Četrdesetsedmogodišnja Nevenka Tizaj iz Čehovca već 20 godina plovi obrtničkim vodama, i to granom koja je uglavnom rezervirana za muškarce. Za jubilarnu godinu kao obrtnica zasluženo je primila priznanje Obrtničke komore Međimurske županije za prošlu 2016. godinu.
Inače, ona je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, održivačica motornih vozila u Međimurju.
Uspješna poslovna žena, supruga i majka 23-godišnje kćeri i 18-godišnjeg sina, Nevenka Tizaj iz Čehovca već 20 godina kao jedina zaposlena vodi svoj obrt – praonicu automobila. Jednostavna praonica nema velike žute četke, nema nikakve druge strojeve, već samo veliki i teški usisavač koji po unutrašnjosti automobila vode snažne i vješte Nevenkine ruke. Za nju nema petka ni svetka, a do prije nekoliko godina ni godišnjeg odmora. Radilo se svih 365 dana u godini, bez iznimke.
Uživa u poslu koji i dalje radi s ljubavlju
– Obrt je nastao sasvim slučajno. – upoznala nas je sa svojom pričom Nevenka, koju svi znaju kao Nenu. – Nisam ni približno te struke. Nakon škole najprije sam pet godina radila u Sloveniji, u tvornici elektrodijelova. Ali, ubrzo sam se zajedno sa suprugom vratila doma i zaposlila u Jelenu. I tu sam se zadržala pet godina budući da je situacija u poduzeću bila vrlo neizvjesna. Sjedeći doma, suprug je onako bez veze rekao: ‘Mogla bi otvoriti praonicu vozila.’ I tako je krenulo.
Obrt, kaže, krenuo je od nule. Ništa nisu imali, osim vrta djede i bake na kojem je niknula prva građevina.
– Volim aute i dosad sam već svašta vozila i isprobala gotovo sve, od traktora, preko različitih automobila, pa do kamiona. Jednostavno volim miris benzina i ništa mi nije teško. Pranje auta nije nešto bez čega se ne može. Ako nemaš novac, ne pereš auto ili ga pereš sam, doma. Stoga dobro pazim da sve odradim kako treba. Radije operem dva-tri vozila manje, no zato kvalitetno i pošteno. Takav pristup radu donio mi je i stalne mušterije. Naročito ljude koji imaju skuplja vozila i vole da im ženska ruka očisti sama sve. – nasmijala se simpatična Nevenka.
Nema toga što Nena ne može. Ručno pranje i usisavanje ogromnim usisavačem, dubinsko čišćenje, a opet čišćenje koje ne oštećuje unutrašnjost skupih automobila. Gušt joj je, objašnjava, otvarati vrata i haube skupocjenih “ergela”, od BMW-a, Audija do Mercedesa, ali isto tako i Peugeota, Renaulta te Opela. Iako radi već 20 godina, i dalje je sama svoj šef, nema zaposlenih, nema pomoćnika ni asistenata. Eventualno uskoči koji od članova obitelji, no i to je rijetko budući da su svi zaposleni.
Muški su me najprije čudno gledali
Kao i svaki početak, dodaje, ni njezin nije bio lagan, tim više što se morala probiti u “muškom svijetu”. Ne samo da su ju kolege čudno gledale, već i ljudi koji su dovezli automobile na pranju.
– Neki su mi u početku i teško davali iz ruke ključeve svojih vozila kada su me vidjeli, jer su mislili da tu radi suprug. No, nisam se dala i kroz godine rada stekla sam renome ispod kojeg ne idem. Naime, Čehovec je mali, nije na atraktivnom mjestu i previše je blizu Preloga, gdje su uglavnom stacionirane druge praonice. Stoga sam se morala duplo više potruditi, ponuditi ono čega nema u Prelogu, a to je isključivo ručni rad.
Dokad će se iz praonice čuti zvuk usisavača, ne zna ni sama. Da je lako – nije, jer, kaže, ima razdoblja da po nekoliko tjedana u dvorište ne uđe ni jedan automobil. Ali, nakon toga, ne stigne dići glavu od posla i tako ukrug već dva desetljeća.
