6.9 C
Čakovec
Petak, 29 ožujka, 2024

Glas potrošača se ne želi čuti

Demokratska društva karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo su građani koji se aktivno i slobodno upliću u sve sfere društvenog djelovanja. Još su stari Grci (politike koinona) i Rimljani (societas civilis) poznavali ovaj institut. Po njihovom poimanju bilo je to političko društvo u kojem su aktivni građani sudjelovali u oblikovanju politike.

Hrvatska Vlada je kao resorno ministarstvo za zaštitu potrošača odredila Ministarstvo gospodarstva, što je u izrazitom sukobu interesa, jer Ministarstvo gospodarstva je resorno za gospodarstvo u cjelini, te posebno za poduzetništvo i obrt. A zašto dovoljno je da pogledamo sastav Nacionalnog vijeće za zaštitu potrošača, koje od 26 članova ima samo 3 predstavnika udruga za zaštitu potrošača, kao demokratski ukras političke samovolje.

Naime, Zakon o zaštiti potrošača određuje da je tijelo javne vlasti koje uređuje pružanje javnih usluga potrošačima dužno osnovati savjetodavno tijelo u čijem sastavu mora biti i predstavnik udruge za zaštitu potrošača te donositi odluke, nakon mišljenja savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način.

Upravo je Sabor najviše mjesto gdje se uređuje pružanje javnih usluga, no Sabor, kao i Vlada RH nikada nije zatražio mišljenje Nacionalnog vijeća za zaštitu potrošača, kako bi donio odluku, nakon mišljenja savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način.

Ako je nepobitno da resorno ministarstvo čak nema informacije koje udruge za zaštitu potrošača postoje u Hrvatskoj, a još manje koje su aktivne te koliko imaju članova, tj. koga predstavljaju, jasno je da nema supostojanja triju sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo), jednom riječju nema demokratskog ozračja (društva).

Takav odnos prema potrošačima i njihovim udruženjima preslikava se s vrha do najmanjih tijela vlasti u RH, pa se može ustvrditi da u Hrvatskoj ne postoji politika zaštite potrošača, jer ne samo na nema Nacionalne strategije zaštite potrošača nego nijedna JRLS nema plan provedbe politike zaštite potrošača, a od svih županija, jedino Međimurska županija objavljuje javne natječaje za sufinanciranje udruga za zaštitu potrošača.

Učinkovit sustav zaštite potrošača u državama članicama EU-a, SAD-a i Kanade nezaobilazan je dio demokratskog života tih država koje i na taj način iskazuju zaštitu temeljnih prava i dostojanstva pojedinca, do kada će hrvatski potrošači biti potrošački drugog reda u EU, a da je tako potvrđuju između ostalog i istraživanja uvažene europarlamentarke Biljane Borzan.

Ostavi komentar

Povezani članci

Ostanimo povezani

43,705FanoviLajkaj
608SljedbeniciSlijedi
0PretplatniciPretplatiti

NAJNOVIJE