Tridesetčetverogodišnja Ivana Lesjak iz Pribislavca dijelila je svoju sudbinu s tisućama mladih ljudi koji nakon završetka fakulteta ne mogu pronaći posao u struci. Završila je studij ekonomije pred devet godina. Želja joj je bila zaposliti se u struci, međutim u to je vrijeme bilo jako teško doći do posla. Bio je to početak krize.
– Borila sam se rukama i nogama, slala sam na desetke molbi u različite tvrtke s ciljem da se nekako probijem do željenog tržišta rada, ali sve je bilo uzalud u mom slučaju. Tražila sam posao i u Varaždinu i okolici. Odgovore na upite za posao dobivala sam jako rijetko. Na intervjue su me nazvali tek nekoliko puta – ispričala nam je svoj put traženja posla simpatična Ivana.
Kako je tražila posao, tako je i radila poslove izvan struke kako bi zaradila za život. Bili su to poslovi na otkupu zlata te sezonski poslovi, počevši od branja jabuka pa do branja krumpira. Toga joj je nakon nekog vremena bilo dosta. Prijelomna točka dogodila se kada je shvatila da bi od svojeg hobija, odnosno izrade nakita, mogla početi zarađivati te je okrenula to u svoju korist. Odlučila je otvoriti obrt. U tome je vidjela svoju perspektivu.
U početku su joj govorili da se od toga ne može živjeti, ali njezin primjer pokazuje suprotno. Vrlo je oprezno i polagano ušla u taj posao, uzela je poticaje države koji su se nudili te je nakon godinu dana počela zarađivati. Pokazalo se da joj se trud i upornost ipak isplatili. Kako kaže, nema plaću direktora, ali je zadovoljna jer može pokriti životne troškove i radi posao koji obožava, a to je na kraju krajeva ono najbitnije.
