Peteljke aronije postale su crvene i to je znak kako su bobice spremne za branje. Naime, u toj ranoj fazi zriobe, aronija ima onaj svoj, karakteristični trpki okus te optimalnu količinu šećera koja se kreće oko 23 posto. Što se dalje čeka, postotak šećera raste, kažu znalci, ali i naša sugovornica Branka Kocijan iz Štefanca, to više nije to, odnosno nije to više onaj pravi okus i doživljaj aronije.
A 350 grmova ovog, mogli bi reći, sveprisutnog bobičastog voća, naprosto je otežalo pod ovogodišnjim urodom.
– Da, aronija je ove godine izuzetno dobro rodila. Bobice su prekrasne, krupne i sočne. Beremo ih već neko vrijeme premda još uvijek nije počeo pravi interes za njih. Obično se ljudi raspituju za nju krajem kolovoza – rekla nam je Branka koju smo zatekli u berbi i tijekom ovih vrućih dana.
Idealna sezona za rast i razvoj bobica
Ove godine kao da se sve poklopilo i sezona je više nego li izvrsna. Bilo je dosta vlage, ali i sunca, mraz nije oštetio nasad niti pak je bilo većeg napada dlakavog ružičara, jedinog poznatog štetnika aronije u nas. Nije bilo potrebe ni za navodnjavanje, tek ovih posljednjih dana kako se bobice ne bi smežurale.
– Plodova ima i berba će biti, barem kako sada stvari stoje, izvrsna – govori nam dalje Branka. – Sasvim je druga stvar plasman robe na tržište koje nije sređeno. Naime, dobro je poznato kako u Međimurju ima puno nasada, bilo većih bilo onih manjih. Shodno tome, nekog tržišta tu nema već se snalazimo prodajom čak do Zagreba ili pak većim otkupljivačima. Istina, glavnina toga je ipak na kućnom pragu.
Aronija – najzastupljenije bobičasto voće
Aronija se na našem području pojavila prije desetak godina kao još jedna “egzotična” biljka, izuzetno zdrava i korisna za ljudski organizam. Biljka koja podnosi našu kontinentalnu klimu, koja nema prirodnog neprijatelja i koja je vrlo jednostavna i nezahtjevna za uzgoj, odmah su mnogi prigrlili kao dodatno izvor zarade. Kao rijetkost na našem tržištu, naravno, imponirala je i prodajnom cijenom uroda. I kako to obično biva, kroz nekoliko godina nicali su nasadi jedan za drugim, što je dovelo do zasićenja tržišta, pada cijene i nemogućnosti prodaje. Naime, manjim uzgajivačima ne isplati se graditi pogone za preradu, a i preskupo im je to nekome davati, skladišta nema, a i nije to roba koja može dugo stajati, pa prodaju tek da se riješe robe. To pak ne ide na ruku onim većim uzgajivačima koji su uložili znatna sredstva za koje kakve pogone u kojima se dobiva sok, sirup, marmelade, džemovi i slično. Jedino tko profitira u svemu tome su kupci kojima bobice postaju sve dostupnije i jeftinije.
Već sada, tek na početku berbe, cijena kilograma kreće se oko 10 kuna, i to bobica, ubranih bez peteljke. Ako će se godina uistinu pokazati tako dobrom, aronije će biti dosta i previše, što pak znači da bi je moglo podosta ostati i neobrano jer se neće isplatiti, pogotovo ako još treba platiti i berače. (V. Vugrinec)
