Prvak je škole u šahu, igra rukomet, među najboljim je matematičarima, svira flautu, piše pjesme, a uskoro mu izlazi i prva zbirka pjesama.
I sve je to stigne mali Ivan Hižman iz Pribislavca sa svojih 12 godina života koji od pred dvije godine živi u njemačkoj gradu Lahru.
– U početku mi je bilo čudno, no sam sam sebi rekao kako će se sve posložiti i da će sve biti u redu. I stvarno je tako i bilo pa mi je sada super, ispričao nam je Ivan Hižman u obiteljskoj kući u Pribislavcu u kojoj je s roditeljima, tatom Leonom i mamom Kristinom kratko boravio ovih dana tijekom školskih praznika.
Naime, Ivan je s mamom prije dvije godine napustio rodni Pribislavec i Međimurje te se preselio k ocu u Njemačku koji u gradu Lahru radi već godinama. Ostavio je iza sebe rodbinu i prijatelje te školske kolege iz čakovečke II. osnovne škole koju je polazio 4 godine.
– Suprug je radio vani i rijetko smo se viđali. Zaključili smo kako to nije nikakav život pa smo odlučili da svi odemo u Njemačku, objasnila je mama Kristina, kao što je nažalost slučaj sa sve većim brojem naših mladih Međimuraca koji su među gotovo 200.000 naših građana koji su u posljednjih četiri-pet godina napustili Hrvatsku u potrazi za boljom i kvalitetom života.
Najbolji u tamošnjoj Grundschulle
Naravno, bilo je straha, kažu, kako će se mali Ivan prilagoditi novoj sredini, novoj školi, prijateljima, a u konačnici i njemačkom jeziku koji nije znao. No prilagodljivi dječak iznenadio je sve, i svoje roditelje i učitelje u tamošnjoj Grudschulle u kojoj je normalno upisao 5. razred.
– Razgovarali smo s ravnateljem škole i on nam je rekao kako će Ivanu dati tri mjeseca za prilagodbu jer je imao dobre ocjene. Drugim riječima, tek će se vidjeti hoće li mu priznati školu koju je završio u Čakovcu ili će morati polagati razliku, odnosno ponavljati razred, rekla je dalje Kristina.
Ivan tijekom tog vremena ne samo da je sve pohvatao, naučio njemački jezik, već je postao i najbolji matematičar na cijeloj školi. Uz to, igrao je rukomet za školu, šah, a u osami svoje sobe pisao i pjesme, svirao flautu pa čak je i komponirao neke melodije.
Sve to prepoznali su tamošnji učitelji i ravnatelj te su roditeljima preporučili bolju školu koja bi mu dala više, odnosno gimnaziju u kojoj će se moći više i bolje razvijati.
– Pustili smo ga da završi 5. razred te ga upisali u gimnaziju, no ponovno u peti razred jer mu je nedostajalo znanje stranih jezika. Naime, u toj školi uče i francuski, njemački, engleski i još podosta toga. Evo, sad je iza njega uspješno završen i razred gimnazije, i to bez ikakvih teškoća i trauma, ponosno ističu roditelji.
Čitati naučio s nepunih 5 godina
Prema riječima tate Leona, mali Ivan naučio je čitati s nepunih 5 godina, i to u autu. Naime, roditelji su zbog posla često putovali i vodili su ga sobom, a Ivan je zabavljajući se učio slova s reklama i tako naučio čitati.
Radoznao i znatiželjan, tijekom ranog djetinjstva pratio je baku Snežanu Liber koja je pisala pjesme i do sada je izdala već dvije zbirke. Kako jabuka ne pada daleko od stabla, pisati je počeo i Ivan.
– Pjesme sam počeo pisati u drugom razredu osnovne škole. Pišem o svemu oko mene, što vidim i čujem, kako se osjećam, ono što mi dođe i trenutno padne na pamet, rekao nam je mali pjesnik. Neke su kratke, neke duže, neke imaju rime, a neke ne. Čak sam nedavno počeo pisati i note za svoju flautu.
Pjesme su se polako gomilale, a da je na pravom putu, svjedoči i natjecanje koje je 2015. godine održano u Banja Luci na kojem su sudjelovale sve zemlje bivše Jugoslavije. Bilo je prijavljeno preko 4000 radova. Stručna komisija odabrala je 343 pjesme koje su objavljene u posebnom zborniku. Među tim radovima Ivanova pjesma pod nazivom “Jesen” osvojila je izvrsno 7. mjesto.
Malo po malo, stvorila se reprezentativna zbirka koju je, po uzoru na svoju baku, htio objaviti. Pripreme za izdavanje zbirke od 70-tak pjesama trajale su dvije godine i uz pomoć matične Općine, knjiga će napokon u kolovozu doživjeti svoju promociju. Bit će tiskana u 200-tinjak primjeraka, i to na hrvatskom jeziku.
– U zbirci će biti i jedna pjesma na njemačkom jeziku, no nekako mi se lakše izražavati na mom materinskom jeziku koji mi je ljepši i pitkiji za izražavanje, objasnio je mali pjesnik.
Profesor matematike ili arhitekt
Tek mu je 12 godina, ima puno hobija u kojima je više negoli dobar, a uz to sve ga živo interesira. Lijepo mu je u Njemačkoj, ali i doma. Prijatelje ima posvuda, ne osjeća se kao stranac ni izolirano u stranom svijetu pa ni sam ne zna gdje bi htio jednom živjeti.
Zasad zna kako bi jednog dana htio biti profesor matematike ili geografije ili pak arhitekt. I zna da su Hrvatice bolje i ljepše od Njemica (smijeh).
(vv)
