Lačni Franz je ponovo mlad! Poklič je to kojim mariborska grupa na čelu s legendarnim Zoranom Predinom poziva na koncerte. Tako su gostovali u čakovečkom klubu Metalac u petak navečer i potpuno oduševili brojnu publiku.
Uz žestoku svirku, stari šarm i novu energiju. Za stari šarm zadužen je Predin koji je u tridesetak godina karijere objavio isto toliko albuma u raznim formacijama (samostalno, s Lačnim Franzom, s bendom Gypsy Swing, s Matijom Dedićem i Damirom Kukuruzovićem), dok novu energiju bendu donose Luka Čadež, Anej Kočevar, Klemen Lombar i Boštjan Artiček.
U kratkom razgovoru Predin je rekao par riječi o Lačnom Franzu i sebi.
Kako je došlo do obnavljanja Lačnog Franza?
– Ponovo je došlo vrijeme za bunt, za borbu za svoja prava. Pronašao sam četiri mladića, profesionalca, s kojima sam uspeo oživjeti stari koncertni program Lačnog Franza, na način koji naš povijesni status zaslužuje. To nije sluzava nostalgija. To je žestoka i energična svirka. Pjesme se izvode sa starim šarmom i mladenačkom energijom. To je to. Luka Čadež – bubanj, Anej Kočevar – bass, Klemen Lombar – gitara, Boštjan Artiček – klavijature. Snimamo nove pjesme i spremamo novi album.
Hoće li i mladi Lačni Franz privući slušatelje?
– Mislim da hoćemo. Mi stvaramo muziku za srodne duše, za ljude koji su radoznali, živi i aktivni. Obično je na našim koncertima puna dvorana mladih ljudi. Mladih neovisno o godinama. Naša publika zna cijeniti kvalitetu, rad i energiju koju ulažemo u nastup. S druge strane, nama su sada ta dva sata koje provedemo na pozornici najbolji dio karijere. To je i smisao ovoga posla. Doživite jako ugodne i teško zarađene stvari, no taj je spoj emocija moguć samo uz otvoreno i beskompromisno sviranje i pjevanje.
Surađivali ste s mnogim glazbenicima, poput Arsenom i Matijom Dedić.
– S Matijom sam snimio album »Tragovi u sjeti« i planiramo i dalje surađivati. Rad s takvim ljudima rađa novu kvalitetu. Uvijek nešto novo naučim. S Damirom Kukuruzovićem spremam novi program za Njemačku na proljeće. Snimiti ćemo novu pjesmu krajem siječnja iduće godine.
Spomenuli ste knjigu »Druga žena u haremu« s kojom ste započeli i spisateljsku karijeru. Hoćete li je nastaviti?
– Danas me kolege zafrkavaju: »Vidi ga, ide pisac«, pa kažu drugi »ne samo pisac, nego prevođeni pisac«. A ja se samo zadovoljno smijem. Drago mi je da se ljudima knjiga sviđa. Prevedena je na hrvatski i makedonski. Mislim da ću se još latiti pisanja. Imam par dobrih ideja.
Kako vam sviđa publika u Čakovcu?
– Ovo je odličan prostor i drago mi je da se okupilo toliko ljudi. Uglavnom starija generacija ali i dalje energična.
Galeriju pogledajte ovdje:Lačni Franz u Metalcu
Foto: Mario Golenko
