Stanje u svinjogojstvu praktički se nije pomaklo s mrtve točke. I vidi se kolaps i kriza tržišta, kratki je opis situacije koji smo dobili od nekoliko međimurskih uzgajivača. Podaci pak Hrvatske poljoprivredne agencije govore kako se na dan 3. listopada ove godine u Međimurju na 3.469 gospodarstava hranilo 66.231 svinja. Godinu ranije u isto vrijeme bilo ih je gotovo 3 tisuće manje ili 63.372. No, 2015. i 2016. ta je brojka bila preko 69.000. Iz tih se podataka može zaključiti kako proizvodnja varira, i to s tendencijom opadanja. Drugim riječima, veći uzgajivači uglavnom se zadržavaju na postojećem broju životinja, dok oni manji u principu prestaju s uzgojem, zatvaraju svinjce i niti ne pomišljaju da ih ponovno napune. Sve je to dovelo i do opadanja ili pak gotovo nestajanja krmača pa se tako za odojcima za tov nerijetko mora potegnuti u zemlje našeg okruženja, najčešće Mađarsku.
Odnedavno puno bolja situacija
Ipak, situacija se ponešto promijenila u posljednje vrijeme. Vjekoslav Balent iz Šenkovca objašnjava zašto je jedan od najvećih uzgajivača svinja.
– Nekad je u Međimurju bilo 6 poduzeća s kojima se moglo ući u kooperaciju i koje su otkupljivale svinje – rekao nam je Balent čija se obitelj uzgojem svinja bavi još od 2008. godine, i to na farmi u Podturnu. Danas su, nažalost, spali na svega dvije.
Do dolaska Pivca u Međimurje, obitelj Balent plovila je samostalno nesigurnim tržištem hraneći po turnusu 700-750 tovljenika. Istina, kaže nam Vjekoslav, bio je to uzgoj za poznatog otkupljivača, no po tržnim cijenama koje su lelujale od mjeseca do mjeseca. Sada pak je kooperant Vajde, odnosno Pivca i kaže da je razlika neusporediva.
– S mesnom industrijom imam tzv. dogovor “glava za glavu”. Drugim riječima, naručim odojke koji su težine 25-30 kg i hranim ih 100-120 dana, tj. do 120 kg. Zarada mi je naknada po kilogramu prirasta. Ne moram se mučiti gdje ću naći odojke te gdje i po kojoj cijeni ću ih prodati.
Naime, kad je hranio vlastite svinje, trebalo mu je 400-500 tisuća kuna kako bi napunio turnus. Tom iznosu treba pridodati još troškove hrane, vitamina, veterinara i slično. Doduše i danas, kao kooperantu, troškovi veterinara padaju na njegova leđa, njegova je briga i zbrinjavanje stajskog gnoja i gnojnice.
I s pozicije jednog uzgajivača svinja za tov, ovo izgleda sasvim solidan posao, bez previše razmišljanja oko stanja na tržištu. Problem je u tome što poučeni dosadašnjim iskustvom ne žele niti pak ni ne pomišljaju na proširenje farme i povećanje uzgoja. Štoviše, ni svoju djecu i potencijalne nasljednike ne tjeraju na nastavak obiteljske tradicije bez obzira na to koliko su milijuna ulupali u traktore, kombajne i gospodarske objekte.
– Sve to nikako nisu dobri temelji za neki veći oporavak svinjogojstva – govori nam Vjeko dalje. – Ne treba izmišljati toplu vodu, već samo da oni koji kroje našu sudbinu pogledaju kako to rade zemlje u našem okruženju, naročito nama najbliža Austrija. Tamo nikome ne smrdi ni s farme, ne smrdi mu gnojnica na polju, a ni kup gnoja na sredini dvorišta obiteljske kuće.
Mesne industrije posluju na principu tržišta i daju odojke kakve daju. Nitko ih ne pita gdje ih i po koliko kupuju. Istina, ni ne mora ih. No, tu postoji druga strana. Naime, takav način uzgoja ne potiče izvrsnost po pitanju pasmine, ne radi se na genetici, povećanju fonda kod krmača koje bi trebale biti osnova svake iole ozbiljnije proizvodnje. Tko će se mučiti s krmačom, nerastom ili pak umjetnom oplodnjom, prašenjem, dizanjem po noći i nadgledavanjem malih praščića, biti iz dana u dan s njima do 25 kg njihove težine i potom ih prodati u bescjenje i svjesno gomilati gubitke. A od toga treba početi i na tome inzistirati kao i na oporavku tržišta koje u tom pogledu ipak ovisi o kupovnoj moći stanovništva koje danas ipak više gleda u cijenu mesa nego u popratnu deklaraciju.
S padom PDV-a nastupaju bolji dani?
– U svinjogojstvu nema prave tržne osnove – kazao je na ovu temu Stjepan Belić, uspješni uzgajivač svinja iz Preloga koji se godinama bavi i selekcijom. Radi se na selekciji kojom se dobiva kvalitetnije meso. No, to nam ništa ne znači kad za njega nema tržišta. Možda će sada biti nešto nakon što se smanji PDV na svježe meso.
I uzgajivače svinja uništava prekomjerni uvoz koji će, prema njegovim riječima, biti još i veći jer Europa bilježi viškove na tom tržištu. S druge strane, dodaje, Kina je zatvorila svoje granice za uvoz zbog pojave svinjske kuge u susjednoj Mađarskoj, a i Rusija, koja je također bila veliki uvoznik europskih svinja i mesa, sve se više zatvara unutar svojih granica i oslanja se na vlastitu proizvodnju. Drugim riječima, Hrvatska će opet postati meka za rješavanje tržišnih viškova europskih zemalja jer, kako kaže ministar Tomislav Tolušič, uvoz ne možemo zabraniti.
