Piše mr. Jelena Klinčević, spec. klinički psiholog

Jeste li i Vi od onih ljudi kojima je teško zatražiti tuđu pomoć? Kao da sve morate uraditi sami, ne računate na druge i ne želite ovisiti o njima. Istina, takav pristup ostavlja dojam samostalnosti i samodostatnosti, iako se u njegovoj pozadini nerijetko skriva sramežljivost, nesigurnost, u nekim slučajevima socijalna anksioznost ili fobija. Možda ćete za neke svoje probleme reći da ih ne može riješiti nitko osim Vas, možda sudjelovanje drugih ponekad usporava proces i donosi dodatne probleme, ima i toga...Ali pitam Vas ipak, zašto se toliko ustručavati i izbjegavati tuđe sudjelovanje i pomoć? Da, ako sve uradimo sami pripadaju nam sve zasluge i možemo biti zadovoljni, pogotovo ako su ubrani plodovi koje smo jako željeli ili smo na njima dugo radili. Ali, ima jedan ali. Kad bismo sve stvari radili na taj način, naraslo bi naše samopoštovanje, možda i vrijednost u očima drugih ljudi, ali bi porasla i socijalna distanca.

Naša pretjerana samostalnost i uspješnost će nas udaljiti od drugih ljudi. Malo je ljudi koji su sretni i zadovoljni u svojoj izoliranosti od ostatka svijeta, njima ovo što pišem nije problem. Ali svi ostali trebaju druge ljude u svom životu. Zato ponekad trebamo dati priliku nekome da sudjeluje u nekoj našoj aktivnosti, pa i u našem uspjehu. Ljudi koji su jako povučeni i sramežljivi teško se na to odlučuju. Za takve osobe može biti lakše da prve ponude pomoć nekome u nekoj (ne)zgodi, kako bi se oslobodile svoje tjeskobnosti. Nuđenje pomoći može biti dobra osnova za međuljudski kontakt. Odbiti pomoć znači odbiti drugu osobu. Pazite na tu činjenicu ako Vam je stalo do drugih ljudi. Osoba koja je prihvatila pomoć na neki način osjeća moralnu obvezu uzvratiti uslugu, jer želi održati dobru sliku o sebi u očima druge osobe koja joj je pomogla. Koliko god da je Vama osobno teško zatražiti tuđu pomoć, eto načina da steknete dužnike koji će vam jednom dobro doći. Ne zbog samog vraćanja dugova nego zbog osjećaja da imate ljude na koje se možete osloniti. Nemojte reći da je to danas jako teško, jer to je oduvijek teško u ljudskom rodu, samo što se u suvremenom svijetu veliča individualnost i samostalnost, a premalo potiče na suradnju i sudjelovanje u zajednici. Sami o tome odlučujemo, drugi su oko nas i prilike za razmjenu i uzajamnu pomoć postoje. Nitko ne može sam na svijetu sve odraditi, ne treba se toga stidjeti niti se nadljudski truditi. Ako baš hoćete možete i tako živjeti, ali je ljepše imati druge uz sebe i dijeliti s njima životne brige i zadovoljstva.