FOTO: Kako Keti i Neven uređuju svoj čakovečki dom svojim rukama i po vlastitom guštu

Katarina Farkaš Keti
Katarina Farkaš Keti

Moja kućica, moja slobodica. Moto je to koji je danas san svakoga mladog čovjeka, svake mlade obitelji. Nažalost, zbog trenutne ekonomske situacije rijetki si danas to mogu priušti. S druge pak strane, cijena nekretnina nikada nije bila niža, pa se ipak nađe način kako doći do vlastitih kvadrata.

A upravo se to ostvarilo mladom paru, 24-godišnjoj Katarini Farkaš iz Goričana te tri godina starijem dečku Nevenu Ivkoviću iz Donjeg Hrašćana, koji su uspjeli naći i po svojem guštu urediti vlastitu kuću u Čakovcu.

Svi mi svoj budući dom u kojemu ćemo živjeti, spavati te provoditi ugodne trenutke odmora želimo prilagoditi svojim željama i potrebama. Jednom riječju, želimo mu dati svoj pečat, ono nešto po čemu će se znati da je to upravo naše i ni od koga drugoga. To je najlakše učiniti tako da svaki centimetar obilježimo svojom rukom, svojom idejom i kreacijom, odnosno inovativnošću.

Katarina Farkaš Keti

Uređenje je velik izazov

– Lako je kada čovjek ima brdo novca i gradi kuću po svojim željama. Ode u prvu trgovinu namještajem, kupi što mu se svidi i samo ‘pobaca’ po prostorijama. No, ja nisam taj tip. Želim dom koji će odisati dušom, dom koji će biti jedinstven i u pomalo starinskom štihu. – rekao nam je Neven.

Kupljena kuća u Čakovcu praktički je bila useljiva, ali mladi par to nije zadovoljavalo, već su krenuli u uređenje po svome. Naravno, neke stvari neizbježno se moraju kupiti, međutim, ima puno toga što čovjek može napraviti sam.

– Sviđa mi se starinski štih, stare grede po stropovima, pa sam nabavila dosta takvih stvari. Na sve stropove postavili smo stare drvene grede koje su nekada bile krov škednjima. – objasnila nam je Katarina. – Grede smo polako pobrusili, pa farbali i lakirali, i sada su predivan dio naših soba.

Obična vrata od stare ‘kuhnjare’ također su dobila novu namjenu. – kaže naša sugovornica, koju svi odmilja zovu Keti. – Također, stari oronuli dvosjed s foteljama nanovo je presvučen, a svaka slobodna minuta utrošena je na farbanje i lakiranje, pa je namještaj dobio sasvim novi izgled i teško je reći da se radi o komadu starom nekoliko desetljeća.

Potraga za starinama i na otpadu

– Obilazim stare tavane, podrume i otpade i uvijek se nađe poneki komad koji mi zapne za oko. Bilo da se radi o običnim daskama, maloj ladici, starim ljestvama, rasklimanoj komodi. Sve se to uz malo truda može obnoviti i dati stari – novi sjaj i namjenu.

Kaže, obično je dovoljno samo malo svježe boje budući da su ti stari komadi namještaja rađeni od drveta i dobre su kvalitete. – Ponekad samo treba promijeniti tapecirung, ručkicu na ladici, dodati pokoji jastučić ili jednostavno promijeniti namjenu. – sve nam je lijepo opisala Katarina, te dodala:

– Fasciniraju me stare grede. Osim kao ukras na plafonu, upotrijebila sam ih i kao svojevrsne postolje za luster. Puno toga danas se baca, a uz malo inovativnosti može se itekako lijepo ponovno iskoristiti.

Iako ima tek 24 godine, nije joj stran pojam bušilice, fleksa, brusilice, skalpera. Poznavanjem boja i lakova mogla bi posramiti i prosječnog muškarca, a maštom i kreativnošću i puno više ljudi. Pronašla se u uređenju i kreiranju u koje unosi sav svoj mladelački žar, životnu neiskvarenost i nebremenitost vremena. Treba reći da se radi o djevojci koja je zaposlena, studentica i sve stigne, ništa joj nije teško i sve želi u životu postići sa svojih deset prstiju.

Ideje i materijali i dalje čekaju u redu

I dok je podosta toga već u novom domu u koji će uskoro useliti, priručna radionica puna je dasaka, polica, komoda, ladica koje čekaju na red kako bi im se udahnuo novi život i novi smisao postojanja. Kaže nam naša Keti, sve će to doći na red.

– Idem korak po korak! – kaže na kraju.

U cijeloj toj priči ne smijemo zaboraviti ni njezina partnera Nevena koji također uvelike doprinosi uređenju kuće. On je također čovjek od djela, zlatnih ruku, odnosno kako stara poslovica kaže: Što oko vidi, to ruka napravi.

Autor: vv

Ostavi komentar