Dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kroz volontiranje za svaku je pohvalu. Učenice Ekonomske i trgovačke škole Čakovec Ema Novak, Tamara Medvar, Lana Blagus, Emma Felker i Jana Bedić dio su svojih ljetnih školskih praznika provele volontirajući na Dječjem odjelu Županijske bolnice Čakovec. U nastavku donosimo njihova iskustava.
Ema Novak, 2. HT:
Ljeto 2017. je bilo jako zanimljivo. Jedna od zanimljivosti ovog ljeta bilo je volontiranje u čakovečkoj bolnici. Započela sam volontiranjem 14. kolovoza i završila sam 17. kolovoza. Volontirala sam na odjelu pedijatrije. Tamo se nalaze djeca koja imaju između jedne i osamnaeste godine. Prvog dana volontiranja sam bila jako zabrinuta zato što sam mislila da ni jedno dijete neće biti zainteresirano za razgovor. Kad sam stigla u bolnicu dezinficirala sam ruke i pitala sam medicinsku sestru u koju sobu mogu ići. Ona je rekla da mogu ići u sobu broj 5 i da me tamo čeka cura mojih godina. Kad sam ušla, bilo me malo sram, ali smo ja i djevojka ubrzo započele razgovarati. Razgovarale smo dva sata i onda sam ja otišla kući te sam joj rekla da ću se vratiti idući dan. Kad sam se vratila idući dan, nje nije bilo. Ozdravila je i otišla kući, tad sam počela posjećivati manju djecu. Čitala sam im razne bajke i basne koje su moji roditelji čitali meni kad sam bila manja. Prepričavala sam im razne događaje iz svojeg života, ali sve je bilo povezano sa školom. Rješavala sam s djecom razne zagonetke i pitalice te sam se jako zabavila.
Posjet bolnici je bio jako poučan i zanimljiv. Volim provoditi vrijeme s djecom te mi je bilo drago što sam upoznala tako dobre ljude. Ovo iskustvo mi je dobro došlo u životu te se nadam da ću naći vremena da odem ponovno.
Tamara Medvar, 2.HT:
Potaknuta sam našim čitanjem u bolnici. Bili smo u veljači na istom odjelu. Odlučila sam, na prijedlog profesorice Senke Sklepić, tjedana dana svojega odmora provesti volontirajući na odjelu u Županijskoj bolnici Čakovec.
Volontiranje sam započela 14. kolovoza i završila 17.kolovoza. Prvi dan bila sam uzbuđena i jako me zanimalo kako će sve to proći. Najviše me zabrinjavalo hoću li se svidjeti djeci i hoće li biti komunikativna. Prvog dana, kada sam došla na odjel, dezinficirala sam ruke i potražila sestru kako bi se zapisala te upitala je u koju sobu mogu ići. Sestra me uputila u sobu broj 2 u kojoj se nalazila djevojčica Ema. Ema je djevojčica koja ima 8 godina i ide u 2. razred osnovne škole. Na početku je atmosfera bila pomalo napeta jer se nismo međusobno poznavale. Kada samo se opustile, sve je bilo dobro. Razgovarale smo o školi, o prijateljima, simpatijama, ali najviše vremena provele smo kartajući Uno Uno. Moram priznati da Ema zaista dobro igra Uno Uno jer je većinu vremena ona pobjeđivala. Društvo nam je ponekad pravila i Emina mama, no ponekad je znala otići kako bi obavila neke obveze i malo se odmorila. Cijeli tjedan provela sam s Emom i zaista sam uživala družeći se s njom. Prije zadnjeg odlaska kući razgovarala sam s glavnom sestrom koja je rekla da joj je jako drago što sam odvojila svoje slobodno vrijeme i učinila jedno dobro djelo koje toj djeci puno znači. Također, pozvala me da i u buduće dođem i ponovno učinim dobro djelo.
Volontiranje mi se zaista jako svidjelo. Toj djeci tako nešto zaista puno znači, a nama oduzme samo nekoliko sati dnevno što se svakako može nadoknaditi. Jako se veselim novom susretu s novom djecom. Prvom prilikom ću otići i učiniti još jedno dobro djelo
Lana Blagus, Emma Felker i Jana Bedić 2.UR:
Četvrtak 16.6.2017.
Škola je napokon završila. Danas je prvi dan našeg volontiranja. Pomalo uzbuđene uputile smo se u Županijsku bolnicu Čakovec na odjel pedijatrije gdje nas je dočekala sestra Nataša. Sestra Nataša nam je dovela malenu djevojčicu Ana Mariju i dječaka Kemala. Kemal je bio pomalo sramežljiv, ali nakon nekog vremena se ohrabrio te se igrao s nama. Zajedno samo slagali kocke, crtali, pričali priče no malena Ana Marija se najviše voljela čuvati u naručju.
Petak17.6.2017.
Jedva smo dočekale drugi dan volontiranja. Radosno smo se vratile na odjel pedijatrije gdje nas je ovog puta dočekala sestra Dijana. U igraonici su nas već čekali Kemal i Ana Marija. Danas je bio njihov zadnji dan u bolnici te smo bile pomalo tužne no opet sretne što će se mališani vratiti svojim kućama te nam je bilo drago što smo ih nasmijale i uljepšale im tmurne bolničke dane igrom.
Ponedjeljak1 9.6.2017.
Treći dan našeg volontiranja. Preko vikenda nije bilo djece pa smo došle danas. U igraonici se igrala četverogodišnja Dora sa svojom majkom. Dora je bila prava kuharica, voljela je kuhati i crtati. Kad bi se umorila pogledala bi jednu epizodu njenog omiljenog crtića te bih se opet vratila igri.
Utorak 20.6.2017.
Četvrtog dana uz Doru pridružio nam se još jedan dječak koji je svoje bolničke dane provodio uz majku. Taj dan vrijeme u bolnici provele smo samo od 9 do 11 sati zato što djeca nisu baš bila zainteresirana za igru.
Srijeda 21.6.2017.
Našeg petog dana u bolnici dočekao nas je samo dječak koji je danas bio puno veseliji zato što je to bio njegov zadnji dan u bolnici. Trčao je po hodnicima i bio pun sreće te samo smo se i s njime zabavile sve do ručka.
Ponedjeljak 26.6.2017.
Našeg šestog dana upoznale smo dječaka Marka. Marko je završio prvi razred osnovne škole. Najviše je volio crtati ptice poput vrapca, vrane.. Bio je pomalo sramežljiv te i nije baš puno pričao, ali kada smo se trebali igrati, uvijek je bio spreman.
Utorak 27.6.2017.
Posljednji dan. Danas smo se družile s Markom. Njemu je trebalo puno vremena da se prilagodi no ipak se je ohrabrio i igrao. Bilo nam je teško otići iz bolnice znajući da se ovog ljeta više nećemo vratiti.
Volontirati s djecom je nešto posebno. Svaki dan dolaziti u bolnicu i uveseljavati bolesnu djecu je nešto neprocjenjivo. Izmamiti osmijehe na njihova lica bio je naš cilj u čemu smo i bile uspješne. Ovo je za nas bilo jedno lijepo iskustvo koje bismo svakako ponovile sljedeće godine.
foto: arhiva ETŠ
