Dr. Boris Jerbić: Nište bez dobrog sna jer se organizam i psiha opuštaju i “čiste”

Dr. Boris Jerbić
Dr. Boris Jerbić

Dr. Boris Jerbić ima ukupno 49 godina radnog staža. U početku je radio u Bolnici u Varaždinu, nakon toga 18 godina u Županijskoj bolnici Čakovec (do 1993.). Od prosinca 1993. radio je u svojoj privatnoj ordinaciji u Varaždinu, sve do 1. siječnja 2016., kada je umirovljen. Zaposlen je u Poliklinici NANNA od 1. prosinca 2016. Radi kao sudski vještak unatrag 30 godina.

Iz vlastitog iskustva znamo da se naša svakodnevnica odvija u ritmičkom izmjenjivanju budnosti i spavanja. Novorođenče spava gotovo cijeli dan, s kratkim periodima buđenja. Odrastanjem se smanjuje potreba za snom. Starije osobe imaju manju potrebu za spavanjem. Odrasla osoba u prosjeku spava 7 – 8 sati. Dakle, trećinu našeg života prevedemo spavajući, ali to nije izgubljeno vrijeme jer se za vrijeme sna organizam i psiha opuštaju i oporavljaju.

U snu se povlačimo u sebe, prekidamo vezu između svijesti i vanjskog svijeta, izoliramo se od svoje okoline, ali ne potpuno. San nije stanje nesvijesti – kome, jer je testiranje realnosti uvijek prisutno, pa tako neki vanjski podražaj, npr. jaki zvuk, prekida san. Ispitivanja su pokazala da je potrošnja kisika i šećera u mozgu jednaka dok spavamo i dok smo budni. Mozak, dakle, ne spava, on samo radi na drugačiji način. Organizacija sna u nadležnosti je posebnog centra u mozgu koji tijekom spavanja koči aktivnost pojedinih dijelova mozga zaduženih, npr., za pokretanje mišića. Tijekom spavanja izmjenjuju se lagani i duboki stadiji sna te povremene tzv. REM faze kada sanjamo.

Znanstvenim istraživanjima utvrđeno je da u snu mozak poduzima “pospremanje”, odnosno čisti se od štetnih (toksičnih) spojeva koji nastaju tijekom fizioloških procesa u stanicama mozga, kao otpadni materijal – biološko smeće. Kada bi mozak bio zatrpan tim biološkim smećem, ne bi mogao raditi svoj posao, to znači da osoba ne bi mogla u potpunosti koristiti svoje psihičke sposobnosti, npr. pravilno razmišljati, koncentrirati se…

Buka, nezamračena i neuredna prostorija, previsoka ili preniska temperatura, neugodan krevet, loš zrak, kasno gledanje TV, neke bolesti, osobito one praćene jačim bolovima, zatim psihičke i emocionalne napetosti remete ulazak u san te trajanje i kvalitetu spavanja.

Apnea – prekid disanja u snu

Jedan od ozbiljnih poremećaja spavanja jest apnea u snu (grčka riječ koja označava prekid disanja). Karakterizirana je epizodama prestanka disanja, naglim buđenjem i hrkanjem. Najčešći je uzrok opuštanje mišića ždrijela, što dovodi do potpunog ili djelomičnog zatvaranja dišnog puta, čime je onemogućen dovod zraka u pluća, s posljedičnim padom koncentracije kisika u krvi. Prestanak disanja može trajati 10, 20, pa i 30 sekundi, na što mozak reagira alarmnim buđenjem, tako aktivira opuštene mišiće, dišni put se otvara i osoba počne hvatati zrak. Zbog kratkotrajnih epizoda gušenja, kojih je puno tijekom noći, spavač ne uspijeva doseći stadije dubokog sna te se ujutro budi umoran i neispavan, što umanjuje psihofizičke sposobnosti i nespojivo je s nekim zanimanjima. Statistike pokazuju da su vozači s ovim poremećajem odgovorni za oko 30 % prometnih nesreća sa smrtnim ishodom. To je razlog što je od 1. siječnja 2016. na snazi direktiva EU-a da se kod pregleda profesionalnih vozača, radi ocjene njihove zdravstvene sposobnosti, mora postaviti i pitanje o apnei.

Ostavi komentar