15 C
Čakovec
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Odjek izjave o ukidanju socijalne pomoći: U Centru za socijalnu skrb svega 708 radno sposobnih

Čakovečki Centar za socijalnu skrb na svom popisu ima oko 4 300 osoba koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu, popularnu socijalnu pomoć. Od njih je svega 708 radno sposobnih osoba, mahom u tridesetim godina života.

Izjava bjelovarskog gradonačelnika Daria Hrebaka kako će građanima koji se na odazovu na javne radove, a primaju socijalnu pomoć, ukinuti tu pomoć, dobrano je odjeknula u javnosti pa tako i u Međimurju i to iz dva razloga. Prvi se odnosi na našu romsku populaciju jer se javnost zapitala hoće li se nešto takvo uvesti i kod nas. U čudu je ostala i struka kojoj mnogo toga nije jasno.

>> Odlučan potez gradonačelnika: Tko odbije rad za opće dobro, gubi socijalnu pomoć

Nije nam jasno na koju naknadu je gradonačelnik točno mislio, rekla nam je Melita Horvat iz čakovečkog Centra za socijalnu skrb. Naime, socijalne naknade, odnosno zajamčenu minimalnu naknadu ne isplaćuju jedinice lokalne samouprave već Centar za socijalnu skrb. A ako se rado i sredstvima iz gradske blagajne, onda se u principu tu radi o jednokratnim isplatima za pomoć preko socijalnog programa. Istina Čakovec pomaže i u pokrivanju djela troškova stanovanja, Županija pokriva jednokratno troškove ogrjeva, no ta pomoć nema veze s radom za opće dobro.

Melita Horvat

Gradonačelnik Bjelovara tu je izjavu dao tamošnjim novinarima, a vezano je uz nezaposlenost koja se u gradu kreće oko 10%, ali i brojnim slobodnim radnim mjestima na koja se nitko ne javlja. Prema onome što smo čuli u našem Centru, novinari su gradonačelniku trebali postaviti pitanje gdje je bio, odnosno što je radio do sada. Naime, taj zakon je na snazi još od 1. 1. 2014. godine i u Međimurju je sasvim lijepo saživio.

Shodno tom Zakonu, svaka radno sposobna osoba koja prima zajamčenu minimalnu naknadu dužna je odazvati se na javne radove i to minimalno 30, a maksimalno 90 sati mjesečno, pojasnila je Alenka Bilić, ravnateljica čakovečkog Centra za socijalnu skrb. Centar redovno dostavlja podatke o takvim osobama općinama i gradovima i oni ih, shodno svojim potrebama zapošljavaju.

Naravno, neodazivanje, odrađivanje manje sati od predviđenog, povlači sa sobom i sankcije, odnosno toj se osobi smanjuje ili ukida pomoć i do šest mjeseci.
Rad za opće dobro, dobro funkcionira primjerice u Pribislavcu, Orehovici, Murskom Središću, dok primjerice u Maloj Subotici na radovima za opće dobro rade osobe po odluci suda, odnosno odrađuju kojekakve kazne.

Mi tako radimo već godinama i na radove se odaziva oko 70% korisnika. Dodatni poticaj im je zadnja izmjena zakona shodno kojojo te osobe ne gube pravo na zajamčenu naknadu, a dobivaju i redovnu plaću jer u principu zasnivaju radni odnos na javnim radovima. Neke osobe koje ostaju raditi pa se čak i zaposle ni tada ne gube automatski naknadu već im se ona s mjeseca na mjesec smanjuje. Ide se s pretpostavkom da i ti ljudi trebaju od nečega živjeti do prve plaće. To su sve nekakve poticajne mjere da izađu iz sustava socijale i uđu u svijet rad.

Do sada je to bila otegotna okolnost. Naime, svi oni koji su radili preko javnih radova i dobivali “plaću” istovremeno su izgubili pravo na naknadu Centra. Kako su te naknade nekade bile puno izdašnije, rad je bio demotivirajući.

Sve to jako lijepo zvuči, no problema još uvijek ima. Naime, osobe koje se tako zaposle nemaju nikakvo osiguranje od eventualnih nesreća na radu. Doduše, prođu oni nekakve tečajeve no nezgode se uvijek dešavaju. Upravo je to i jedan od faktora zbog čega pojedine općine i gradovi nisu “ljubitelji” javnih radova jer im nitko ne garantira zaštitu radnika. Ne zna se tko će onda toj osobi nadoknaditi eventualne troškove liječenja. Neke Općine su se sasvim lijepo snašle te su im ugovorile police osiguranja. Jednom rječju, može se reći kako se pogodnost zapošljavanja preko rada za opće dobro ne koristi onoliko koliko bi se mogao.

Svega 708 radno sposobnih u masi od oko 3 400 osoba s naknadama

Od 708 radno sposobnih osoba, 70% ih se odnosi na muškarce a ostalo su žene. Po godištima uglavnom su to osobe u tridesetim godina života, premda ih ima i od 18 do 50 godina života. Naravno, oko 90% odnosi se na Rome.

Zanimljiva je činjenica kako osobe koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu ne moraju nužno biti u evidenciji Zavoda za zapošljavanje, pa samim time i ne vode se kao radno sposobni. Tu se prije svega misli na trudnice, žene koje imaju više od troje djece, bolesni…

(vv)

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE