NARCISOIDNI UM JOŠ UVIJEK JE TABU TEMA: O njoj govori Daniella Kordić, žrtva majčinog narcisoidnog poremećaja osobnosti

daniella kordic (2)
- Na vrijeme spoznajte narcisovu taktiku ”bacanja žrtve na dno” - preporučuje Daniella Kordić

U Čakovcu je nedavno gostovala Daniella Kordić. Diploma iz psihoanalitičke psihologije na Sveučilištu Birkbeck u Londonu otvorila joj put ka proučavanju druge strane čovjekove osobnosti. Jedan od rezultata tog rada je i knjiga “Narcis i ruža”. O njoj je govorila publici u Knjižnici “Nikola Zrinski”. Djelo je nastalo temeljem osobnog iskustva autorice koja je rasla uz majku koja pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti. Kordić ističe kako je život u takvom okruženju svojevrsno zlostavljanje gdje narcisoidna osoba svojim egom djeluje razarajuće na svoju okolinu i najužu obitelj:

– Ljudsku patnju i moju bol pretočila sam u pisanu riječ. Ljudi se pronalaze u mojim iskustvima. Knjiga se prevodi na engleski jezik i nadam se da će ruža (knjiga) i nadalje cvjetati i pomagati ljudima da dođu do svog istinskog “ja”.

Problem se često ne raspoznaje

Problem narcisoidnog poremećaja osobnosti vrlo često može proći neopaženo a prisutno je skoro svagdje. kaže autorica te nastavlja:

– Napisati knjigu potaknulo me i to što vrlo mnogo ljudi imaju u obitelji osobu koja boluje od narcisoidne osobnosti, ali ne mogu to izreći na glas jer još uvijek je to tabu tema. Svi vide problem, a nitko o tome ne priča. U knjigu sam ukomponirala mnoga svoja iskustva kao i iskustva ljudi koji su mi ispričali svoje priče.

Bitno je oprostiti

Poanta knjige je ne zamjerati ljudima, već razumjeti ih i oprostiti, kaže Kordić, te nastavlja:

– Ako zamjeramo ljudima, nosimo osjećaj negativne emocije koje razaraju nas same. Zbog nas samih najbolje je oprostiti. To je dugačak put. Opisujem ga u knjizi procesima osjećaja koje se odnose na mržnju, krivnju, ljutnju, razne psihološke šokove. To sve moramo proći kako bi došli do razine opraštanja. Kad shvatimo da je to sve borba s vjetrenjačama odnosno s nama samima, shvaćamo da smo mi sami odgovorni za svoje postupke i možemo izaći iz tog niskog stanja svijesti.

Prepoznati i priznati poremećaj

Na pitanja što neka poduzmu osobe koje žive ili su u vezi s takvim osobama ili su sami takvi i kako prepoznati taj poremećaj, Kordić savjetuje:

– Prvi korak je priznanje da majka ili otac ili netko drugi u obitelji ima taj poremećaj i da je bolestan. Nikom nije lako reći da je bolestan. Ljudi teško kažu primjerice: – Moja majka je bolesna i ima psihički poremećaj. To je meni bilo najteže reći. Kad sebi sami to priznamo, možemo dalje krenuti. Dakle, prvi korak je poznavanje problema. Obično se taj poremećaj osobnosti prenaša iz generaciju u generaciju. Valjda je mene našao zadatak da moram to prekinuti. I jesam. Moje dijete odrasta u zdravoj sredini i okruženo je ljubavlju. Sve probleme uz taj patološki narcizam opisujem u knjizi upravo zato kako bi i drugi lakše osigurali ljepšu budućnost sebi i svom djetetu.

– Planirate li i dalje pisati?

– Nov izazov je ispred mene – knjiga za djecu. Govori o tri male heroine koje su prošle emocionalno zlostavljanje u djetinjstvu. Nekako su se izvukle iz toga. Znale su da nose u sebi svjetlosnu iskricu koja će ih sačuvati od razdora u obitelji. Knjiga će biti dobra za djecu koja možda odrastaju u takvoj sredini. Čitanjem te knjige uvidjet će da nisu sami u takvim okolnostima i da ima mnogih koji traže svoj put.

 

Ostavi komentar