Teško je u nekoliko redaka nabrojiti sva mjesta koje je na oldtimerima posjetio naš sugovornik Dragutin Barlek iz Brezja, inače strastveni zaljubljenik u oldtimer vozila bez kojeg ne može proći niti jedan oldtimer susret u Međimurju i okolici. Nemirna je duha pa je tako u samo posljednjih nekoliko mjeseci posjetio München u Njemačkoj, Nitru u Slovačkoj, planinski prijelaz Vršič u Sloveniji, Mađarsku, Buzet i mnoga druga mjesta u Hrvatskoj, počevši od Zagorja i Slavonije pa sve do Istre i Dubrovnika.
Barlek je aktivni član u Fićo klubu Međimurje, Oldtimer Klubu Međimurje, Fićo klubu Velenje te obnaša funkciju počasnog člana Oldtimer kluba Classic Prelog jer je bio od velike pomoći prilikom njegova osnivanja. Trenutno je u mirovini te svaki slobodni trenutak želi iskoristiti za putovanja. Njegova je garaža i dvorište u Brezju pravi mali raj za sve one koji vole vremešne automobile. Trenutno posjeduje deset automobila i deset motora, od čega ih je sveukupno šest registrirano kao oldtimeri.
– Oduvijek sam volio traktore, motore i aute, ali kad sam vidio da se u Međimurju osnovao Oldtimer klub, učlanio sam se brže-bolje u njega i počeo nabavljati oldtimere. Mama je 1971. godine kupila motor Pony Ekspress, takozvanog puheka, njime sam 1972. godine putovao na relaciji Čakovec-Poreč, a već 1973. godine Čakovec-Dubrovnik, vozio sam se preko 30 sati. Tri godine kasnije njime sam proputovao relaciju od Jesenica do Skopja za pet dana – ispričao nam je Barlek.
S fićekom iz 1971. godine napravio je preko 50.000 kilometara u posljednjih 10 godina i to praktički bez kvara. U razgovoru nam je posebno prepričao svoje putovanje u Njemačku u München, koji je posjetio svojim omiljenim fićom čak dva puta.
– Nikad ga dosad nisam trebao doma šlepati. Bilo je nekoliko sitnica koje je trebalo popraviti, ali to se jednostavno ne računa. Kad sam išao u München, svi ostali su morali nekaj na svojim autima popravljati, ja sam došao doma bez kvara doma – prisjetio se svog nedavnog putovanja Barlek.
Putovanja sa svojim vremešnim ljubimcima, bilo automobilima bilo motorima, jako voli jer tako upoznaje nove krajeve i sklapa nova prijateljstva diljem zemlje i Europe. Nakon dolaska u mirovinu opet je došao na svoje jer se sada bez briga može zaputiti u bilo koji kutak svijeta.
– Imao sam infarkt. Da me hitna nije na vrijeme odpelala u Zagreb, tko zna gdje bih sad bio. Radio sam u građevini, poslali su me u penziju i sada samo uživam. Idem tamo gdje mi je lijepo i gdje je pozitiva. Firmu sam prodao da nemam stres oko toga i uložio sam u sunčanu elektranu. Lijepo se osjećam. Nekada sam dnevno na dva događaja, jedva čekam kada mogu otići nekamo – kazao nam je šezdesetogodišnji Dragutin koji je na oldtimerima napravio najviše kilometara u Međimurju.
