Našeg međimurskog Aladina čarobna je svjetiljka odvela živjeti, školovati se i raditi 15 godina u Americi. Odnedavno s obitelji i u središnju Aziju. Uz plaću kirgistanska privatna škola mu osigurava besplatan stan i režije, vrtić za djecu, avionsku povratnu kartu za njega i obitelj kad ide na odmor u domovinu
Iz Kirgistana je došao ovog ljeta s obitelji na Porcijunkulovo. Posjetio je familiju u Međimurju, školske prijatelje te pronašao vrijeme i za našu ugodnu “šalicu razgovora”. Poznajem ga kao planinara i putoholičara, sklonog pisanoj riječi. On je Aladin Baljak iz Donjeg Kraljevca. Od milja ga zovemo Dino. Rođen je u Sisku, većinu djetinjstva provodi u Donjem Kraljevcu i Goričanu gdje je majka Barica radila kao učiteljica. Otac mu je Palestinac iz Jordana koji se još za Dinina djetinjstva zbog političkih okolnosti vraća u Jordan gdje mu se gubi trag. Nakon trideset i pet godina ustrajan Dino pronalazi oca u Jordanu.
Dino je danas profesor povijesti i geografije s diplomom magisterija studija međunarodnih odnosa. Znatiželjnog je duha poput lika iz bajke po kojem je dobio ime. Nakon 15-godišnjeg života, rada i studija u Americi, završava magisterij u Budimpešti. Po povratku u Hrvatsku neko vrijeme radi kao učitelj u Zagrebu i Prelogu. Predaje i na međunarodnim školama u Izmiru i Bursi u Turskoj. Poslovni izazov odvodi ga u Kirgistan. S njim odlazi i supruga Natalija te kćer Nadina, a tamo dobivaju i sina Leona.
– Između poslovnih ponuda u Burmi ili Tanzaniji odabirem Kirgistan, zemlju koja graniči s Kinom. Sličan je Hrvatskoj po klimatskim uvjetima. Bivša je to država Sovjetskog saveza. Većinu stanovništva čine Kirgizi, deset posto je Rusa. Najviše se komunicira na ruskom pa se lako sporazumijevamo. Kirgiski jezik sličan je turskom i tek odnedavno se počinje više koristiti u javnom životu.
Učitelji se jako poštuju
* Što predaješ i kakav je model školovanja?
– Predajem povijest i geografiju po Cambridge sistemu. Vlasnici škole su Turci i jedna je od najskupljih škola u Biškeku, glavnom gradu Kirgistana. Državne su besplatne. Školu polaze djeca vladinih dužnosnika i biznismena. Postoji veliko poštovanje učitelja i starijih. Škola educira djecu od vrtića, osnovne i srednje škole. Program je baziran na razumijevanju gradiva i kritičkom razmišljanju, stjecanju samopouzdanja, a ne na memorizaciji. Uz plaću škola mi osigurava besplatan stan i režije, avionsku povratnu kartu za Hrvatsku za mene i obitelj, osiguran je besplatan vrtić za djecu. I supruga Natalija je dobila posao u školskoj knjižnici jer je diplomirana knjižničarka i socijalni radnik. Radila je sve dok nije otišla na porodiljni.
Kirgistanci obožavaju pecivo s mesom i piće od konjskog mlijeka
Minimalni trošak: Benzin svega pola eura!
* Kakav je svakodnevni život?
– Biškek je noviji grad građen planski po ruskom sistemu. Prema Rusiji nema negativnih emocija. Izvoze struju. Benzin je jako jeftin, pola eura litra. Na cestama nema ruskih automobila, samo američki. Standard života je lošiji nego kod nas. Razvija se turizam u planinskim dijelovima i jezerima. Nema povijesnih znamenitosti. Kirgizi su nekad živjeli kao nomadi i koristili velik šator zvan jurta. Ima ih i danas. Svugdje ima puno konja. Stoga se i njihovo alkoholno piće kymys radi od fermentiranog konjskog mlijeka.
* A gastronomska ponuda?
– Ako nema mesa, to kod njih nije jelo. Teško je naći i pecivo bez mesa. Pecivo s govedinom, piletinom, janjetinom. Puno se jede šašlek koji se radi od mesa, kruha i luka. Povrće je jeftino i ima ga, ali se manje konzumira.
Kult obožavanja djece
* Glavna vjera je islam?
– Da, mada se to uopće ne opaža. Malo je džamija, što je rezultat rusifikacije. Mlade žene ne nose marame na glavi i odijevaju se moderno, čak u nekim situacijama i slobodnije nego kod nas u Hrvatskoj. Ne ustručavaju se razgovarati sa strancima.
U posjetu sinu, snahi i unučici ovog je proljeća bila i majka Barica koja je o svojim impresijama kazala:
– Iznenadila sam se kad sam došla jer sam u glavi imala misao kako je to neka zabit. Grad je velik, ulice su široke. Ljudi su jako srdačni. Na poklon ti daruju njihov ogrtač za uspomenu. Tada i ti na neki način postaješ Kirgiz. Sela su zapuštena, ali život u gradu je moderan. Svi obožavaju djecu. Dobro se živi tamo, ali ipak sam najsretnija kad svi dođu doma.
* Kakva je sigurnost, ima li kriminala?
– Grad i zemlja su sigurni. Korupcije ima u državnim strukturama, ali drugog kriminala skoro da i nema. Jako vole djecu, natalitet je visok. Svi si međusobno pomažu. U autobusu ako te vide s djetetom, odmah ti ustupaju sjedalicu, pomažu nositi vrećice. Izraženi su ti neki “staromodni” maniri. Cijene tradiciju i obitelj.
Aladin Baljak je i autor knjige Bosnia: The Security Dilemma That Did Not Exist. Potražite je na internetu OVDJE. A gradivo za nova pisana djela Dino prikuplja iskustvima i radom u zemljama poput dalekog Kirgistana.
Obitelj Baljak planira ostati u Kirgistanu još godinu dana. Supruga Natalija uz smiješak govori: – Vidjet ćemo. Volimo Međimurje.
Iako se voli igrati s Kirgistancima, četverogodišnja kćer Nadina kaže: – Moja doma je Kraljevec
foto: Zlatko Vrzan, privatna arhiva Aladin Baljak
