Mario Ramić (18) i Jan Rebernik (19) bili su do prije nekoliko mjeseci mještani pitoreskne Štrigove.
Zajedno su dijelili osnovnoškolske klupe i bili odlični učenici. Danas su izrasli u mladiće koji dijele slične interese. Obojica su veoma ambiciozni te nadasve željni novih znanja i iskustava.
Ono što im je još zajedničko je to da su prošle godine, nakon završetka srednje škole u Čakovcu, mjesto studiranja potražili izvan Lijepe Naše, točnije u Engleskoj.
Fakultet im nudi široku lepezu znanja
Jan Rebernik student je prve godine preddiplomskog studija “Business Management” na Sveučilištu u Coventryju, industrijskom gradu smještenom u središnjoj Engleskoj. Odabir ovog smjera bio mu je logičan jer je već tijekom srednjoškolskog obrazovanja gajio interes prema području ekonomije, financija, marketinga pa i politike, čije je poznavanje neophodno za uspješno poslovanje.
– Oduvijek sam znao da želim malo drugačiji život, nego što je to htjela većina mojih vršnjaka. Znao sam da ne želim zauvijek ostati na istome mjestu i biti okružen istim ljudima jer to po mojem mišljenju ograničava mogućnost osobnog razvoja. Želio sam upoznati nove kulture i steći čim više iskustva i znanja koje ću kasnije moći primjenjivati u svojem privatnom i poslovnom životu. – kazao je Jan na pitanje kako to da je odluka pala na studiranje u inozemstvu.
Slično mišljenje dijeli i njegov kolega Mario Ramić koji je na Sveučilištu Aston u Birminghamu upisao ”Međunarodno poslovanje i menadžment.” – Odabrao sam menadžment jer mi nudi široku poslovnu perspektivu u budućnosti. Sveučilište koje sam upisao vrlo je visoko rangirano što se tiče poslovnih smjerova. Surađuju s nizom tvrtki, od Land Rover – Jaguara, čiji je CEO naš bivši student, pa sve do Unilevera, Googlea, Goldman Sachsa, HP-a, Disneya i mnogih drugih. Ono što mi se sviđa kod studiranja menadžmenta je to što, iako je fokusirano na ekonomiju, daje studentu šire znanje koje je itekako korisno u poslovnom svijetu. Najvažnije je da studenti koji studiraju menadžment ovdje imaju najbolje predznanje za osnivanje svojih poslova, što znači da ni u Hrvatskoj ne moraju čekati da ih netko zaposli, već mogu sami stvarati poslove.- rekao nam je brucoš Mario Ramić.
Britanski obrazovni sustav, za razliku od našeg, pokušava stvoriti mlade ljude koji su završetkom svog obrazovanja spremni za tržište rada. To je vidljivo kroz različite programe zapošljavanja i suradnje s lokalnim poduzećima u kojima se mladima pruža mogućnost primjene teoretskog znanja u praksi kroz različite ljetne poslove.
– Takav program primjenjuje se i na mojem fakultetu koji potiče studente na dodatno volontiranje ili obavljanje neke vrste studentskog posla paralelno uz sam studij. Suradnja između fakulteta i poslodavaca je izrazito dobro razvijena. Fakultet nam svakih nekoliko mjeseci održava takozvane “Poslovne sajmove” na kojima prisustvuju predstavnici svih najvećih korporacija, te traže buduće zaposlenike.- ističe Jan Rebernik.
Englezima ekonomija važnija od politike
Obojica kažu da su se na život u Engleskoj vrlo brzo prilagodili, iako je razlika između života u Engleskoj i Hrvatskoj neusporediva, pogotovo jer dolaze iz male sredine kao što je Štrigova. Dinamičan način života im odgovara, mada im ponekad nedostaje mir i tišina rodnog kraja.
– Tempo života je puno brži od onog na koji sam bio naviknut. Broj ljudi različitih kultura i vjera koje zajedno funkcioniraju na tako malenom području je zapanjujući i teško usporediv s hrvatskim, pretežno homogenim stanovništvom.- ističe Jan Rebernik i dodaje da mu je u prilagodbi novom načinu života mnogo značilo iskustvo koje je stekao na dva ljetna jezična kampa, u Freiburgu u Njemačkoj te u Brightonu u Ujedinjenom Kraljevstvu, na kojima je tijekom prijašnjih godina proveo po mjesec dana.
Osim obitelji i prijatelja, u novoj im zemlji nedostaje domaća hrana i sunce. – Moram priznati da mi najviše nedostaju Hrvatice, ćevapi te kišobran i više mi se sviđa izlaziti u Hrvatskoj. Doma je mnogo ugodnija atmosfera, a fali mi i Mišo Kovač. – kaže u šali Mario Ramić. Istovremeno volio bi da kod kuće ljudi više razmišljaju o ekonomiji i poslovanju, kao Britanci, a manje o politici.
Englezi su kao narod pomalo zatvoreni, kažu naši sugovornici, i ponekad je teško uspostaviti neko veće prijateljstvo, međutim jako dobro prihvaćaju i razumiju strance, te su uvijek spremni pomoći u bilo kojoj situaciji.
– Englezi definitivno imaju smisla za humor i vrlo su zabavni. Novac im mnogo znači i opsjednuti su konzumerizmom, brendovima, posebice markiranom odjećom. Vrlo često piju, iako ne podnose alkohol baš najbolje. Stalno se ispričavaju, do te mjere da živciraju ljude. S druge strane, vrlo su tolerantni. Na kampusu gdje ja živim ima vrlo mnogo stranaca i nikad nisam vidio da bi imali problema sa strancima.- naglašava Mario.
Da i ne za povratak u Hrvatsku
Jan Rebernik pun je velikih želja i planova za budućnost. Najprije tijekom proljetnih školskih praznika ide s fakultetom na putovanje u Kinu, a prvi semestar sljedeće godine planira studirati u Francuskoj na “Toulouse Business School.” – Treću ću godinu pokušati pronaći neki od “industrijskih smještaja” gdje bih godinu dana radio u svojem zanimanju, te naknadno normalno nastavio četvrtu godinu preddiplomskog studija.- ispričao je Jan.
O povratku u Hrvatsku skoro pa i ne razmišlja. Volio bi raditi i živjeti nekoliko godina u drugim državama svijeta izvan Ujedinjenog Kraljevstva. Nakon završenog preddiplomskog smjera planira raditi u svojoj branši godinu ili dvije za neku konzultantsku ili marketinšku tvrtku, a kasnije svakako planira upisati i diplomski smjer u području koje će u onom trenutku smatrati najkorisnijim.
Isto kao i Jan, Mario Ramić planira nakon završenog studija raditi u više država svijeta. Htio bi dobiti menadžerski posao u nekoj međunarodnoj tvrtki. Smatra da je nezahvalno predviđati budućnost, ali da je ujedno vidljivo da će se u sljedećih nekoliko godina svijet kretati sve brže i brže prema globalizaciji. Dodaje da već sada međunarodne tvrtke na velika vrata ulaze na azijsko tržište, gdje bi mogao možda i on mogao pronaći svoje mjesto u budućnosti.
Za razliku od kolege, Mario bi se htio jednog dana vratiti u Hrvatsku. – Ono što mi često zaboravljamo je da je Hrvatska jedna od najljepših država u Europi, a usudio bih se reći i u svijetu. Tko zna, možda će za nekoliko godina biti poslovnih prilika i u Hrvatskoj. Na kraju krajeva, kamo god odem, nosit ću našu kulturu, tradiciju i običaje sa sobom.- ponosno je istaknuo Mario Ramić.
