Piše prof. psihologije Berta Bacinger Klobučarić

Kad se bavimo liječenjem ovisnosti o alkoholu, jedna od najtežih prepreka kod ovisnika jest fenomen poznat kao PORICANjE: osobe ovisne o alkoholu u pravilu poriču činjenicu da prekomjerno piju. Upravo je poricanje - ili negiranje - jedan od glavnijih simptoma ovisnosti.
Često se dešava da ovisnik o alkoholu ne prihvaća da ima problem ovisnosti pa čak i onda kad su mu mnoga područja funkcioniranja uništena (stalni sukobi u obitelji, neuspjeh i zakazivanje na poslu, dijagnosticirani zdravstveni problemi npr. ciroza jetre…). Često se dešava da je postojanje ovisnosti očito svima oko njega, ali ne i samom ovisniku. Tada govorimo o tom razornom faktoru zvanom 'poricanje'. Ako netko i pokuša s ovisnikom razgovarati o tome, on jednostavno odbija razgovor, ili ga odbacuje kao da problem ne postoji.

Piše dr. med. Alija Mujezinović, spec. neurolog, psihijatar

Depresija je vrlo raširena bolest a to i pokazuje Svjetska zdravstvena organizacija koji govori da više od deset posto svjetskog stanovništva boluje od depresije.
Mnogi ljudi ne prepoznaju svoje poteškoće kao depresiju i zbog toga se ne obraćaju liječniku za pomoć. Nitko ne postaje depresivan svojom voljom. Normalno da se depresivan bolesnik sklanja od stresnih podražaja jer im oni pogoršavaju bolest. Depresivan bolesnik treba liječničku pomoć jer se nitko ne može snagom misli i volje izliječiti od depresije. Inače, depresija je biološka bolest koja zahvaća moždane kemijske procese i živčane stanice.

Piše mr. Jelena Klinčević, spec. klinički psiholog

Jeste li i Vi od onih ljudi kojima je teško zatražiti tuđu pomoć? Kao da sve morate uraditi sami, ne računate na druge i ne želite ovisiti o njima. Istina, takav pristup ostavlja dojam samostalnosti i samodostatnosti, iako se u njegovoj pozadini nerijetko skriva sramežljivost, nesigurnost, u nekim slučajevima socijalna anksioznost ili fobija. Možda ćete za neke svoje probleme reći da ih ne može riješiti nitko osim Vas, možda sudjelovanje drugih ponekad usporava proces i donosi dodatne probleme, ima i toga...

Piše dr. med. Diana Uvodić - Đurić, specijalist školske medicine

U vicevima, karikaturama i crtićima  alkoholičare se često prikazuje kao osobe velikog crvenog nosa kako teturaju i razgovaraju s malim bijelim miševima, ili od njih bježe. Odakle potječu takve zamisli umjetnika? Radi li se o pukoj mašti  ili o pojavi koja ima temelje u stvarnom osjećaju i viđenju osobe ovisne o alkoholu?
Brojni su psihički poremećaji koji se javljaju u okviru alkoholne bolesti ili alkoholizma, a jedan od najpoznatijih i najopasnijih poremećaja je delirium tremens ili akutna sumanutost alkoholičara. Radi se o poremećaju iz skupine akutnog psihoorganskog sindroma koji se javlja kod dugogodišnjih ovisnika o alkoholu, a stručnoj medicinskoj javnosti je odavno poznat, još od 1813. godine kad ga opisuje poznati britanski liječnik Thomas Sutton.

Piše dr. med. Alija Mujezinović, spec. neurolog, psihijatar

Parkinsonova bolest nastaje radi oštećenja i bolesti bazalnih ganglija mozga zbog čega dolazi do poremećaja funkcije dopaminergičnog nigro-strijalnog puta. Uzrok može biti primarna degeneracija tog puta tzv. idiopatski parkinsonizam, ili zbog arterioskleroze, upale, medikamenata (neuroleptici), intoksikacija ili trauma tzv. simptomatski parkinsonizam.
Parkinsonova bolest karakterizirana je Parikinsonovim sindromom (akinezija, rigor, tremor) kod kojeg postoji nedostatak dopamina na odgovarajućim receptorima. Osnovica za nastanak manjka dopamina ili je nedostatna sinteza dopamina kao što je u Parkinsonovom sindromu s anatomski oštećenjem bazalnih ganglija (supstancija nigra), ili medikamentozno uzrokovano kompetitivno potiskivanje, kao što je to u parkonisizmu nakon uzimanja neuroleptika.
Parkinsonov sindrom kao što je gore navedeno karakteriziraju tri simptoma: akineza, rigor i tremor.