U drugoj polufinalnoj večeri svojim fenomenalnim nastupom finale Supertalenta su izborili Scifidelity Orchestra, dečki koji dolaze iz Čakovca i Karlovca.
Za Showbuzz progovorili su o sviranju na ulici te najvećim predrasudama svog zanimanja.
– Svirka na ulici drugačija je od svirke na bini, baš zbog toga jer ljudi na ulici prolaze. Kad je tu bina, onda su ljudi vjerojatno došli ili na koncert ili na neki event, a na ulici ljudi imaju svoj posao. I onda ih zaustavit i privuć i natjerat da pričekaju malo i saslušaju je ustvari puno teži emotivni zadatak – kažu dečki iz Scifidelity Orchestra.
Osnovi zadatak ovog sjajnog orkestra jest izmamiti osmijeh na lice prolaznika, ali i zaraditi koju kunu.
Međutim, upravo dosta prolaznika ima velike predrasude prema uličnim sviračima. Ali dečki to hrabro podnose. Kažu da su uvijek prepušteni ulici.
– Kod nas je razlika ta što dođemo sređeni na ulicu, fini kao gospoda, a ne kao neki prosjaci koji trebaju novce za piće. Došli smo počastiti ljude koji su potrošili svoje vrijeme na nas, da im damo najbolje od sebe. U Zagrebu, kad je špica ujutro na Cvjetnom trgu, u ovakvoj formaciji i s glazbom koju mi sviramo, možemo zaraditi oko 1000 do 1500 kuna za sat vremena. Međutim, ne isplati se to tek tako. Nije svaki dan isti, nije nam jednostavno, ne sviramo kad pada kiša ili puše vjetar, kad su građevinski radovi ili neki event gdje je glasna glazba. Mi smo uvijek prepušteni ulici – objasnili su dečki.
Najveća predrasuda im je, kažu, što ljudi smatraju kako nemaju pametnijeg posla u životu.
– Ljudi smatraju da nemamo boljeg posla pa se bavimo uličnom glazbom. Rijetko akademski glazbenik svira na ulici, ili je zaposlen u orkestru ili se bavi filmskom industrijom. A većina njih se boji izaći na ulicu jer se boji reakcije ljudi, navikli su da čovjek dođe, plati ulaznicu i da ih sluša, a nisu navikli da ti moraš svojom energijom prenijeti dio sebe da prolaznik stane i da te sluša, pa makar i samo pet sekundi. Mi smo bolja, pozitivna Hrvatska – dodaju.
