Na zadnjem popisu stanovništva u Međimurskoj županiji bilo je preko 1400 stanovnika starijih od 85 godina. U tim godinama malo tko može živjeti bez podrške obitelji ili institucija, a već se sada 939 upisalo na listu čekanja za dom. Potrebe za smještajem u dom u Međimurskoj županiji neprestano se povećavaju, unatoč tome što imamo 20 registriranih ustanova koje brinu za više od 1200 korisnika
Lista čekanja za tu najstariju ustanovu za brigu za starije u državnom vlasništvu je najduža. Čak 939 osoba prijavilo se za smještaj u taj dom. Iz toga se vidi da su potrebe za domski smještaj starijih u Međimurskoj županiji ogromne.
Smještaj u Dom za starije i nemoćna u Čakovcu je prije svega privlačan zbog cijena koje se kreću od 1800 do 2500 kuna i kvalitetne usluge. Korisnici ne plaćaju punu cijenu usluge, već 50 posto, a ostalih 50 je subvencija države preko decentraliziranih sredstava Županiji.
Stoga se dom dobiva po određenim prioritetima, a buduće korisnike bira komisija za smještaj. Prioritet nije samo klasična lista čekanja kad je netko predao zahtjev, nego njegovo kompletno zdravstveno stanje i socijalna situacija u obitelji. U prednosti su osobe koje nemaju djece ili obveznika dužnih na skrb, kojima su djeca daleko, možda i na drugim kontinentima. Ako netko ima blizu 90 godina, tada i njegovo dijete ima blizu 70 i često slične bolesti kao roditelj. U domu za starije i nemoćne u Čakovcu je puno korisnika koji su teški bolesnici. Njima je i pomoć neophodna. To su ljudi koje u domu hrane na sondu, ljude s gastrostomom, s kolostomom, s trajnim urinarnim kateterom, s kanilom.
– Dajemo puno infuzija i upravo zbog toga je i važna stručna osposobljenost naših zaposlenika, a pogotovo medicinskih sestara, koje redovno šaljemo na stručno usavršavanje da bismo mogli pružati sve ove usluge. Kod nas je oko 170 osoba u pelenama – ispričala nam je ravnateljica doma. Da bi olakšali život korisnicima, osigurali su im liječnika opće medicine Jelenu Krešić koja vodi zdravstvenu brigu o njima i koja ih posjećuje. Surađuju s brojnim specijalistima koji su im najpotrebniji, to su ortoped, psihijatar, fizijatar, koji također posjećuju pacijente u domu da se ne muče odlaziti u bolnicu. Imaju ugovore o djelu s njima, ali to korisnike ne košta ništa dodatno. Od 75 stalno zaposlenih, u domu je 13 medicinskih sestara, 1 fizioterapeut i 18 njegovateljica. Trebalo bi i više, ali su limitirani u zapošljavanju.
– Certificirana smo ustanova za rad s oblogama za rane i soma pomagalima, sve je to u cilju da svoje korisnike ne bismo morali voditi liječnicima specijalistima u dnevnu bolnicu. Moram istaknuti da imamo puno osoba koje su kod nas na palijativnoj skrbi, oko 50 njih godišnje. Bez obzira na to što palijativna skrb spada u domenu zdravstva, smatram da ovakve ustanove kao što smo mi moraju podnijeti taj teret palijativne skrbi i da mi u tome moramo pomoći – kaže Štefica Martinez.
Ovo je tek početak rješavanja vrlo važnog društvenog pitanja, jer kako starimo ne samo lokalna, već i državna politika iz dana u dan će se morati suočavati s brigom za stare i nemoćne. Mlađi članovi obitelji moraju raditi, i to cijele dane. Iseljavanje mladih još će povećati problem brige za stare i nemoćne. Trenutačno prosječna starost korisnika Doma za starije i nemoćne u Čakovcu je 87 godina, a u depandansi su nešto mlađi korisnici. Od toga su u domu lani bile 232 žene i 47 muškaraca. Za ilustraciju, pred 30 godina prosječna životna dob korisnika doma bila je znatno niža, oko 75 godina. Produženje života je na strani žena. Pred 30 godina u domu je bilo dvije trećine žena i jedna trećina muškaraca. Sada u domu muškarci čine svega jednu šestinu populacije.
– Zbog duge liste čekanja neki ni ne dočekaju smještaj u dom jer prije umru. U dom se može ući samo kad se isprazni neko mjesto, umre ili otkaže smještaj u domu, a to je iznimno rijetko. Prošle godine se u Domu za starije i nemoćne Čakovec primljeno je 57 stanara, ali u prosjeku ovisno o godini izmijeni se između 40 do 60 stanara – kazala nam je Štefica Martinez, ravnateljica doma. Prije 39 godina bilo je 35 osoba u stacionaru – dakle u jedinici za pojačanu njegu, a danas je u jedinici za pojačanu njegu 172 korisnika, praktički cijeli objekt u centru grada. Više pokretnih korisnika je u depandansi u Mažuranićevoj ulici.
