U Japanu je običaj da ljudi pretkraj svoga radnog vijeka kupuju već pripremljeno drvo za bonsai i sve do kraja života uživaju u majstoriji oblikovanja bonsaija. Mlađi Japanci, kada krenu u umjetnost bonsaija, onda to rade isključivo kao profesiju. – ističe Adrian Horvat, po struci agronom.
Među prvim je hrvatskim hobistima koji su krenuli u čudesni svijet uzgoja bonsaija. Prisjeća se početaka: – Jednom dok smo na poslu krčili neku šumu za vinograd donio sam kući boriće i pokušao ih oblikovati kao bonsai. Privuklo me to i počeo sam upijati znanja iz knjiga, razmjenjivati iskustava s drugim uzgajivačima uživo ili preko blogova i foruma na internetu, japanskih videozapisa. Mi prvi hrvatski bonsaisti učili smo na vlastitim greškama i po nekoliko puta uvidjeli kako ono za što smo mislili da jest bonsai – zapravo nije bio.
U planu rasadnik prebonsaija u Pleškovcu
Japanci imaju tisućugodišnju tradiciju i pravi su majstori. Kako kod nas krenuti u uzgoj?
– Prije desetak godina bila je kod nas popularna tehnika yamadori (japanski naziv), što znači da se uzima staro, kompaktno drvo iz prirode, pa se tijekom godina od njega oblikuje bonsai. Previše smo drveća znali iskopati. U Japanu je to drugačije. Tamo sve kreće iz rasadnika prebonsaija gdje se uzgaja početni materijal. Potom to ide u drugi rasadnik, gdje se u posudama daje osnovni oblik, i tek u trećemu, gdje rade vrhunski bonsai-majstori, dobivamo konačno drvo. Vođen tom spoznajom planiram za mirovinu otvoriti mali rasadnik u Pleškovcu. Imam već dosta materijala posađeno za prebonsai, ali proces traje desetak godina. Tko se danas želi početi baviti bonsaiom u Hrvatskoj, mnogo mu je lakše. Primjerice, moći će od mene nabaviti prebonsai i time uštedjeti nekoliko godina rada. Planiram organizirati i tečaj ili radionice za sve one koji se žele time baviti, kako bi dobili prave informacije i ne bi radili greške kao što smo ih mi na početku radili. Sa svakim novim uzgajivačem dobro je raditi dvije-tri godine, upoznavati ga s tehnikama, kako bi tek tada mogao postao samostalni bonsaist.
Bonsai s ‘domaćom putovnicom’
Svi Vaši bonsai imaju ‘domaću putovnicu’. Što to znači?
– Kada je bila izložba u Međimurskim dvorima, došao je jedan čovjek i pitao me: ‘Zakaj tu nemate ni jedan pravi bonsai?’ Gledam ga i pitam se što time misli reći. On kaže: ‘Pa nema ni jedno japansko drvo.’ To mi je bila nova spoznaja. Ljudi misle da je bonsai samo ono što je napravljeno od japanskog drveta. Odgovor je jednostavan. Japanci nisu radili bonsai od dalmatinske masline ili bora, ili našeg graba, breze, jer im je bilo dostupno njihovo autohtono drveće. Svatko radi bonsai od drveta koji raste u njegovom klimatu. Međimurje nije za ariš, nije za maslinu. U Međimurju možemo raditi bonsai od drveća koje je tu autohtono. Takav pristup je naša obveza. Bonsaist u Dalmaciji ne može imati brezu jer joj je tamo prevruće. Mi ju možemo imati jer podnosi temperature i do – 20 °C kakve smo imali ovu zimu.
U zbirci jedna od tek četiriju jela u Europi
Vaša bonsai-zbirka odlikuje se nekim osobitim primjercima?
– Moje osobito drvo je jela. U Europi postoje tek tri-četiri bonsai-jele. Moja je četvrta. Iskopao sam je 2007. godine na Ivančici kao yamadori. Deset sam godina radio na njoj. Treba proći još minimum pet vegetacija da bi bila bonsai europskog nivoa. Mada, kada ju prijavim na neku izložbu, uvijek ju uzimaju jer su bonsai-jele rijetkost. U tom svijetu jako je malo i breza jer se radi o osjetljivom drvu i teško se dobiva bonsai. Uspio sam pohvatati svu tehniku fiziologije breze kao bonsaija, uskoro će moje biti među najboljima u Europi, a to malo tko zna.
Kako odlučiti koje je drvo stvoreno za bonsai?
– Pravi bonsaist ide u šumu pet puta da bi donio doma tek jedno drvo. Mi ne trebamo uništavati šume. I kada se već kod kopanja uoči da korijen nije pogodan za bonsai drvo se zagrne i ostavi u šumi.
Drvo treba prihvatiti ideju bonsaista
Kako se stječe vještina oblikovanja bonsaija?
– Bonsai je vibriranje između fiziologije i umjetnosti. Strpljenje oblikuje bonsai. Kada iskopaš drvo i počneš s njim raditi, prve tri-četiri godine moraš se na neki način sporazumjeti s njime. Treba očitavati fiziološke reakcije prihvaća li drvo ideju uzgajivača kako ga on želi oblikovati i dati mu taj poseban styling. Kada uvidiš da je drvo prihvatilo tvoju ideju, to je to. Važna je ta međusobna komunikacija, koliko god to zvučalo neobično. Događa se to da se ‘spominaš’ s drvetom kak’ s nekim tvojim kućnim ljubimcem.
Na izložbi i slike, suiseki i svitci
Jedan od Vaših hobija jest i slikanje. Hoće li i to biti dio izložbe?
– Kako svatko na svojim izložbama nastoji dati jednu osobitost, ja sam naslikao seriju ženskih osoba koje kao da gledaju na bonsai. Izložit ću nekoliko tih slika. U Japanu je običaj da se iza bonsaija izloži jedan svitak s crtežom, pa će i to biti dio čakovečke izložbe. Izložit ću i nekoliko primjeraka suisekija, kamena na postolju. Sva postolja za bonsai i suiseki sam oblikujem i izrađujem.
