Moja kućica, moja slobodica. Moto je to koji je danas san svakoga mladog čovjeka, svake mlade obitelji. Nažalost, zbog trenutne ekonomske situacije rijetki si danas to mogu priušti. S druge pak strane, cijena nekretnina nikada nije bila niža, pa se ipak nađe način kako doći do vlastitih kvadrata.
A upravo se to ostvarilo mladom paru, 24-godišnjoj Katarini Farkaš iz Goričana te tri godina starijem dečku Nevenu Ivkoviću iz Donjeg Hrašćana, koji su uspjeli naći i po svojem guštu urediti vlastitu kuću u Čakovcu.
Svi mi svoj budući dom u kojemu ćemo živjeti, spavati te provoditi ugodne trenutke odmora želimo prilagoditi svojim željama i potrebama. Jednom riječju, želimo mu dati svoj pečat, ono nešto po čemu će se znati da je to upravo naše i ni od koga drugoga. To je najlakše učiniti tako da svaki centimetar obilježimo svojom rukom, svojom idejom i kreacijom, odnosno inovativnošću.
Uređenje je velik izazov
– Lako je kada čovjek ima brdo novca i gradi kuću po svojim željama. Ode u prvu trgovinu namještajem, kupi što mu se svidi i samo ‘pobaca’ po prostorijama. No, ja nisam taj tip. Želim dom koji će odisati dušom, dom koji će biti jedinstven i u pomalo starinskom štihu. – rekao nam je Neven.
Kupljena kuća u Čakovcu praktički je bila useljiva, ali mladi par to nije zadovoljavalo, već su krenuli u uređenje po svome. Naravno, neke stvari neizbježno se moraju kupiti, međutim, ima puno toga što čovjek može napraviti sam.
– Sviđa mi se starinski štih, stare grede po stropovima, pa sam nabavila dosta takvih stvari. Na sve stropove postavili smo stare drvene grede koje su nekada bile krov škednjima. – objasnila nam je Katarina. – Grede smo polako pobrusili, pa farbali i lakirali, i sada su predivan dio naših soba.
Obična vrata od stare ‘kuhnjare’ također su dobila novu namjenu. – kaže naša sugovornica, koju svi odmilja zovu Keti. – Također, stari oronuli dvosjed s foteljama nanovo je presvučen, a svaka slobodna minuta utrošena je na farbanje i lakiranje, pa je namještaj dobio sasvim novi izgled i teško je reći da se radi o komadu starom nekoliko desetljeća.
Potraga za starinama i na otpadu
– Obilazim stare tavane, podrume i otpade i uvijek se nađe poneki komad koji mi zapne za oko. Bilo da se radi o običnim daskama, maloj ladici, starim ljestvama, rasklimanoj komodi. Sve se to uz malo truda može obnoviti i dati stari – novi sjaj i namjenu.
Kaže, obično je dovoljno samo malo svježe boje budući da su ti stari komadi namještaja rađeni od drveta i dobre su kvalitete. – Ponekad samo treba promijeniti tapecirung, ručkicu na ladici, dodati pokoji jastučić ili jednostavno promijeniti namjenu. – sve nam je lijepo opisala Katarina, te dodala:
– Fasciniraju me stare grede. Osim kao ukras na plafonu, upotrijebila sam ih i kao svojevrsne postolje za luster. Puno toga danas se baca, a uz malo inovativnosti može se itekako lijepo ponovno iskoristiti.
Iako ima tek 24 godine, nije joj stran pojam bušilice, fleksa, brusilice, skalpera. Poznavanjem boja i lakova mogla bi posramiti i prosječnog muškarca, a maštom i kreativnošću i puno više ljudi. Pronašla se u uređenju i kreiranju u koje unosi sav svoj mladelački žar, životnu neiskvarenost i nebremenitost vremena. Treba reći da se radi o djevojci koja je zaposlena, studentica i sve stigne, ništa joj nije teško i sve želi u životu postići sa svojih deset prstiju.
Ideje i materijali i dalje čekaju u redu
I dok je podosta toga već u novom domu u koji će uskoro useliti, priručna radionica puna je dasaka, polica, komoda, ladica koje čekaju na red kako bi im se udahnuo novi život i novi smisao postojanja. Kaže nam naša Keti, sve će to doći na red.
– Idem korak po korak! – kaže na kraju.
U cijeloj toj priči ne smijemo zaboraviti ni njezina partnera Nevena koji također uvelike doprinosi uređenju kuće. On je također čovjek od djela, zlatnih ruku, odnosno kako stara poslovica kaže: Što oko vidi, to ruka napravi.
Autor: vv
