– Kukuruz je rodio kao nikada. Ali, svi otkupljivači su puni i gotovo nitko ga ne otkupljuje. Neki tek prave popise po kojima će ga uzimati, no još se ne zna kad – požalili su nam se ovih dana poljoprivrednici, između ostaloga i Josip Kranjčec iz Štefanca, kojeg smo zatekli u polju nedaleko od Male Subotice u tek zahuktaloj ovogodišnjoj berbi kukuruza.
– Ne znam kaj se to dešava ove godine s kukuruzom, kažu da su svi skladišni kapaciteti puni kao šipak – ispričao pak nam je Stjepan Jurinec iz Ivanovca. A berba je tek na pola i po cijele je dane na kombajnu.
Rekordni prinosi i kvaliteta kukuruza, a otkup problematičan
Kako je dalje dodao, bilježi se rekordan urod. Naime, do sada se u optimalnim uvjetima, odnosno uz primjenu propisane agrotehnike bralo 7 – 11 tona po hektaru. A sada, i na onim lošijim tlima i bez prevelike brige, bere se i po 13 tona. Nekakav prosjek je 14 – 16 tona.
– Tek idem brati one prave parcele gdje očekujem i 19 tona po hektaru – dodaje Jurinec.
I ne samo da je urod rekordan već mu je takva i kvaliteta. Naime, vlaga se kreće 15 – 19%, dok se prijašnjih godina znala penjati i do 30% pa i više. Standard je 14% pa ga ne treba ni dugo i puno sušiti.
Doznajmo da su gotovo svi otkupljivači kukuruza u Međimurju koji ga trebaju za svoje potrebe i preradu, odnosno prodaju ga već popunili svoje kapacitete. PZ Čakovec jedan je od rijetkih koji je ovaj tjedna otkupljivao kukuruz, ali i oni su rekli da je takva situacija trenutačno da nisu sigurni do kada će to činiti. Drugi otkupljivači uzimaju kukuruz uglavnom od onih s kojima su ugovorili proizvodnju.
A kukuruz samo pristiže. Zbog toga se traži svaka rupa, veze i poznanstva samo da se maknu klipovi s polja i uguraju u neko skladište pa makar i cijena bila nepoznata. Do neki dan još je 95 lipa, sada je pala na 90, a u našem okruženju, primjerice u Bjelovaru već mu je 65 lipa.
Pričaju se inače svakakve priče o nestašici u zemljama našeg okruženja do toga da otkupljivači kalkuliraju i čekaju pad otkupne cijene kako bi onda mogli skuplje izvoziti. Po običaju, istina je negdje u sredini. No, sadašnja situacija otkriva i ponovno pokazuje nesređenost hrvatskog tržišta i hrvatske poljoprivrede. Ne valja ako je urod podbacio niti pak ako ga ima previše. Pa se onda nameće pitanje što je kod nas idealno.
Toni Marodi: Situacija je ozbiljna, kod svih je hiperprodukcija kukuruza
– Situacija je ozbiljna – naglasio je Antun Marodi, direktor poduzeća Toni iz Donjeg Kraljevca, jedan od pet najvećih otkupljivača žitarica u Hrvatskoj i dodaje: – Do sada sam otkupio 2.000 šlepera ili 50.000 tona kukuruza i time amortizirao onu glavnu špicu. Plaćam odmah pa ni ja ne mogu više podnijeti. Jednostavno je nastala hiperprodukcija kukuruza. S druge strane, stočna proizvodnja nam je uništena i nema tu proizvodnju tko “progutati”.
A hiperprodukciju ima cijela Hrvatska s oko 2 milijuna tona kukuruza. Ništa nije bolje ni u Sloveniji koja je zabranila uvoz, dok ne otkupe sav svoj. Mađarska se također sa svojih 8 milijuna tona “guši” u urodu, kao i Srbija sa 6 milijuna tona ovogodišnjeg uroda.
– Nažalost, mi koji smo u lancu, prepušteni smo tržištu. Hrvatska sa svojim kukuruzom gravitira prema Italiji, no nismo joj konkurentni s cijenom od 95 lipa. Naime, tamo kukuruz ide po 92 lipe i svjesno bi išli u poslovni gubitak. Pored toga, muku mučimo i sa šleperima i vozačima koji su mahom otišli raditi van, pa ima problema i s transportom.
Dalje ističe i manjak skladišnog prostora kako kod nas tako i u cijeloj Europi. On i dalje otkupljuje kukuruz, ali za sada samo od onih poljoprivrednika koji su uzeli sjeme i repromaterijal kod njega.
I tu priči nije kraj. Prema njegovim riječima, ni Njemačka nije željna kukuruza jer je suša o kojoj se govori bila u onim područjima gdje nema kukuruza.
Zašto se u poljoprivrednoj proizvodnji vrtimo u krug?
Najviše muku muče naši poljoprivrednici koji nemaju zagarantirani otkup i ne znaju kud s urodom. I opet će se govoriti o isplativosti proizvodnje kukuruza i neorganiziranom tržištu. A kukuruz je tek jedna od kultura s kojom se trenutno tržište lopta.
Stoga neće biti čudno ako ga iduće godine bude upola manje. Tada pak će se svi tužiti na visoke cijene i tako se godinama vrtimo u krug od manjka do viška i natrag. Država će opet pričati priče kojima će se teško pohvatati glavna nit, nit vodilja za koju bi se poljoprivrednici konačno mogli uhvatiti. (Vlasta Vugrinec)
