Bio je to uobičajeni dan kao svaki drugi, poslijepodne malo prije 17 sati Tomislav Logožar i njegov jedanaestogodišnji pudl Toti otišli su u šetnju gradom svojom uobičajenom kružnom rutom po susjednom kvartu. Tomislav stanuje u petokatnici nasuprot FINA-i. Po povratku kući, već blizu doma, još su praktički morali prijeći raskršće kod zgrade Međimurske županije, Toti je odjednom stao kod spomenika Zrinskom i nije se micao. Okrenuo se glavom prema Tomislavu i gledao ga u lice. I tako dobrih pola minute. Začuđeni Tomislav, zbunjen Totinim ponašanjem, već mu je nakanio reći neka krene doma, ali Tomislav to više nije uspio zaustiti jer ga je tog trenutka zgrabila bol u prsima takvom silinom da je pomislio kako će se srušiti na tlo. Njegov Toti predosjetio je njegovo predinfarktno stanje prije negoli je Tomislav uopće i osjetio bol. Tomislav Logožar je inače gluha osoba, dugo godina bio je i predsjednik Udruge gluhih i nagluhih osoba Međimurske županije. – Zbog Totija sam, nakon što sam shvatio što mi se događa, ostao priseban – kaže Tomislav – i zbog njega nisam odmah SMS-om nazvao hitnu pomoć, jer komu bih ostavio vjernog Totija. Da sam pozvao hitnu kada sam osjetio napad na ulici i da me ona pokupila tamo, moj bi Toti sigurno trčao za kolima i tko zna što bi mu se dogodilo. Zato je Tomislav odlučio zadnjim atomima snage krenuti kući, a vjerni Toti pomogao mu je u tome. Životna drama završila sretno zahvaljujući psu Totiju – Kada mi je počela trnuti ruka, znao sam sasvim sigurno da je u pitanju predinfarktno stanje. Otvorio sam usta i polako počeo duboko disati. Totiju sam dao znak rukom, pantomimom za gluhe, da krenemo kući. Shvatio je što želim i tako smo krenuli prema zebri i raskršću, a on me brižno vodio kući. Bilo mi je čudno što svi automobili usporavaju i zaustavljaju se na neobičan način te strpljivo čekaju da mi prođemo. Valjda su primijetili da me pas vodi na čudan način, hodajući unatrag kako bi me gledao u lice i pratio što se sa mnom događa. – priča nam Tomislav. – Hodali smo zastajkujući onim tempom koliko sam snage imao. Tu kratku relaciju od zgrade Županije do doma prošli smo polako za osam-devet minuta. Kada sam stigao doma, poslao sam sinu poruku da me odvede na hitnu. Nakon što me pregledao kardiolog kazao je: – Vi već imate vodu u plućima, a mislim da je prošlo kakvih petnaest minuta od prvih znakova boli. Nakon toga Tomislava su brzo pripremili za ugradnju stenta u KBC-u Dubravi. Kolima hitne za nešto manje od sat vremena dovezli su ga u Zagreb, gdje su ga samo sa sanitetskog ležaja prebacili na bolnički krevet i ravno u operacijsku dvoranu, gdje ga je već čekao liječnički tim s rukavicama na rukama. – Svaka čast, spasili su me. Sviđa mi se ta suradnja naše čakovečke Bolnice i KBC-a Dubrave. Za koji dan idem na kontrolu nakon ugradnje stenta. Nadam se da je sve dobro. Osjećam se bolje, nije kao prije, ali jedanput kada dobijete stent sve je drugačije. Šećem, ali polako. Uz mene je moj Toti. “Ne bih ga dao ni za što na svijetu” – Ne bih ga dao ni za što na svijetu. – kaže Tomislav. – Zbog njega sam u trenutku infarkta ostao priseban i na nogama. Dok sam bio u bolnici, bio je jako tužan, nije želio izlaziti u šetnju i nije imao volju jesti, ali čim sam došao iz bolnice nakon osam dana odmah mi se veselo umiljavao oko nogu. Makar ima svoj ležaj, Toti se ipak najradije zavuče u naš krevet. – Toti, daš mi pusiku. – kaže Tomislav svom dragom Totiju, i njegov vjerni pas poljubi ga nježno u obraz s bezuvjetnom ljubavlju. Nakon još dvije-tri puse za kameru Tomislav i Toti nastavili su svoju uobičajenu dnevnu šetnju po parku i svom kvartu. Zašto nadimak Toti? Pas Toti dobio je nadimak po talijanskom nogometašu Francescu Tottiju zato jer obožava loptice. Voli skupljati izgubljene loptice i u ustima ih donositi kući. Tako da doma ima kolekciju od njih pedesetak. Totti je inače vjeran samo jednom klubu – talijanskoj Romi. Nevjerojatna odanost jedinom klubu, zbog koje je on najveća ikona navijača Rome, najbolje dočarava ljubav koju dijele Tomislav i njegov psić, kao što je isto u slučaju kapetana ovoga talijanskog kluba.
