Ovih dana je, u kontekstu referenduma u španjolskoj autonomnoj zajednici Kataloniji i talijanskim regijama Lombardiji i Veneto, i u Hrvatskoj je,opet, pokrenuta rasprava o potrebi snaženja regionalnih autonomija, odnosno samouprava, kako se navodi u Ustavu RH.
MDS, kao regionalna i regionalistička stranka, prvenstveno podupire stavove hrvatskih regionalnih i regionalističkih stranaka, IDS-a, PGS-a i ostalih, koje se zalažu za korjenitu decentralizaciju Republike Hrvatske.
MDS je svoju regionalističku politiku ugradio u svoj osnivački Program „Međimursko protuletje“i ostale dokumente rađene u suradnji s regionalnim strankama. S osnovama naše regionalističke politike tokom proteklih godina upoznavali smo međimursku i hrvatsku javnost, kao i nadležne institucije.
MDS je u proteklim godinama pokrenuo i niz konkretnih inicijativa kojima je nastojao pokrenuti proces decentralizacije i zaštititi interese Međimurske županije zahtjevima za očuvanjem njezinog političkog subjektiviteta; Skupštini Međimurske županije predložili smo niz inicijativa, koje su prihvaćene, od Zaključka iz 2012. g kojim pozivamo Vladu RH da započne proces decentralizacije Hrvatske, pa do Deklaracije o jedinstvenosti Međimurske županije iz 2013. godine.
Na žalost, nema zakonskih mehanizama kojima bi se prisilila centralna izvršna vlast da izvrši inicijative pokrenute na nižim razinama, pa i sam mogući savjetodavni referednum na razini županije raspisuje Vlada. No, u dogovoru s ostalim regionalnim strankama pokrenut ćemo različite inicijative u cilju pritisaka na Vladu RH.
Tim više jer nam činjenice govore da su, unatoč obečanjima svih vlada da će se Hrvatska decentralizirati, ti procesi danas sasvim suprotni, Hrvatska je danas najcentraliziranija država u Europi, sve je manje sredstava s kojima mogu raspolagati naše županije, općine i gradovi, nasuprot rasipne države koja sredstva iz svog proračuna često nepotrebno i neracionalno troši.
Da bi se to promijenilo potrebna nam je promjena politike, a MDS se, za razliku od državne-centralističke politike, zalaže za regionalističku politiku koja obuhvaća tri glavne točke: decentralizacija, regionalizacija, dekoncentracija.
- Hrvatska se mora korjenito fiskalno i funkcionalno decentralizirati– što više ovlasti i financijskih sredstava spustiti na razinu lokalne i regionalne samouprave. Suprotno od toga, Hrvatska je danas jedna od najcentraliziranijih država u Europi u kojoj centralna vlast kontrolira više od 90 % svih proračunskih sredstava.
Osnovni princip trebao bi biti da što više novca koji se ostvaruje na nekom području tu i ostane. Zbroj svih izvršenih proračuna, općinskih, gradskih i županijski, u Međimurju u 2016. godini iznosio je 443 milijuna kuna. Kada bi imali npr. razmjeran udio u državnom proračunu koji iznosi 120 milijardi kuna, u odnosu na 2.4 % stanovništva koje ima Međimurje u odnosu na Hrvatsku, u Međimurju bi mogli računati na skoro 3 milijarde kuna. To je naravno idealna varijanta, ali nam i pokazuje na koliko se malo sredstava vraća ne samo u međimurske, veći i u proračune gotovo svih općina, gradova i županija.
Da bi se barem približili tom idealu, a zapravo ostvarili razmjer kakav je poznat u EU, barem 70 : 30, trebalo bi krenuti u preraspodjelu poreznih prihoda; Porez na dohodak, Porez na dobit i Porez na promet nekretnina trebali bi biti u 100 % prihod općina, gradova i županija. Tražimo i udjel u PDV-u, koji je sada 100 % državni. Na taj način stvorili bi se uvjeti da općine, gradovi i županije mogu izvršavati Ustavom im određene poslove: školstvo, zdravstvo, socijalna politika, kultura, prostorno planiranje …
Bez decentralizacije općine, gradovi i županije ovisit će o državi, a državni paternalizam proizvodi KULTURU PODANIŠTVA, čemu smo svjedoci kod gotovo svakog posjeta nekog od ministara našoj županiji.
- Regionalizacijom do bržeg razvoja – Hrvatska je zemlja neiskorištenih potencijala
među koje, za razliku od EU, spadaju i regije. A hrvatske regije svoje potencijale ne mogu oživjeti bez jačanja njihovih snaga, za što je nužna funkcionalna i fiskalna decentralizacija. Izvršeni proračun Međimurske županije u 2016. godini iznosio je 120 milijuna kuna. To nisu dovoljna sredstva za izvršenje osnovnih obaveza, a kamo li za neka veća kapitalna ulaganja i razvojne programe. Naše županije-regije osuđene su tako na pomoći i dotacije od države, koja tu arbitrira po različitim kriterijima. Međimurska županija tu prolazi loše, jer nema snažan lobi i osuđena je na mrvice.Tu je prisutan i strah i nepovjerenje centralne države prema nižim razinama, jer svaka centralizirana država, a Hrvatska to jest, kao i njezin politički sustav, nastoji tu centraliziranost još više jačati.
Regije su tako osuđene na ovisnost od centralne države i prisiljene su provoditi politike koje određuje centralna vlast.
MDS se zalaže i za racionalizaciju regionalnog sustava, Hrvatska bi trebala imati do 8 regija, među kojima i Međimurje, a te regije bi trebale imati puno veće ovlasti i proračune nego imaju danas.
Sustav lokalne i regionalne samouprave treba urediti tako da bude što funkcionalniji i jeftiniji. Trebalo bi preciznije podijeliti ovlasti između države, županija, gradova i općina, uz obavezu da se usluga pruža najbliže građanima i da sustav bude što jeftiniji. Svaka kuna u proračunima je dragocjena i njezina namjena mora biti usmjerena prema građanima, a ne prema izvršiteljima funkcija. Trebalo bi odrediti granice, prema broju stanovnika, za obavljanje profesionalnih ili volonterskih dužnosti, a visinu profesionalnih plaća odrediti prema izvršenom proračunu.
3.Dekoncentracijom do ravnomjernog razvoja – Izvršna vlast Republike Hrvatske je sva koncentrirana u Zagrebu, što njemu daje veliku prednost u odnosu na ostale krajeve Hrvatske. Dekoncentracijom, odnosno izmještanjem pojedinih Ministarstava i sjedišta državnih poduzeća izvan Zagreba, provela bi se deprovincijalizacija. Pojedini gradovi i krajevi, ovisno o njihovoj tradiciji i potencijalima, postali bi sjedištima određenih institucija. Čakovec bi tako mogao postati sjedište Ministarstva zaštite okoliša ili obrta i malog poduzetništva. To bi bio dobitak i za Međimurje i državu. Ministarstvo bi imalo interakciju sa iskustvom stečenim godinama u određenom sektoru, kao i sa kvalitetnim kadrovima, a Međimurje bi imalo koristi od većeg broja zaposlenih, pogotovo visokoobrazovanih ljudi.
Ostvarenjem ovih ciljeva u Republici Hrvatskoj ostvario bi se ubrzani gospodarski razvoj, čije bi karakteristike bile i ravnomjeran i održiv razoj i pravedna preraspodjela društvenog bogatstva, stoji u priopćenju MDS-a.
