Razgovarali smo s Sandrom Mesarić, koja u specifičnim uvjetima sinove kronične bolesti – dijabetesa, priprema sina za školu!
Što sam sve učinila krivo!?
Sandra Mesarić, mama slatkiša Lea koji je u dobi za polazak u školu, ali su ga odgodili zbog njegove kronične bolesti dijabetesa, ispričala nam je o svom strahu od škole i neznanju kako da dijete pripremi za to novo iskustvo. Srećom, pred Sandrom i Leom je sada još godina dana do polaska u školu, a u pomoć im je priskočila i Anita Vadas sa svojim preporukama.
- Kao nadobudna mama bila sam uvjerena da ću svog šestogodišnjeg sina uspjeti sama kod kuće pripremiti za školu. Ove smo jeseni trebali krenuti u prvi razred, no u dogovoru sa stručnim timom koji radi procjenu djece za školu odlučili smo pričekati do iduće jeseni. Moj Leo naime ima kroničnu bolest – dijabetes i dajemo si još godinu dana ne bi li on sazrio još i više i mogao se tijekom tih nekoliko sati u školi brinuti o sebi.
- Kako Leo nije išao u vrtić ni predškolu, jer mu se nije mogla omogućiti adekvatna skrb, a i zbog mog velikog straha od toga tko će mu i kako kontrolirati šećer, pripremu za školu sam shvatila to ozbiljnije. Mislila sam da Lea moram naučiti čitati i pisati i takve stvari. I tako smo nas dvoje krenuli s učenjem. Naravno, pristup mi je bio totalno krivi. Shvatila sam to tek kasnije. Umjesto da uz igru uči slova, ja sam Leu napisala slovo na papir, a on bi trebao popuniti red. Ispravljala sam ga, brisala slova… Naravno, dijete je “zamrzilo” pisanje. I tako je jedna moja greška vodila drugoj i stvorio se začarani krug.
- Srećom po nas, čula sam za radionice pripreme za školu koje organizira Anita Vadas i odmah nas upisala. To je bilo najispravnije što sam učinila vezano uz pripremu Lea za školu. Uspjeli smo pobijediti strah od škole. Danas Leo uz osmijeh na licu piše brojke i slova, slovka. Moj strah od škole i onoga što Lea čeka je gotovo okopnio. Podučena sam kako raditi s Leom. Srećom, imamo još godinu dana vremena pripremiti se za školu, a sada znam i kako. Da se tako izrazim, Anitine pripreme nisu usmjerene na brojke i slova, nego kako na maštovit i kreativan način dijete zainteresirati za školu, razviti finu i grubu motoriku, emocionalnu inteligenciju, socijalne vještine.
- U svakom slučaju jedno lijepo iskustvo koje je uklonilo i moj i djetetov strah, a mene na vrlo konkretan i jasan način podučilo što mi je činiti. Jedva čekamo školu. Ovako spremnima bit će lakše uz to držati šećer pod kontrolom, ispričala je mama Sandra.