FOTO: Rajska novozelandska patka, hrvatski raritet živi u Svetoj Mariji!

Ivan Pongrac
Ivan Pongrac

Zima i zaleđeno umjetno jezerce nimalo ne smeta ukrasnim patkama i guskama u dvorištu Ivana Pongraca iz Svete Marije. Štoviše, koriste svaku zraku sunca kako bi prošetale, okupale se, pokljucale sjemenje te počupale i posljednju vlat trave.

– Imam pravo carstvo ukrasnih pataka i gusaka, naglasio je odmah na početku, Ivan Pongrac. Mogu se pohvaliti kako jedini u Hrvatskoj imam pojedine pasmine poput novozelandske rajske patke. A kako se mahom radi o stranim divljim vrstama od kojih su neke i strogo zaštićene, moram čak tražiti i dozvolu za njihovo držanje.

Shodno tome, trenutno posjeduje odobrenje za držanje 15 pasmina ukrasnih pataka koje izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Zbroji li sve kljunove koji šeću po njegovom dvorištu, dolazi do brojke od 21 različite pasmine. Karolinka, mandarinka, saska patka, zlatokrila utva, samo su neki od predstavnika carstva koje karakterizira šarenilo perja. Naime, teško je reći koja je “ploveća ptica” ljepša i čije se perje ističe bogatijom paletom boja. A ako već treba izdvojiti kljun kojim se posebno ponosi naš sugovornik, onda je to svakako rajska, novozelandska patka, endem, kako njoj i samo ime govori, Novog Zelanda.

Ivan Pongrac dugo je radio u Austriji i cijelo to vrijeme mučila ga je “besposlica” mirovine. Kako je ribič i lovac, logično je bilo da sve svoje slobodno vrijeme po konačnom povratku u Svetu Mariju, posveti životinjama. Pokušao je s običnim patkama, no kako kaže, stvarale su previše nereda. Onda su mu na jednoj izložbi za oko zapale ukrasne patke i guske i to je, bilo to. Danas su mu one sve.

– Radi se tu o poprilično skupom hobiju od kojeg, praktički nema nikakve financijske koristi, ističe Ivan. S druge pak strane, nema tog novca kojim se može kupiti vlastito zadovoljstvo kojeg čovjek doživi pri pogledu na njih, njihovo gakanje, promatranje i proučavanje pa čak i možebitno pripitomljavanje.

I doista, par takvih ptica, može se nabaviti od 400 kn pa naviše. To najviše može značiti i vrijednost malog auta. A nabavka u našoj zemlji i nije nešto.

– Našim ljudima je to obično preskupo, a ja svoju patku ili gusku ne želim dati ispod cijene. Evo i sad se spreman u Wels, na veliku izložbu životinja u Austriji s popisom novih pasmina koje još nemam. Dio toga sam već unaprijed naručio, a nešto će mi valjda i samo zapeti za oko, sa smiješkom najavljuje Ivan, svoj put preko granice.

Treba reći, kako na sajmu, kupuje isključivo životinje sa svim potrebnim papirima, odnosno pratećom dokumentacijom.

Godine posvećene uzgoju ukrasne, plivajuće peradi vidljive su na svakom koraku. Veliki zimovnik u kojem svaki par ima svoj boks s panjem, betonirano umjetno jezerce, stazice, priručne originalne kućice za gniježđenje, pa čak i zasađeno grmlje uz ogradu dvorišta sve je rađeno i prilagođeno zahtjevima ukrasnih kljunova. Kljunovima je podređeno i Ivanovo slobodno vrijeme.

– Svaki iole, ozbiljniji uzgajivač mora biti sa svojim životinjama. Mora naime znati i prepoznati svaku promjenu na jedinki ukoliko nju želi imati zdravu i spremnu za potomstvo.

Stoga nije nimalo čudna Ivanova bilježnica u koju zapisuje doslovno sve, od izlaska pačeta iz jajeta, pojave pravog perja, izlaska iz gnijezda i prvog ulaska u vodu do parenja i nošenja jaja. Svaka životinja je naravno prstenovana i ima kupirana krila kako ne bi odletjela.

– Treba pratiti samo parenje kako ne bi došlo do miješanja primjeraka pojedinih pasmina. Na to posebno pazim.   

Posebnu pozornost posvećuje i njihovoj prehrani koja se sastoji uglavnom od sjemenja čiju gotovo mješavinu kupuje. Budući da se radi o kljunovima koji nisu autohtoni na našem području, važno je održati i njihovo zdravlje te dobru kondiciju koja će garantirati i potomstvom.

– Sam sam svoj doktor odnosno veterinar. Skupio sam svu moguću literaturu, uglavnom na njemačkom jeziku otkud crpim svu mudrost, između ostaloga i o liječenju. Ipak, najviše me naučilo vlastito iskustvo. Uglavnom, za dobru kondiciju, neophodni su vitamini i minerali. Ako “ptice” dobiju sve to, pojava bolesti je doista rijetkost.

Više od bolesti, kaže, muče ga grabežljivci, koji mu svako malo, odu s ponekim primjerkom.    

Uz to što jedini drži rijetke primjerke stranih divljih vrsti ukrasne peradi različitih pasmina koje su zaštićene te se može pohvaliti kako postaje svojevrsni kolekcionar. Drugim riječima, u njegovom dvorištu prisutni su svi dostupni primjerci pojedine pasmine.

Ostavi komentar