Skoro svako kućanstvo, makar i na tavanu krije jedan ceker koji je praktičan za grad ili bilo koju vrstu špeceraja. Relativno velik i prostran, idealan je za puno namirnica, a zbog gotovo nepoderivog prirodnog materijala može živjeti i više od sto godina. Smatra se kao tradicionalna baština, a nekad su čitave obiteljske zajednice živjele od njegove izrade. Danas je ona rijetka, sve je manje ljudi koji su pobornici ovakve torbe jer je tržište preplavljeno različitim drugim modnim predmetima. Sve to promijenila je Goga Mekovec koja je prvo ukrasila vlastiti logožar i izazvala “boom efekt” među Čakovčankama, a kasnije i na prostoru Hrvatske, te šire.
Logožari se rade od biljke rogoz koja raste u močvarnim područjima, ubire se u ljetnim mjesecima, a zatim suši, razdvaja ili češe, te posprema za zimu kad se pletu logožari. Rogoz je kao prirodni materijal vrlo čvrst, ekološki i antialergijski pa stoga ne čudi njegova dugotrajnost.
No, biljka logožar sve je rjeđa u prirodnom močvarnom staništu, pa je Goga za ovu ljetnu sezonu potražila alternativu. Ona se zove Katica Novak iz Nedelišća koja plete cekere od komušine kukuruza. Gordana je stigla na njezina vrata, i tako su nastali novi cekeri. Drugačijeg su izgleda od logožara, ali jednako čvrsti, dugotrajni i upečatljivi.
– Interes za logožarima s godinama se povećao, na moje veliko iznenađenje, ali kako je potražnja velika, sirovine je, nažalost, sve manje. Potražila sam drugo rješenje, pa su se tako na mojim policama našli i cekeri od komušine, jednako atraktivnog izgleda, istaknula je.
Naziv brenda je Božur, prekrasan proljetni cvijet u međimurskom kraju poznat kao katruža. Svaki Gogin božur jedinstven je jer se dolazi u različitim kombinacijama.
– Iako su moji cekeri prepoznatljivi po velikom cvijetu – božuru, koji dolazi u različitim oblicima i bojama, nije nužno da samo on krasi izgled torbe. Sve su popularniji “stikeri” poput srca, mašnica, leptirića koji također dolaze u svakakvim varijantama – rekla nam je modna kreativka Goga.
Svaka vlasnica Božura bira svoju kombinaciju, tako da se rijetko može dogoditi da upravo isti ceker prošeta gradom. Tkanine koje krase dno cekera dolaze iz Čateksa, trakice s logotipom Božur iz tvornice pozamanterije Mursko Središće, tisak iz Sitotiska Pomor, a platnene torbe u kojima Božur “spava” preko zime šiju žene iz Humana Nove.
Cekeri od komušine ili logožari tako su ponovno međimursku tradiciju oživjeli i popularizirali. Mlađe generacije djevojaka već skoro zaboravljeni ceker rado nose preko ramena, ili jednostavno u ruci kao ljetni modni detalj. Uz to što je napravljen prema željama i kombinacijama vlasnice, praktičan je za svakodnevne ženske situacije.
FOTO: Zlatko Vrzan
