Ana Labazan Brajša: Vježbam do bola jer je violina moja najveća ljubav!

Ana Labazan Brajša
Anina majka Ljiljana Labazan: - Anu nikad nisam trebala tjerati da vježba svirati

Na natjecanju “13. Internationalen Beethovenweltbewerb für Violine” održanom u Beču Ana Labazan Brajša je u jakoj međunarodnoj konkurenciji kao jedina iz Hrvatske osvojila izvrsno treće mjesto.

– Već kao trogodišnjakinji privukao me zvuk violine s jednog CD-a koji se puštao u obiteljskom domu. U petoj godini krenula sam učiti svirati violinu u “Školi za mlade talente”. Kasnije sam se prebacila u Muzičku osnovnu školu. Sada idem u drugi razred srednje škole Glazbenog učilišta Elly Bašić u Zagrebu, s vedrinom i zavidnom samouvjerenošću predstavlja se Ana Labazan Brajša. Odlična je učenica Gimnazije Tituša Brezovačkog u Zagrebu u kojoj ove školske godine polazi drugi razred. Uz violinu s podjednakim umijećem Ana svira i klavir te je u svega dvije godine položila četiri razreda klavira:

– Klavir sam počela svirati u Školi suvremenog plesa “Ane Maletić” u Zagrebu. Plesnu školu sam polazila sedam godina. S 12 godina počela sam svirati i klavir. Profesorica mi je rekla da mi to dobro pa sam završila i osnovnu školu klavira. Naravno, draži i prvi instrument mi je violina.

Ana Labazan Brajša
Ana Labazan Brajša na natjecanju “13. Internationalen Beethovenweltbewerb für Violine” u Beču

Violina za sreću i tugu

* Čime te violina osvojila?

– Jako dobro izražava osjećaje i emocije. Violinom se može izraziti tuga i sreća. Svirati violinu je teško. Treba imati jako dobar sluh. Na njoj nema označenih polja za sviranje već po sluhu moramo osjetiti gdje ćemo svirati.

* Sudjeluješ na brojnim važnim produkcijama. Nastupala si i pred čakovečkom publikom?

– Najviše su mi ostali u sjećanju dva recitala u dvorani “Zrinski” zgrade Scheier 2015. i 2016. godine. Koncert je organizirao Inner Wheel klub koji podupire moju naobrazbu. Ove sam godine svirala na svečanom obilježavanju 20. obljetnice osnutka Rotary kluba Čakovec u atriju palače Zrinski.

* Koje skladatelje preferiraš?

– Jako volim Mozarta. Njegove koncerte i sonate za violinu. Volim i Paganinija iako je težak za svirati. Predivni su Henryk Wieniawski, a od hrvatskih skladatelja Franjo Krežma i Dora Pejačević. Ako je skladba za solo violinu, onda sama sviram. To su većinom djela Paganija. A ako sviram djela za klavir ili orkestar, onda sviram uz pratnju korepetitora.

Ana Labazan Brajša
Iz Beča se u Hrvatsku Ana vratila s velikim međunarodnim priznanjem

U Beču najveći uspjeh dosad

* Ovog ljeta na natjecanju u Beču ostvarila si dosad najveći uspjeh, treću nagradu na Ost-West Musikfestu?

– Za natjecanje “13. Internationalen Beethovenweltbewerb für Violine” u Beču saznali smo od profesorice Asye Kushner iz moskovskog Čajkovski konzervatorija kod koje redovito idem na seminare. Održano je početkom kolovoza. Najprije smo imali seminar uz izvanrednu profesoricu Tatianu Berkul koja je također iz Moskve. Na kraju seminara organizirano je natjecanje. Ja sam bila u kategoriji do 18 godina. Natjecala sam se s Kinezima, Rusima i Japancima, nije bilo nikog iz Hrvatske. Osvojila sam treću nagradu. Klavirska pratnja mi je bila profesorica Iliana Todorova. Presretna sam!

* Koliko je dnevno potrebno vježbati za program koji sviraš?

– Najmanje tri-četiri sata na dan. Prije natjecanja sam vježbala cijelo ljeto, dnevno po šest-sedam sati. Kad traje školska godina, sve je puno teže. Od 8 do 14 sati sam na nastavi u Gimnaziji. Dolazim u 15 sati doma. Oko 16 sati idem u muzičku školu gdje pohađam teoretske predmete i violinu, što potraje do dvadeset sati. Kad se vratim doma, krećem učiti. Nekad i do dva sata ujutro.

* Dnevni je to ritam na kojem ti i većina odraslih može pozavidjeti. Ima li dana kada je teško?

– Nikad ne bih rekla da mi je dosta svega i da više neću svirati. Ne zbog toga što je toliko truda uloženo, već zbog toga što volim violinu. Ima dana kad treba puno vježbati zbog zahtjevnosti programa. Ali glazba mi pomaže da sve prebrodim. U Beču sam vježbala i do osam sati na dan, što i nije zapravo zdravo. Profesorica mi je mnogo toga izmijenila, obloge sam si stavljala, prsti su mi bili crni i pucala je kožica, ali… zvuk violine sve iscjeljuje.

Potpora od nepoznatih donatora

* Naobrazba i usavršavanje te nabava instrumenta iziskuje velik novčani trošak. Kako se ti i majka snalazite u tome?

– Puno treba ulagati u dodatnu edukaciju i kotizacije za natjecanja. Potpora često dođe od nepoznatih donatora koji su me čuli na nekom koncertu ili čak preko YouTubea. Profesorica Tatiana Berkul mi je kazala da sam izniman talent. Pozvala me u Moskvu da kod nje učim na Čajkovski Konzervatoriju. Zasad sam još premlada za taj korak, a i to školovanje je skupo. Nakon srednje škole želim nastaviti studirati violinu. Pitanje je gdje i kod kojeg profesora. To ću još razmisliti. Uzori su mi prof. Leonid Kogan, David Oistrakh, Julia Fischer, Hilary Hahn i Janine Jansen.

Napredak djeteta još uvijek najviše ovisi o roditelju

Anina majka Ljiljana Labazan i sama zna koliko je težak kruh glazbenika. Sopranistica je, radila je na zagrebačkoj “Rock akademiji”, a trenutno je profesorica u jednoj osnovnoj školi. Jedna od njezinih najuspješnijih učenica je Vanda Winter:

– Same živimo, Anin otac je umro kad je imala sedam godina. Posebno je naporno u vrijeme natjecanja. Neki kažu: “Lako je tebi, ti imaš talent.” Talent treba kao dijamant brusiti. Ana ima tek 15 godina i još nema pravo dobiti stipendiju koja se može ostvariti tek u trećem razredu srednje škole. Teško se nabavljaju i instrumenti. Kad dijete dođe do određenog stupnja, više se ne može natjecati s tvorničkim violinama. Ana ima sada violinu jednog majstora iz Moldavije. Još je teže naći odgovarajuće gudalo. Žice treba mijenjati svaka tri-četiri mjeseca. Sve to iziskuje značajna financijskih sredstava. A napredak djeteta još uvijek najviše ovisi o roditelju. Koliko roditelji ulažu u talentirano dijete, toliko imamo i uspješnih glazbenika. Zajednica još uvijek premalo nagrađuje talentiranu djecu. Trebaš se jako boriti da te netko primijeti. Sportaši lakše dolaze do potpore. Glazbenici i umjetnici, vrlo teško.

foto: rr i arhiva Ana Labazan Brajša

Ana Labazan Brajša
Ana Labazan Brajša: – Volim Paganinija iako je težak za svirati

 

 

 

 

 

Ostavi komentar