Josip Varga iz Pribislavca, nadaleko poznat uzgajivač peradi, na nedavnoj izložbi malih životinja u Nedelišću, pobudio je veliki interes svojim holmogori guskama. Velike guske, čiji mužjak doseže i 15 kg te zavidnu visinu i do 1.25 metara, za oči su zapadale i zbog svog karakterističnog podbradnjaka koji se spušta od kljuna prema vratu.
-To su najnovije životinje na našem dvorištu koje sam nabavio početkom prošle godine, upoznao nas je na početku našeg razgovora, Josip Varga. Čitao sam o tim guskama na internetu, a zatim i pronašao put do uzgajivača.
Nabavio je jednog mužjaka i dvije ženke, malo matično jato koje je već dalo i simbolično potomstvo. Prema njegovim riječima, iako ženka ne nese puno jaja na godišnjoj razini, plodna je čak 25 godina. Iz toga je i vidljivo kaže, da se radi o izrazito dugovječnim guskama. A kako potječu iz Ukrajine te područja koje sežu i u Sibir, to je otporna životinja kojoj naša hladna zima ne predstavlja nikakav problem.
Holmogori guska, u njegovom se dvorištu tako pridružila postojećem jatu kljunova koje se proteže od dravske guske preko posavske do labudaste. Želja mu je nabaviti i poznatu tulušku gusku.
Šetajući njegovim ogromnim dvorištem nije teško zaključiti kako Josip naprosto obožava perad. Naime, uz guske, u njegovom pernatom carstvu nalaze se i patke, pure, kokoši te ukrasne ptice.
– Da, trenutno od pataka imam samo japansku ili mošusnu te indijske, odnosno tzv. patke trkačice. Imam i par paunova te zagorske pure. Mogu reći kako sam trenutno jedini Međimurec koji ima zagorsku puru pod selekcijom Hrvatske poljoprivredne agencije.
Svijet kokoši je također impresivan. Prije svega tu je naša kokoš hrvatica, pa pasmine leghorn, new hampshire i sve tako do biserki gigant poznate i pod imenom ćirke, morke, peglatke.
Svemu tome, treba dodati još i kanarince, papige, golubove…Kad pak je riječ o golubovima, posebno ističe svog prištinskog duneka ili prevtača.
– Dunek se specifično vrti kao tanjur, a ne kao obični prevrtač. U svom letu, doseže visinu i do 1.5 km tako da se ga čak golim okom ni ne može vidjeti.
Ljubav spram životinja, ali i posao uzgoja u njegovoj obitelji ide već na petu generaciju. Sve je krenulo, kaže, još s njegovim pradjedom Ignacom koji je bio dvorjanik grofa Eugena Feštetića u Pribislavcu. I od tada pa do danas, njihovo dvorište nikad nije bilo bez dravske guske. Uzgoj pernatih životinja i danas je hobi kojim se bave svi, kako tko i koliko stigne uz svakodnevne obveze. Ipak, najveći dio svog slobodnog vremena, kljunovima, nakon posla, posvećuje Josip kojem priskače i majka. Kćeri su školarke i aktivne sportašice, Rahela (10) igra rukomet za ŽRK Zrinski Čakovec, dok se starija Mirjam (16), odlučila za odbojku i član je tamošnjeg ŽOK Kaštel. Unatoč, tomu, pronađu vremena za životinje.
A vremena i strpljenja itekako treba jer se radi isključivo o ekstenzivnom uzgoju bez inkubatora i kupljene hrane.
– Samo prošle godine u jednom trenutku imali smo čak 46 kvočki odjedanput, pohvalio se Josip. Rekord mu je bio više od 60 kvočki istovremeno 2017. godine. ŽIvotinje pustim uglavnom same da nasjednu i interveniram tek po potrebi s pačjim ili guščjim jajima jer nisu sve ženke pogodne kvočke.
Naravno, u cijelom tom poslu, važno je osigurati i “svježu krv”, nabavljati nove mužjake ili ženke kako bi se očuvala pasminska obilježja, ali i kondicija mladih. Stoga, često posjećuje izložbe i sajmove, gdje kupuje ili pak razmjenjuje kljunove. Vrlo često, po tom pitanju, putuje po cijeloj Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji i Mađarskoj. Mađarska, odnosno prodajni sajam malih životinja u Monoru, nedaleko Budimpešte, omiljena je destinacija i brojnih Međimuraca, ljubitelja životinja. Osim životinja, na tom sajmu može se kupiti i hrana po pristupačnoj cijeni. Za njega je to itekako važno jer godišnje potroši od 10-12 tona hrane.
– Hrana se svodi na kukuruz, pšenicu, ječam i zob. Uz žitarice, važna je i paša koju sam osigurao po sistemu pregonskih pašnjaka tako da uvijek imam trave.
Kako kaže, trenutno ima 6 povećih ograđenih parcela i kako životinje popasu jednu, tako sele u drugu kako bi se osigurao kontinuitet rasta trava. Drugim riječima, životinje imaju tijekom cijele godine osiguranu, isključivo domaću hranu. A tek mali dio tog životinjskog carstva, posluži i sam kao hrana na obiteljskom stolu.
– Čuo jesam da holmogorska guska ima kvalitetno meso, no još ga nismo probali, ilustrira tu činjenicu Josip. U loncu završi tek višak peradi koji nam preostane.
To ipak ne znači da moraju kupovati meso jer na toliko broj kljunova, neminovno ima viška i previše. Literature iz početka prošlog stoljeća. Briga i uzgoj tolikog broja raznih vrsta životinja, zahtjeva i stanovito znanje te iskustvo.
– Do sada sam pročitao sve knjige od izdane od 1918. godine pa do današnji, najnovijih izdanja. Ali knjiga je jedno dok je iskustvo, nešto sasvim drugo. Knjiga ti daje podlogu koju nadograđuješ životnim iskustvom.
A iskustvo se u njegovoj obitelji prenosilo od pradjeda Ignaca, na njegovog oca Marijana, a sada pak on sve to prenosi na svoje kćeri.
