Belica i njen opjevani krumpir pronijeli su ime općine i naše županije kroz cijelu našu zemlju, a sada posebno kroz Sloveniju, Mađarsku, Njemačku i ostale europske zemlje čiji šleperi dolaze po “naš” krumpir. No, šleperi iz Belice ne voze samo tzv. bijeli i crveni krumpir već, odnedavno i plavi ili ljubičasti krumpir.
I dok je crveni krumpir naziv dobio zbog svoje vanjske crvene ljuske, a iznutra je bijeli do žuti, plavom krumpiru je i unutrašnjost obojena.
Krumpir kakav je bio nekad
Kreće se od plave boje u sirovom stanju do ljubičaste kada je kuhan.
– Radi se o izvornom krumpiru iz Anda kojem se do sada, unatoč mnogim poboljšanjima svojstava, boja nije mijenjala – upoznala nas je Ivana, snaha poznatog beličkog uzgajivača krumpira Damira Mesarića, sa svojstvima nove kulture na njihovim poljima.
Treba reći kako je obitelj Mesarić sa svojih 70-tak tona ovogodišnjeg uroda, ako ne jedina, onda među rijetkim međimurskim uzgajivačima plavog krumpira. Doduše, ima još uzgajivača koji sade puno manje količine onako više za probu. I Mesarići se njegovim uzgojem bave tek nekoliko godina. Prvo su to bile pokusne, male parcele da bi sada to bila već ozbiljnija proizvodnja, no ipak puno manja od proizvodnje uobičajenih sorata.
– Razlog tome je vrlo jednostavan – ističe pak Damir dalje. Naime, ova sorta daje puno manje uroda nego obični krumpir. I dok običnog s hektara ubiremo i do 40 tona pa i više, plavi rodi svega 30-tak tona. S druge strane, treba mu puno više vode, ne previše, ali ne smije ostati bez nje. Uz to, puno je osjetljiviji na plamenjaču pa ga treba više paziti i štiti. I treba manje dušika pa se mora paziti kod doziranja gnojiva. Za razliku od uobičajenih sorti, ovaj je osjetljiv na visoke temperature.
I još jedan, ne manje važan razlog je obavezna sadnja novog sjemena koje daje 60-70 % više uroda od starog sjemena. Naravno, sjemenskog materijala nema na našem tržištu pa se on nabavlja uglavnom iz Nizozemske.
Stara sorta danas je egzotika na našim poljima
U literaturi se plavi krumpir navodi kao prva sorta krumpira pronađena kod Maya i Inka. Samim time bio je omiljena hrana rijetkog stanovništva peruanskih Anda. Jeli su ga i kraljevi, a onda je nekako pao u zaborav. Tek u novije vrijeme kada je zdrava hrana ponovno u fokusu, izvučen je praktički iz “naftalina”, i to zahvaljujući sadržajem brojnih vrijednih nutrijenata. Naime, sadrži velike količine ugljikohidrata i nešto malo proteina. Tu su i antioksidansi i vlakana koji su bitni za pravilno funkcioniranje organizma i podizanje energije. Stimulira rad srca za što je zaslužna velika količina kalija koji utječe na opuštanje mišića. Lako se probavlja i čuva zdravlje probavnog trakta. Pomaže kod visokog krvnog tlaka, podiže energiju, sprečava nastajanje krvnih ugrušaka te čuva zdravlje očiju štiteći ih od infekcija. Uprava sva ta svojstva, polako ga ponovno dovode u naše vrtove a polako i na polja.
– Hrvatsko tržište prepoznaje ga tako da praktički sav urod prodamo u Hrvatskoj. Tek se male količine izvoze – naglašava Damir.
Plavi je krumpir redovna namirnica i na njihovom obiteljskom stolu.
– Uglavnom ga kuhamo za salatu – pojasnila nam je Ivana. Može se peći za pomfrit, radimo pire. Dakle, pripremamo ga kao i obični krumpir.
Okusom se ne razlikuje puno od bijelog i crvenog srodnika, no malo je drugačije strukture. Naime, dosta je suh i kuhanjem se ne raspada, stoga je vrlo pogodan za salatu. A salata je vrlo dekorativna pomiješa li se plavi i bijeli zajedno.
Manji urod kompenzira se dobrom prodajnom cijenom
Kako to obično biva, što neka kultura daje manji urod, a uz to je još i svojevrsna egzotika, to na tržištu postiže veću cijenu. Pa tako, Mesarići obični krumpir daju za 1.70-1.80 kn, a cijena plavog trenutno je oko 5 kn.
Druga pak su stvar trgovački lance gdje mu cijena dostiže i 19 kn. (Vlasta Vugrinec)
