Ako malo pripazite i razmislite o ovo malo savjeta koje sam Vam dao, siguran sam da će Vam vikend ili godišnji odmor ostati u dobrom sjećanju. I SRETAN PUT!Miljenko Cmrečak DVMSpecijalizirana ambulanta za kućne ljubimce Veterinarska stanica Čakovec

Toplotni udar kod životinja

Kako spriječiti toplotni udar i kako im olakšati podnošenje vrućina Toplotni udar kod životinjaMeteorološki, nalazimo se na početku ljeta, u periodu u kojem se očekuje kako će temperature zraka dosezati vrijednosti iznad 30 ºC, što za svaku životinju predstavlja izuzetno velik stres, koji će se očitovati kroz manju konzumaciju hrane, većim potrebama za svježom pitkom vodom. Vrlo često smo svjedoci kako se životinje drže u neadekvatnim objektima, čije manjkavosti upravo bivaju prepoznatljive najčešće u ljetnim mjesecima, kada su cjelodnevne temperature izuzetno visoke, koje uz visoku vlagu i nedovoljnu ventilaciju u objektu dovode do toplotnog udara kod životinja. Do ovog stanja dolazi u uvjetima povišene vanjske temperature, visokog postotka relativne vlažnosti zraka i kod dugotrajnog mišićnog rada. Uslijed intenzivnog izlaganja organizma visokoj temperaturi dolazi do otkazivanja termoregulatornih mehanizama, i u takvim slučajevima tjelesna temperatura može naglo porasti. Razlika između normalne i smrtonosne tjelesne temperature je u rasponu od 15 do 25°C na hladnoći, a samo 3 do 6°C na vrućini. To pojašnjava zašto hladnoća nije toliki problem kao što je vrućina, te zašto produktivne životinje pokazuju visoku toleranciju na hladnoću, a malu na vrućinu. Što se tiče pasa i mačaka, psi češće dobivaju toplotni udar od mačaka, jako mlade i stare jedinke češće od jedinki u dobroj kondiciji. Psi se ne znoje i teško odaju višak topline. Jedini način na koji to mogu uraditi je dahtanjem i jednim djelom preko jastučića šapa. Neki psi teško prihvaćaju činjenicu da se tokom visokih vanjskih temperatura treba skloniti u hlad i izbjegavati fizičku aktivnost. Vlasnici su vrlo često direktni krivci za nastali problem (šetnja tokom najtoplijeg dijela dana, boravak u neklimatiziranim prostorijama duže vremena, boravak u zatvorenom automobilu ("samo 5 minuta") ili čak i u automobilu sa otvorenim prozorima, boravak u dvorištu bez sjene). Vrijeme izlaganja visokoj temperaturi ne mora biti dugo, a simptomi toplotnog udara nastaju brzo i mogu se završiti fatalno, u roku od dvadesetak minuta. Toplotni udar se može pojaviti iznenada, bez prethodnih simptoma iscrpljenosti vrućinom. Simptomi toplotnog udara su: visoka tjelesna temperatura (iznad 40C), suha i vruća koža, otežano i ubrzano disanje, tahikardija (160-180 otkucaja srca u minuti), umor i povraćanje, grčevi, nesiguran hod, gubitak svijesti. Liječenje se sastoji u što bržem snižavanju tjelesne temperature (dislociranje oboljele životinje u hlad ili rashlađivanje prostorije ventilatorom, vlaženje kože hladnim oblozima ili hladnom vodom,nikako ne ledom). Potrebno je i hitno kontaktirati veterinara jer ponovimo još jednom, ovo stanje može uzrokovati smrt. Mihael Kacun, DVM

 
Zašto su vlasnici mačaka zdraviji od drugih ljudi?

Zašto su vlasnici mačaka zdraviji od drugih ljudi?

Dokazano je da je veza između mačaka i njihovih vlasnika mnogo jača nego se do sada mislilo. Mačke imaju u odnosu na druge domaće životinje najkompleksniji odnos s ljudima. Zašto su vlasnici mačaka zdraviji od drugih ljudi?Ovo provokativno pitanje ima i svoj odgovor. Da, to je točno kažu znanstvenici i istraživači, postoje mnogi dokazi za tu tvrdnju. Reklo bi se da postoji nekoliko razloga. U prvom redu zna se da prijateljski fizički kontakt s mačkom aktivno smanjuje ili ublažava stres. Odnos između mačke i čovjeka dirljiv je u oba značenja te riječi. Dokazano je da je veza između mačaka i njihovih vlasnika mnogo jača nego se do sada mislilo. Mačke imaju u odnosu na druge domaće životinje najkompleksniji odnos s ljudima. Prema najnovijim istraživanjima, objavljenim u časopisu «Behavioural Processes», dinamika koja postoji u ljudsko-mačjem odnosu gotovo je istobitna vezama između ljudi, s tim da mačke u domovima čak preuzimaju ulogu «krznenog djeteta». Za potrebe ovog istraživanja znanstvenici su snimili i kasnije analizirali međudjelovanje 41 mačke i isto toliko vlasnika. Pokazalo se da su mačke i njihovi vlasnici međusobno bili pod jakim utjecajem, u smislu da su često kontrolirali ponašanja onog drugog. Ekstrovertirane žene s mladim, aktivnim mačkama imale su najjači sinhronicitet, tako da su mačke u tim odnosima mogle davati sasvim suptilne znakove, kao što je pokret repom prema gore kako bi signalizirale želju za prijateljskim kontaktom. Ovo i druga istraživanja otkrivaju kako su žene sklonije od muškaraca interakciji sa svojim mačkama, bez obzira na to jesu li one mužjaci ili ženke. Kao odgovor, mačke svojim ženskim vlasnicama češće pristupaju i češće iniciraju kontakt (kao što je skakanje u krilo) nego što to čine kod muških vlasnika. Isto tako, žene imaju intenzivniji odnos sa svojim mačkama nego muškarci. Izgleda da mačke pamte ljubaznost i kasnije vraćaju uslugu. Ako vlasnici ispunjavaju mačkinu potrebu za interakcijom, onda će i mačka u nekom drugom trenu udovoljiti potrebi vlasnika. Mačka bi u tim pregovorima također mogla imati granicu, budući da su vlasnici najčešće već motivirani da ustanove društveni kontakt. Za razliku od uobičajene izreke koja kaže kako je pas čovjekov najbolji prijatelj, bilo bi puno preciznije konstatirati da je to upravo mačka. Prema onome što je dosad poznato, između mačaka i ljudi postoji uzajamna privlačnost, osobna kompatibilnost, lakoća interakcije, zaigranost, iskazivanje osjećaja i podrške. Uočena je i uzajamna sklonost razvijanja rituala sličnih kompleksnim zajedničkim aktivnostima u svrhu pokazivanja uzajamnog razumijevanja. Mačka se aktivno druži s obitelji, najdražem članu obitelji sjeda u krilo, prede, trlja se o tijelo, izvaljuje se na leđa, isteže se, pokazuje trbuh kojim govori ja vam apsolutno vjerujem i predaje se čovjeku, čovjek je pritom gladi i razgovara, ta interakcija u međusobnom odnosu kod čovjeka pridonosi njegovom miru i unutrašnjem ravnovjesju, smanjuje se unutrašnja napetost, tijelo se relaksira. Duševni bolesnici kojima je dopušteno držanje mačaka ta «mačja terapija» dovodila je do značajnog poboljšanja bolesti. Srčanim bolesnicima, ljudima podložnima stresu(kronični stres je korak do infarkta) posjedovanje mačke i druženje s njom mogu doslovno spasiti život, jer se smanjuje krvni tlak, smiruje se srce, smanjuje se napetost, liječe se skrivene psihičke rane, smanjuje se cinizam i sumnjičavost. Posrijedi je, dakle psihološki odnos lišen složenosti, nevjere, kontradikcije. U starom svijetu imati mačku bio je statusni simbol, bilo ih je teško nabaviti jer je zakonom bio zabranjen njihov eksport. Svu ljepotu i narav mačke prikazali su stari Egipćani koji su ostavili najljepše brončane i kamene skulpture ovih životinja ovome svijetu. Mačke poznajemo oduvijek, ali ih otkrivamo uvijek iznova, težimo zvijezdama, a tako malo poznajemo zemlju i njene stanovnike.Miljenko Cmrečak DMV

Pretilost u pasa i mačaka

Pretilost u pasa i mačaka

Gdje je razlika između normalne težine i pretilosti? Pretilost u pasa i mačaka u stalnom je porastu i ozbiljno je treba razmatrati kao kroničnu bolest.   Pretilost u pasa i mačaka   Suživot kućnih ljubimaca i ljudi traje već tisuće godina i oni postaju sve ovisniji o svojim vlasnicima. Danas se psi i mačke ne moraju posebno truditi, boriti za hranu kao prije, već im je ona lako dostupna. Vlasnike životinja veseli vidjeti kada njihov ljubimac hlapljivo i puno jede i ne oskudijeva u hrani, ako ga molećivo gleda dobit će i nešto dodatno sa stola za vrijeme ručka ili pak poslije kakvu slasticu. Vlasnici misle da tim svojim postupcima samo jačaju odnos sa ljubimcem i ne smeta im ako je „pesek ili mačkica“ malo popunjena i slična „medeku“, već im je to potvrda da se dobro brinu o njemu i da je ljubimac zdrav i veseo. Hrana je energija i kada životinja jede više nego što treba, organizam višak energije ne potroši već dolazi do prekomjernog nakupljanja masnoća u organizmu što dovodi do pretilosti (debljine). Velik je broj uzroka koji dovodi do pretilosti i oni su obično višeslojni. Stalna dostupnost hrane u zdjelici, dosada, smanjena tjelesna aktivnost, seksualni status (sterilizirane i kastrirane životinje trebaju manje hrane zbog sporijeg metabolizma), genetska predispozicija, neke hormonalne bolesti i neki lijekovi kao što su glukokortikoidi najčešći su uzroci unosa viška hrane. Pretilost u pasa i mačaka u stalnom je porastu (zadnje istraživanje 45% u razvijenim zemljama) i ozbiljno je treba razmatrati kao kroničnu bolest. Masno tkivo nije samo pasivno odlagalište viška energije već je složen organ koji proizvodi razne tvari koje imaju utjecaj na metabolizam, upalne procese, krvni tlak, srce, tumorozne procese i dr., odnosno može biti predispozicija za mnoge ozbiljne bolesti. Prevelika težina nadalje opterećuje lokomotorni sustav (zglobove, kosti, tetive) pa se takve životinje u pravilu i manje kreću što još više stvara predispoziciju za debljanje. Anestezija i operativni zahvat također su puno rizičniji. Reproduktivna sposobnost je uvelike smanjena a i češći je otežan porod. Budući da se mast deponira ispod kože češći su i dermatološki problemi. Vrućina i sparina posebna je opasnost za takve životinje. Pretili psi i mačke dva puta češće ugibaju u srednjoj dobi u usporedbi s ne pretilim i ne dožive duboku starost.   Gdje je razlika između normalne težine i pretilosti? Prekomjerna težina od 10% može se označiti kao početna pretilost, a od 20% i više kao vidljiva. Prekomjernu težinu od 35% vrlo je teško vratiti na normalu jer je u takvom tijelu već došlo do metaboličkih i hormonalnih promjena pa životinja i sa malim unosom hrane ne mršavi. Ujedno debeli potkožni sloj masnog tkiva djeluje kao izolator te je za održavanje normalnih funkcija u organizmu potrebna puno manja energija koju unosimo hranom. Međutim ovdje dolazimo do pitanja što je idealna težina za pojedinog ljubimca budući da normalne težine i unutar jedne pasmine variraju ovisno o građi, spolu, dobi. Subjektivni kriterij kojim se u praksi služimo je procjena potkožne količine masti iznad lukova rebara i slabinske kralježnice. Gledajući sa strane i odozgo kod pretilih životinja gubi se granica između prsnog koša i abdomena. Gledajući prednje i stražnje noge vidimo nerazmjer u debljini između šapa i došaplja te gornjih dijelova nogu i trupa u pretilih životinja. Postoje i tablice težina za različite pasmine životinja. Objektivno potkožno masno tkivo može se mjeriti i ultrazvukom te rendgenom.   Kod liječenja pretilosti postoje razni programi hranjenja kod kojih se neki baziraju na smanjenju količine hrane, a time i energije, drugi na smanjenju kalorijske vrijednosti u hrani ili pak treći na potpunom oduzimanju hrane uz dodatak vode i minerala što je dosta nehumano. U praksi najčešće primjenjujemo redukcijsku dijetu koja traje nekoliko mjeseci, a koja sadrži 60% potrebne količine za održavanje one težine koju želimo postići. Postoje i lijekovi, odnosno dodaci prehrani koji djeluju na manjak apetita ili pak ubrzavaju metabolizam. I na kraju hrana za kućne ljubimce trebala bi biti kvalitetna i zdrava te osiguravati potrebnu energiju kako bi se životinja održala zdravom i u kondiciji, u skladu s njenim načinom života i dobi.   mr. Tomislav Dolar dr. vet. med.    

Koliko su opasne mačje zoonoze?

Što su to zoonoze, zašto se pojavljuju i koje su bakterije uzročnici? Koliko su opasne mačje zoonoze?Što su to zoonoze?Zoonoze su bolesti ili zaraze koje se prirodnim putem prenose s životinja na čovjeka. Pokraj zoonoza koje su poznate i raširene među kućnim životinjama mačke su posebice izložene zbog prehrane (hrane se i sa glodavcima) te postaju izvor zoonoza na koje rjeđe pomislimo.Zašto se pojavljuju?Suživot s našim kućnim ljubimcima poznato je od pradavnina. Čovjek je oduvijek volio imati pratioca i sudruga ne samo u lovu nego i u svojoj kući kao ukras kuće,ali i kao pomoćnika u lovu ili pomoćnika u suzbijanju glodavaca koji su praznili njegove žitnice. Mačka danas preuzima prevlast u držanju ljudi kao kućnog ljubimca. Obzirom na to (a o tome sam već pisao) da mačka izvrsno iskorištava dom, još bolje se snalazi u svojem divljem okolišu i  lovu provodi puno vremena i kao predator ubija puno glodavaca i ptica. One su dakako izvor mnogih zoonoza koje se onda presele u naše domove i postaju potencijalna opasnost po naše zdravlje.Koje su bakterije uzročnici zoonoza? Antrax - sirovo goveđe meso je izvor bakterija koje u mačke mogu uzrokovati pojavu antraksa. Ljudi se zaraze od bolesnih mačaka preko kože, gdje dolazi do lokalne infekcije te se infekt može proširiti na druga tkiva. Bolest je rijetka već zbog toga jer u Hrvatskoj bedrenica izbija sporadično, a veterinarska služba stalnim kontrolama i cijepljenjem u bedreničnim distriktima suzbija vrlo uspješno tu bolest te mačke u nas nisu ugrožene.Bolest mačje ogrebotine - rezervoar bolesti nije poznat ,ali se čini da se mačke zaraze preko buha.Mačke oboljevaju sa nespecifičnom kliničkom slikom, a ljudi obolijevaju sa znakovima lagane upale kože na mjestu mačje ogrebotine ili mjestu lizanja kože te se kod  ljudi može  javiti regionalna upala limfnih čvorova.Dermatofitoza - mačke obolijevaju  rijetko osim u okolini gdje je bolest jako prisutna kod drugih životinjskih vrsta kao na primjer kod goveda i konja. Kod ljudi se bolest javlja u obliku 2-5 mm velikih kožnih mjehurića koji se pojavljuju na rukama ramenima i nogama. Do sada nije bila zabilježena u mačaka u Hrvatskoj.Salmoneloza - predstavlja najčešći oblik zoonoza u Hrvatskoj. Mačke kao prenosioci su manje važne iako nisu zanemarive. Ljudi obolijevaju zbog neposrednog dodira sa zaraženom životinjom koja uobičajeno ne pokazuje kliničke znakove bolesti. U uskom suživotu s mačkama zaraza je moguća kontaminiranom hranom i vodom.Tuberkuloza - je kronična bolest životinja i ljudi. Mačke obolijevaju od goveđeg oblika bolesti te se zaraze hranjenjem mlijekom ali je važno istaknuti da je mogućnost povratne zaraze u čovjeka vrlo mala.Koje su gljivice uzročnici zoonoza?Mikrosporoza - je gljivična bolest gdje se ljudi zaraze preko zaražene dlake i kožnog detritusa .Najveći problem su mačke iz jednostavnog razloga jer nema vidljivih znakova bolesti i stalni su izvor zaražavanja ljudi. U ljudi bolest zahvati gornje dijelove kože,dlake i nokte. Bolest se drži pod kontrolom ukoliko se dolazi u veterinarsku ambulantu na pregled dlaka i kože životinja.Trihofitoza - prije je to bila bolest kunića i glodavaca,a u zadnje vrijeme velik je broj zaraženih mačaka i pasa. Zaražene mačke su klinički, ali i asimptomatski premosioci bolesti, a bolest je u ljudi ali i životinja sličan mikrosporidiozi, a razlikuju se po obliku promjena na koži.Kako spriječiti širenje zoonoza?Uloga veterinara u sprječavanju širenja zoonoza usmjerena je na zaštitu zdravlja životinja,njihovih vlasnika i članova obitelji. Najugroženiji su veterinarski stručnjaci upravo zbog rada sa oboljelim životinjama. Razumnim mjerama moramo se pobrinuti da opasnost od zoonoza bude čim manja. Država o tome brine na poseban način tako da propisuje mjere kojima sprečavamo pojavu i širenje bolesti. Svaku promjenu na životinji od kihanja, šmrcanja, promjenu dlačnog pokrivača najsigurnije rješavamo u konzultaciji u veterinarskoj ambulanti. Naravno od svega najvažnije je sudjelovanje nadležnih veterinarskih i zdravstvenih službi o pojavi određenih zoonoza na nekom području. Valja još istaći da su između mačaka i ljudi mogući razni načini prijenosa bolesti,pa je zdravlje jednih i drugih važan uvjet za sigurno i prijatno druženje jer izuzetan je doživljaj kad prede zadovoljna mačka u vašem krilu. Miljenko Cmrečak drvmAmbulanta za kućne ljubimce,Bioinstitut d.o.o.,Čakovec                                               

 
Zbrinjavanje napuštenih - pregaženih životinja

Zbrinjavanje napuštenih - pregaženih životinja

Saznajte kako pomoći napuštenim životinjama Temeljem Zakona o zaštiti životinja, Pravilnika o radu higijeničarskih servisa, Pravilnika o radu skloništa za životinje, Odluka o držanju kućnih ljubimaca ……… Svaka jedinica lokalne samouprave na području Međimurske županije, pa tako i na području RH, dužna je osigurati službu koja pak mora ispunjavati sve uvjete propisane gore navedenim aktima za hvatanje napuštenih životinja (lutalica), te njihovo zbrinjavanje i zbrinjavanje pregaženih, uginulih…. GRAD ČAKOVEC ima ugovor sa tvrtkom Bioinstitut, DDD služba o obavljanju ovih poslova u okviru kojih je regulirano: - Hvatanje napuštenih, zbrinjavanje do 7 dana, čipiranje, cijepljenje, pregled na bjesnoću… - Nakon toga se napuštena životinja (pas, mačka), zbrinjava u Sklonište a lokalna samouprava o svom trošku dužna je do 60 dana voditi brigu o istoj…..  Zakonom je propisano da se nakon tog roka može eutanizirati, kod nas se to ne radi jer cjelokupnu brigu tada preuzima Udruga Prijatelji (sklonište)… - Pregaženi se zbrinjavaju u posebne kontejnere, te se voze na spaljivanje u Sesvetski Kraljevec   PROCEDURA:- Prijaviti komunalnom redaru (telefoni na internetu – dežurstvo kom.redar), napuštenu ili pregaženu životinju sa lokacijom. - Kom redar izdaje nalog DDD službi, Bioinstituta  te izlazi s njima na teren i utvrđuje činjenično stanje (zapisnik) - Nakon toga ide gore navedena procedura…. - Ako nije s područja Grada, nazvati mjesno nadležnu lokalnu samoupravu Telefoni komunalnih redara grada Čakovca KOMUNALNI REDARI       Horvat, 099/310-2359       Zadravec, 099/317-2997       Patafta, 098/260-955      Pom.pročelnika Ivica Pongrac, univ.spec.oec.       

Odgovori na 10 pitanja o sterilizaciji i kastraciji mačaka

Odgovori na 10 pitanja o sterilizaciji i kastraciji mačaka

Što čini veterinar kad sterilizira/kastrira mačku? Koliko vremena mačka mora biti u stacionaru? Koliko je vremena potrebno za oporavak? Koliko košta taj zahvat?... 1. Što čini veterinar kad sterilizira/kastrira mačku?Veterinar najprije mačku pregleda, ako je zdrava, izvrši sterilizaciju-kastraciju u općoj anesteziji. Prilikom sterilizacije odstranjuje mački jajnike, otvarajući trbuh. Rana se zašije te se nakon nekoliko dana vanjski šavovi vade. Tijekom kastracije mačora odstrane se testitisi, rana je tako mala da šavovi nisu potrebni. 2. Koliko vremena mačka mora biti u stacionaru?Nakon operativnog zahvata mačka se vrlo brzo budi, te odmah može ići na daljnju njegu u svoj dom. 3. Koliko je vremena potrebno za oporavak?Mačka izlaskom iz anestezije bude aktivna već nakon jednog dana. 4. U kojoj dobi možemo mačku sterilizirati/kastrirati? Možemo ih, dakle, sigurno sterilizirati od 10 tjedna života nadalje, u bilo koje godišnje doba. 5. Koliko košta taj zahvat?Cijena ovisi od samog tijeka zahvata te se upit o cijeni zahvata upućuje veterinarskoj ambulanti u koju imate povjerenja. 6. Utječe li sterilizacija/kastracija na značaj i vladanje mačaka?Nakon zahvata se gubi spolno vladanje mačaka (ne pokazuju znakove tjeranja). Sa sterilizacijom smo uklonili nagon za markiranjem te su u većini slučajeva mačke mirnije i iskazuju puno više pozornosti do vas. Mačke nakon sterilizacije i dalje love miševe, jer je to nagon star koliko i one same i ne može se ukloniti kirurški, dapače, mačke su usredotočeniji i uporniji lovci. Nije istina da mačke postaju lijene: lako su udebljaju, jer im se mijenja metabolizam i postaju mirnije, ne lutaju, ne tuku se i stoga trebaju manje hrane odnosno manje kaloričnu hranu. 7. Koji su pozitivni učinci?Poznato je, da sterilizirane/kastrirane mačke žive dulje od nesteriliziranih. Razloga je više: nemaju spolnog nagona, ne prisustvuju "mačjoj svadbi", ne iscrpljuju se u borbama do smrti, nisu teritorijalne, nisu više izložene urbanoj okolini(automobili!), imaju manje mogućnosti zaraziti se nekom od smrtonosnih bolesti (mačji infektivni peritonitis-mačji AIDS,mačja leukemija). Sterilizirane mačke vrlo rijetko obolijevaju od tumora mliječne žlijezde. 8. Ima li negativnih posljedica?Određeni postotak steriliziranih/kastriranih mačaka može se udebljati zbog promijenjenog metabolizma, što možemo korigirati primjerenijom, uravnoteženom prehranom i aktivnostima. 9. Zašto je sterilizacija važna pri rješavanju problema napuštenih mačaka?Kako se omaci više mačaka nego li je za njih primjerenih vlasnika, iz godine u godinu raste broj napuštenih, beskućnih ljubimaca. Velik broj mačaka se nađe na cesti jer se vlasnici naprosto zasite svog kućnog ljubimca, drugi nemaju primjerenu prehranu i uvjete za držanje. Važno je stoga naučiti odgovorno se brinuti za svog novonabavljenog kućnog ljubimca. Sterilizacija je metoda kojom se s jedne strane smanjuje broj napuštenih životinja, a s druge strane se povećava potražnja za njima te oni pronalaze dom kod onih ljudi koji su dobro razmislili imaju li vremena za svoju mačku. 10. "Mačke nećemo sterilizirati jer je to neprirodno!"Postavlja se pitanje što je to neprirodno? Da li je u skladu s prirodom ubijati novorođene mačiće i dozvoliti da mačka ide iz bređosti u bređost? Zatvarati je i ograničiti kretanje za vrijeme "vrućih dana?" Davati kontracepcijske injekcije i tablete? Dati mačkicu novom vlasniku koji je kroz nekoliko dana izbaci na cestu jer je oštetila njegove nove zavjese? Dozvoliti mački da se neprestano skiće za vrijeme parenja, da se vrati kući sa nekoliko kilograma manjka, na smrt iscrpljenom, a o povredama da i ne govorimo? Dakle, kad ljudi govore o sterilizaciji uvijek imam utisak, da stav "prirodnosti" proizlazi iz tih stotinjak kuna koje ljudi nisu spremni potrošiti za svoje mačke. Lakše je reći, nije prirodno poseći u mačje tijelo, nego priznati da radije utapljaju mladunčad i da im je svejedno ako mačka pri tom trpi ili ne. Životinje doživljavaju kao stvari koji se mogu kretati, a ne kao živa bića. Takvi "čuvari prirode" vjerojatno nikad ne pomisle da je čovjek domestifikacijom promijenio osobine životinje, a ne samo njihov izgled i značaj. Oni koji mačke istinski vole rado se odlučuju za sterilizaciju jer znaju kako one mogu trpjeti, a ja kao veterinar ne mogu razumjeti one koji više puta godišnje ubijaju na najokrutnije načine svoje životinje samo zbog naravi plodnosti i ranozrelosti. Na kraju još nekoliko informacija, koje će Vam pomoći dobiti odgovor na pitanje sterilizirati ili ne: SAD godišnje eutanazira više od 9 milijuna napuštenih pasa i mačaka. Samo 1 od 10 nađe svoj dom. 50 posto životinja koje dođu na zbrinjavanje su izbačene iz svojih kuća. Jedna nesterilizirana mačka sa svojim kćerima u 6 godina, biološki je sposobna okotiti 42000 mačaka. Mr sci. Miljenko Cmrečak dr. vet. med. Specijalizirana ambulanta za kućne ljubimceBioinstitut doo

Svrbež kože u pasa

Svrbež (pruritus) je glavni, a ponekad i jedini simptom nekih kožnih bolesti u pasa. Najčešće kožne bolesti koje uzrokuju svrbež su alergija, ektoparaziti i infekcija. Koža je složeni organ koji prekriva cijelo tijelo i time ujedno štiti tijelo od raznih štetnih vanjskih utjecaja kao što su razne mehaničke sile, mikroorganizmi. Njena građa je složena i sadrži različite žlijezde, živce, krvne i limfne žile, vezivno, masno i mišićno tkivo. U prirodi pasa (kao uostalom i nama ljudima) je da se zbog kojekakvih razloga povremeno počešu po koži. Međutim, učestalo češkanje, lizanje, trljanje ili pak grizenje kod pasa upućuje na svrbež kože. Svrbež (pruritus) je glavni, a ponekad i jedini  simptom nekih kožnih bolesti u pasa. Ako svrbež potraje i ne liječi se, dolazi do samoozljeđivanja životinje te sekundarnih promjena na koži. Promjene su oštećenja u vidu crvenila, čvorića, krastica, dlačni pokrivač postaje prorijeđen, neuredan ili pak fali (alopecija). Često koža postaje odebljala, vlaži se i nastaje teška bakterijska infekcija. Ovdje ću ukratko objasniti neke od najčešćih kožnih bolesti koje uzrokuju svrbež: 1. Alergije: Za razvoj alergije u određenog psa najbitnija je njegova pasminska i individualna predispozicija. To znači da neki psi bez obzira na hranu, uvjete držanja nikad neće razviti alergiju ili jako teško, dok će drugi psi usprkos svemu često imati probleme sa kožom. Ulazak nekih stranih tvari (antigena) u tijelo psa izaziva pretjeranu obrambenu reakciju u njegovu organizmu, koja se manifestira stvaranjem specifičnih obrambenih stanica (antitijela). Ta antitijela će reagirati pri svakom ponovnim susretom sa istim antigenom što će dovesti do preosjetljivosti na stranu tvar i posljedično, alergijske reakcije. Alergija na ugriz buhe - Treba razlikovati sam ugriz buhe koji se vidi kao crvena točkica od alergije na ugriz buhe iako u oba slučaja imamo svrbež. Na koži psa može biti velik broj buha a da se ne razvije alergija, međutim dovoljna je i jedna jedina buha da izazove alergiju. Psi razviju preosjetljivost na razne proteine iz sline buhe ili pak na prašinu koju buhe stvaraju. Tipične promjene kože su na stražnjem dijelu leđa, repu, perineumu i trbuhu u vidu prorijeđene dlake ili čak potpunog nedostatka dlaka (alopecija), kvržica,  krastica, hiperpigmentacije. Često psi sa alergijskim dermatitisom uzrokovanim buhama pate i od retencije sekreta u perianalnim mirisnim vrećicama. Alergija na hranu - Obuhvaća razne imunološke (preosjetljivost) i neimunološke (netolerancija) reakcije na razne sastojke u hrani. Ključ uspjeha u liječenju je izbjegavanje sastojka hrane na koji je pas alergičan ili ga ne podnosi. To se postiže eliminacijskom dijetom koja se sastoji od izvora proteina s kojim ljubimac nikada prije nije došao u kontakt ili pak posebnom hipoalergijskom gotovom hranom najbolje hidroliziranom, u trajanju minimalno 8 tjedana. Atopični dermatitis - Uzročnici su alergeni koji udisajem ulaze u tijelo psa rezultirajući stvaranjem antitijela imunoglobulina E. Novija istraživanja dokazuju da se alergeni resorbiraju kroz kožu. Obično bolest počinje između 1 i 3 godine života. Pasmine koje najčešće obolijevaju od atopije su labradori, zlatni retrieveri, dalmatineri, west highland white terieri, seteri, buldozi, shar pei. Liječenje kod atopijskog dermatitisa je teško i doživotno. To je bolest koja zahtijeva puno strpljenja, strategije i posvećenosti od strane vlasnika ali i veterinara. Postoji i kontaktni alergijski dermatitis koji je posljedica kontakta kože s predmetom na koji je organizam prethodno senzibiliziran. 2. Ektoparaziti: Krzno i koža prirodno su stanište za mnoge nametnike koji uzrokuju svrbež. Neki kao što su buhe i uši žive na površini kože i ubadajući kožu, hrane se krvlju, drugi poput šugaraca kopaju kanale u koži hraneći se keratinom. 3. Infekcija: Na površini kože zdravih životinja nalaze se određeni mikroorganizmi kao što su saprofitske bakterije, gljivice i protozoi koji imaju ulogu zaštite kože od patogenih „štetnih“ mikroorganizama onemogućavajući njihovo razmnožavanje. Ipak kod oslabljene otpornosti za što su odgovorni unutarnji i vanjski faktori u kožu prodiru patogeni mikroorganizmi koji uzrokuju specifičnu upalu ili pak u određenim uvjetima  i zaštitna mikrobiološka flora uzrokuje probleme ako se pretjerano razmnoži.   mr. Tomislav Dolar, dr. med. vet.        

 
Vjeran pas osam dana čekao vlasnika beskućnika pred bolnicom

Vjeran pas osam dana čekao vlasnika beskućnika pred bolnicom

Emocionalan video koji je još jedan dokaz pseće vjernosti prema vlasniku obišao je cijeli svijet i raznježio milijune ljudi. Naime, jedan je pas osam dana proveo pred bolnicom u gradu Passo Fundu dok je njegov vlasnik, inače beskućnik, bio podvrgnut operaciji koja mu je trebala spasiti život. Dirljivi video, koji će kod nježnih duša sigurno izmamiti i pokoju suzu, snimila je udruga za zaštitu životinja ComPaTA. V ideo prikazuje kako pas Seco skače svom gazdi u krilo nakon ponovnog susreta u bolničkom dvorištu. Costa, koji inače živi kao beskućnik zajedno sa svojim psom u gradu Rio Grande do Sul, stigao je u bolnicu 31. ožujka nakon što je zadobio udarac u lice. Iako su ga isprva liječili samo zbog ozlijede, Costi je dijagnosticiran melanom zbog čega je odmah operiran, piše jutarnji.hr. Bolničko osoblje je psu svaki dan davalo hranu i vodu.

Pogledajte kakve je sve trikove naučila vješta Bengalska mačka

Pogledajte kakve je sve trikove naučila vješta Bengalska mačka

Iako je u širokoj populaciji prošireno mišljenje da se mačke ne mogu naučiti razno raznim trikovima kakve psi redovito rade, to ni u kom slučaju nije točno. Mačke se mogu podučiti jednakoj količini trikova kao i psi, a jedina razlika je u upornosti vlasnika. Naime, da bi mačku podučili izvođenju nekog trika potrebno je nešto više ponavljanja nego sa psima. No, uz malo upornosti i pozitivni reinforsment poput klikera ili poslastica, sve je moguće. U priloženom videu to će vam dokazati presladak bengalac imena Kaiser. Ovaj video bi kod nekih ljudi mogao pobuditi želju za nabavkom jednog ovakvog 'tigrića', pa vam zato donosimo i kratak opis Bengalske mačke. Bengalska mačka – inteligenta, aktivna i ljepa Njihova je dlaka kratka, ali raskošna i vrlo mekana na dodir. Bengalske mačke dolaze u više boja, koje se protežu od prošarano sivih i smeđih do jednolično srebrnkastih i mliječnih tonova. Bengalska mačka je srednje veličine i mišićave građe, s glavom nešto manjom u odnosu na njeno tijelo, ali debelim i srednje dugačkim repom. Njihove uši su malene do srednje velike, kratke i široko razmaknute, a oči su im ovalne i uglavnom zelene ili plave boje. Iako svojim izgledom podsjećaju na divlju životinju, njihova je narav veoma pitoma i sličnija domaćoj mački. Naime, bengalske su mačke veoma društvene, ne vole biti same, a dobro se slažu i sa ostalim kućnim ljubimcima. Osim toga, one su izuzetno aktivne, zaigrane, znatiželjne i inteligentne. Osim penjanja i skakanja, vole se igrati i vodom, a zbog svojeg prirodnog nagona stalno su u pokretu zbog čega ih nije preporučljivo držati u malom stanu ili ih dugo vremena ostavljati same. Ove mačke vole biti uključene u neku vrstu aktivnosti sa svojim vlasnikom, pa ih to čini idealnim ljubimcima za one koji svom ljubimcu žele posvetiti dosta vremena i pažnje. Uz to, zbog visoke inteligencije i društvenosti, ovo je jedna od mačaka koju ćete najlakše podučiti raznim trikovima. Osim interesantnog izgleda i karaktera, vrlo je interesantno i njeno glasanje. Naime, bengalke ne samo da znaju režati, zavijati i presti, već mogu proizvesti i zvuk sličan cvrkutu. Poželite li ovu mačku za kućnog ljubimca, bitno je da na umu imate njihov karakter. Naime, ove mačke imaju izuzetno snažnu osobnost, samouvjerene su i otvorene, no i prepredene zbog čega su uvijek u stanju dobiti ono što žele. Bengalska mačka voli igru i pustolovinu, te joj je potrebno mnogo interakcije i aktivnog društva, pa ona nije dobar izbor za ljude željne mira i tišine.

Kako se boriti s krpeljima koje je probudila topla zima?

Krpelji žive cijelu godinu i mogu preživjeti sve nepovoljne klimatske uvjete, a neobično visoke temperature zimi, kojima smo svjedoci ove zime, ih samo aktiviraju Neobično topla i mušićava zima, nije donijela probleme samo meteoropatima i poljoprivrednicima, već je probleme uzrokovala i vlasnicima kućnih ljubimaca.   Iako je većina ljudi uvjerena u to da niske zimske temperature ubijaju krpelje, to nije tako.   Naime, krpelji žive cijelu godinu i mogu preživjeti sve nepovoljne klimatske uvjete, a neobično visoke temperature zimi, kojima smo svjedoci ove zime, ih samo aktiviraju.   - Nije njih topla zima ubila. Ovako i onako, kad zatopli, krpelji se aktiviraju. To kod nas obično bude druga polovica veljače, ali se već godinama događa da bude nekoliko toplih dana u prosincu i onda nakon 10-14 dana kreću slučajevi prioplazmoze“, rekla je profesorica Veterinarskog fakulteta u Zagrebu Tatjana Živičnjak - piše Index.Piroplazmoza ili babezioza je parazitarna bolest. Većina je ljudi mišljenja da ju prenosi svi krpelji, no to nije slučaj. Ovu bolest u Hrvatskoj prenosi samo jedna vrsta krpelja koja najčešće obitava u šikari i visokoj travi. Koji su simptomi piroplazmoze? „Ako vlasnik primijeti da pas ne jede, teško se kreće, trese se, pije mnogo vode ili da uopće neće piti ni jesti - to su tipične kliničke slike koje vlasnici primijete i dođu veterinaru.", pojašnjava prof. Živičnjak. Kod piroplazmoze od iznimne je važnosti da se što prije počne s liječenjem. Razlog tome je što kod 15% oboljelih pasa, ova bolest velikom brzinom ode takvim tokom da se, nažalost, ne može liječiti.Kako kućnog ljubimca obraniti od krpelja? Najbolja prevencija od opake piroplazmoze jest u svakom slučaju izbjegavanje područja pogodnih za razvoj krpelja poput šikara i travnjaka visoke, neodržavane trave. No, za većinu vlasnika pasa to nije moguće. Zbog toga je veoma bitno ljubimce temeljito pregledati odmah po povratku iz šetnje i eventualne nametnike ukloniti što prije. Krpeljima treba neko vrijeme da se prihvate za kožu psa što će omogućiti njihovo lako uklanjanje ako reagirate pravovremeno. Kako se vole uvući u neko skrovito mjesto, nemojte zaboraviti pregledati psa i ispod repa ili u ušima. Imate li psa sa duljom dlakom, nakon šetnje ga počešljajte gustim češljem ili četkom jer ćete kod životinje sa duljom dlakom teško primijetiti krpelja, a na ovaj ćete način to spriječiti.No to nije sve što možete napraviti. Na tržištu postoje razni preparati koji odbijaju krpelje ili ih ubijaju odmah nakon što se prihvate za kožu. Ti se preparati mogu pronaći u raznim oblicima, od ogrlica, preko ampula do sprejeva, a ono najbolje jest sto su ta sredstva učinkovita.   No prije nego li posegnete za bilo kojim od takvih preparata, dobro je posavjetovati se sa veterinarom i dobro proučiti uputstva koja dolaze s proizvodom. Koliko god takva sredstva bila učinkovita, kao i kod svih preventivnih sredstava ne može se govoriti o brojci 100%. Stoga, ostane li krpelj ipak na psu i prihvati se potrebno ga je što prije otkloniti tako da mu glavica ne ostane pod kožom psa. Nakon otklanjanja krpelja važno je pratiti ponašanje vaše životinje. Na taj ćete način na vrijeme prepoznati simptome piroplazmoze i moći ćete odmah reagirati.

 
Saznajte zašto je dobro biti vlasnik psa

Saznajte zašto je dobro biti vlasnik psa

Imat psa donosi višestruke prednosti - ne samo da se radi o čovjekovom najboljem i najvjernijem prijatelju, već vam pas može pomoći da lakše nađete prijatelje i da se više družite s drugim ljudima Imat psa donosi višestruke prednosti. Ne samo da se radi o čovjekovom najboljem i najvjernijem prijatelju, već vam pas može pomoći da lakše nađete prijatelje i da se više družite s drugim ljudima. Do takvog su otkrića došli znanstvenici sa Sveučilišta Chicago. Prema njima ljudi koji su vlasnici psa rjeđe se osjećaju usamljeno i izolirano od društva, dok to kod vlasnika drugih kućnih ljubimaca poput mačaka, glodavaca, gmazova ili ptica nije slučaj. Na temu što je to točno što pse čini posebnijima od drugih životinja, voditelj studije profesor John Cacioppo, rekao je: „Tko ima psa osjeća se manje usamljeno, a ključna je činjenica to što se, za razliku od drugih kućnih ljubimaca, psa izvodi u šetnje u kojima se najčešće razgovara i s drugim vlasnicima pasa.“Iz navedenih razloga psi imaju dobar učinak ponajprije na psihičko, ali i na fizičko zdravlje ljudi. Nedavnim se istraživanjima ispostavilo da se vlasnici pasa više kreću što kod njih smanjuje rizik od obolijevanja od dijabetesa, pretilosti i srčanih bolesti. Prema istraživanjima vlasnici pasa hodaju minimalno pet sati tjedno, dok je taj prosjek za ostale koji šeću tek tri sata tjedno, prenosi DailyMail. Vlasnici pasa ne samo da više hodaju, nego i više pričaju s drugim, nepoznatim im ljudima te su otvoreniji za stvaranje novih poznanstava. Ništa nije bolja tema za započinjanje razgovora nego vaš presladak kućni ljubimac, stoga osjećate li se usamljeno i ne znate li gdje i kako upoznati nove ljude – nabavite psa i povedite ga u šetnju.

Ovaj terijer trikovima osvaja YouTube, a sigurno će i vas!

Ovaj terijer trikovima osvaja YouTube, a sigurno će i vas!

Između ostalog vozi skejt i romobil, hoda na dvije noge (stražnje ili prednje, njemu je svejedno), raznosi novine, a čak i kupnju u trgovini zna obaviti sam. Imate li malenog psa iz kojeg energija naprosto pršti i ne znate kako ga zaokupiti i čime sve zabaviti?Ideju bi vam mogao dati simpatičan Jack Russell terijer ima Jesse koji, kako se čini, postaje nova zvijezda YouTube-a.Jesse je uz pomoć svoje vlasnice i trenerice Heather naučio mnogo trikova, pa između ostalog vozi skejt i romobil, hoda na dvije noge (stražnje ili prednje, njemu je svejedno), raznosi novine, a čak i kupnju u trgovini zna obaviti sam.Heather i Jesse sve se to postigli odličnim nadopunjavanjem i sa puno rada u kojem se koristila isključivo metodom pozitivnog reinforsmenta. Bez obzira imate li psa kojeg želite naučiti ponekom triku ili ne, vještine ovog malog pametnjakovića vrijedi pogledati.

 
FOTOGALERIJE
 
 
 
VRIJEMEPINOVA.HR
TRENUTAČNO
PROGNOZA
min.
max.
sada
-2°C / -2°C
18.01.2017.
02:54
-2 °C
12 mm
N/A  (N/A)  W/m²
REL. VLAŽNOST ZRAKA:

79 %

79 % / 80 %
VJETAR: 1 m/s
1 m/s / 2 m/s
 
 
 
 
 
 
 
VIDEO
 
 
 
ELEKTRONSKO IZDANJE
 
 
 
 
 
 
 
TEČAJNA LISTA
 
 
Rubrike
Rubrike

Međimurje

Hrvatska

Svijet

Crna

Sport

Lifestyle

Gastro

Foto

OglaŠavanje

Mali oglasi

Kolumne
Kolumne

Božena Malekoci-Oletić

Dejan Zrna

Josip Šimunko

Jožek radnik

Stjepan Mesarić

Tomislav Novak

Informacije
Informacije

Marketing

Slobodna radna mjesta

Oglasnik

Prognoza vremena

Korisni linkovi i brojevi

Pošaljite vijest

Pošaljite fotografiju

Pošaljite komentar ili pritužbu

Pošaljite osmrtnicu ili sjećanje

Elektronsko izdanje

Tečajna lista

Pretplata

Pošaljite oglas

Impressum

Međimurske Novine

PRATITE
NAS NA

MEDIA NOVINE d.o.o., Čakovec, Kralja Tomislava 2 OIB:37268927073
Telefon: 00385 40 323 600, 00385 40 323 601 Fax: 00385 40 493 305