Maligne bolesti u Međimurskoj županiji, kao i drugdje u svijetu, predstavljaju veliki javnozdravstveni problem. Stopa obolijevanja od karcinoma u Međimurskoj županiji već duži je niz godina među najvišima u Hrvatskoj, no utješno je to da po stopama smrtnosti nismo u vrhu, govore statistike koje su ovih dana prenijeli i neki hrvatski mediji.
One su naizgled porazne za naš kraj, jer smo neslavni prvaci po raku. No, kod nas su brojke jako visoke prvenstveno zbog toga jer se najviše ljudi odaziva preventivnim pregledima, pa su onda i brojevi veći nego drugdje, gdje ljudi umiru od raka, a da nisu znali da ga imaju ili pak su stigli prekasno na liječenje. U 2014. godini tako su naši ljudi iz Međimurske županije po smrtnosti od raka bili na desetom mjestu među županijama. To je niže od hrvatskog prosjeka.
Ono što je također dobro zahvaljujući preventivi jest to da je smrtnost od raka u Međimurskoj županiji nekoliko zadnjih godina u stagnaciji, osobito kod žena, a 2015. godine je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, bilo registrirano 350 umrlih osoba od novotvorina, od kojih 218 muškaraca i 132 žene.
Koji su najčešći tumori u Međimurju?
Prema podacima za Međimursku županiju Registra za rak Republike Hrvatske za 2014. godinu, pet najčešćih rakova kod muškaraca jesu: rak debelog crijeva, prostate, bronha i pluća, a umiru od raka pluća, želuca i raka debelog crijeva. Kod žena je najčešći rak dojke, debelog crijeva i rak tijela maternice, a umiru od raka debelog crijeva, dojke i raka želuca.
Koji su razlozi po kojima su Međimurci stigli na sam vrh u državi po obolijevanju od raka debelog crijeva, zamolili smo za objašnjenje dr. Renatu Kutnjak Kiš, spec. epidemiologije u Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije.
Pridonosi li tome naš stil života povezan uz stres, vezan uz ekonomsku krizu koja donosi neizvjesnost i nesigurnost egzistencije? Jesu li tomu uzrok nezdrave navike u prehrani s previše mesa, a premalo voća i povrća, nedovoljno kretanje, pušenje i pijenje? Nezdrav okoliš – voda i zrak? Ili pak je brojčanom skoku doprinijela bolja registriracija bolesti u našoj Županiji?
– Maligne bolesti, pa tako i rak crijeva, jesu multifaktorijalne bolesti, dakle uzrokuje ih jako puno čimbenika koji utječu na veću pojavnost malignih bolesti. – kazala je na početku razgovora Renata Kutnjak Kiš, spec. iz Zavoda za javno zdravstvo. – U svakom slučaju važno je napomenuti da je dostupnost zdravstvene zaštite puno veća nego nekada, pa se svaki slučaj bolesti registrira. Godinama radimo i trudimo se da registracija bolesti bude što potpunija i kvalitetnija, i to na svim nivoima zdravstvnog sustava, u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, a to isto tako utječe na pojavnost. Osim toga, u populaciji nam se povećava udio starijih od 65 godina, a starija životna dob jedan je od najvažnijih čimbenika rizika. Genetski čimbenici također imaju svoju ulogu u pojavnosti bolesti, ali se s njima ne može pojasniti taj veliki skok i porast pojavnosti koji se dogodio. Socioekonomske prilike također su važne i smatra se da one utječu na odabir stila života. On je jako važan, a u stil života ulaze način prehrane, tjelesna (ne)aktivnost, pušenje, konzumacija alkohola, debljina. To su čimbenici rizika koji povećavaju pojavnost brojnih malignih bolesti, a vezane su i uz rak debelog crijeva.
Preventivni pregledi – porast broja oboljelih, ali veće šanse za izlječenje
U nastavku dr. Kutnjak Kiš kaže:
– Preventivni pregledi koji se u Hrvatskoj provode od 2006. godine također imaju utjecaj na povećanje incidencije. Incidencija se temelji na učestalosti novih slučajeva neke bolesti, pa kažemo da ona mjeri promjenu (dinamiku). Odaziv na preventivne preglede u Međimurju među najvišima je u Hrvatskoj. Program ranog otkrivanja raka dojke provodi se od 2006. godine, već desetak godina. A program ranog otkrivanja raka debelog crijeva provodi se od 2008. godine.
Zanimalo nas je je li provođenje programa, osim što je otkrilo više slučajeva raka u ranijoj fazi, doprinijelo i boljoj izlječivosti i preživljavanju oboljelih.
– Kada gledamo podatke o incidenciji bolesti, a pratimo ju već 40 godina, od 1977. godine naovamo, uočili smo da nam je najveći porast bio tu godinu kada su pokrenuti nacionalni programi ranog otkrivanja raka, a što se i očekuje jer se bolest aktivno ‘traži’ u populaciji. U periodu od 2007. do 2011. godine imali smo 543 novoregistrirana slučaja godišnje, a već pet godina poslije toga malo se osjeća stagnacija. Zasad su provedena četiri kruga nacionalnog otkrivanja raka dojke. U sklopu ta četiri kruga poslano je više od 65.000 poziva i otkriven 181 karcinom dojke. U 66 posto slučajeva radilo se o lokaliziranoj bolesti, kada su veliki izgledi za izlječenje. Nakon deset godina programa tek se vide naznake pada smrtnosti od raka dojke. U zadnje dvije godine bilježi se manji broj umrlih, a očekujemo da će se u narednim godinama taj povoljan trend nastaviti. Što se tiče raka debelog crijeva, program ranog otkrivanja pokrenut je 2008. godine. Zasad su završena dva kruga namijenjena i ženama i muškarcima. Poslali smo 66.000 poziva, odaziv je 35 posto, premda među najvišima u Hrvatskoj, ipak nedovoljan. Da se postignu zadani ciljevi zacrtani tim programom, odaziv bi trebao biti barem 45 posto. U ta dva kruga akcije rak debelog crijeva otkriven je kod 72 osobe. Dobro je to što se u čak 60 posto slučajeva radilo o lokaliziranoj bolesti, gdje je petogodišnje preživljavanje veće od 90 posto. Što se tiče smrtnosti od raka debelog crijeva, u zadnje dvije godine zabilježen je nešto manji broj slučajeva nego prethodnih godina. Programom od ranog otkrivanja raka debelog crijeva smanjuje se smrtnost, ali i incidencija. Zato što se kod ljudi kod kojih je test na skriveno krvarenje u stolici pozitivan mogu putem kolonoskopije otkriti adenomatozni polipi koji su zapravo preteče karcinoma i oni se tijekom kolonoskopije odstranjuju te se time umanjuje pojavnost raka. Kod nas su u ova dva kruga ranog otkrivanja raka debelog crijeva kod 50 posto ljudi kod kojih je test na skriveno krvarenje u stolici bio pozitivan te su otkriveni polipi, a u 26 posto slučajeva radilo se o adenomatoznim polipima koji su preteče karcinoma. Njihovim odstranjenjem tijekom kolonoskopije ti su ljudi spašeni od pojave bolesti već u začetku. A dalje je na njima da kontroliraju svoje zdravstveno stanje kako bi zadržali čim veću kvalitetu života. To i jest smisao ranog otkrivanja malignih bolesti, da se otkriju čim ranije kako bi oboljeli imali što je moguće bolju kvalitetu života. Važno je spasiti svaki život, ali je jednako tako važno i sačuvati kvalitetu života. – zaključila je dr. Renata Kutnjak Kiš.
