[layerslider id=”7″]
S hrvatskom valutom kunom nikad mira, kao ni sa svima nama koji za te iste kune radimo i koristimo ih svakodnevno kao sredstvo plaćanja. Još prije nešto više od dvadeset godina imali smo dinare, a sada nam predstoji mogućnost da ponovno promijenimo valutu i ovaj put prijeđemo na euro. Istovremeno, stanje države, svi strukturni i društveni problemi, ponovno nam pokazuju da sami ne možemo napredovati, te da nam je potrebno dodatno povezivanje prema zemljama u zapadnom okruženju s kojima već i jesmo u Europskoj uniji.
Iako nam prava javna rasprava o uvođenju eura na mjesto sadašnje kune tek slijedi, iseljavanje naših građana, i to najviše u zemlje u kojima plaća dolazi upravo u eurima, može biti indikator znatne potražnje i čežnje za načinom života ili barem plaćom kakva je tamo negdje u eurozoni. Iako je osnovni uzrok našeg lošeg ekonomskog standarda preveliko uplitanje države u naše živote, i to kroz propise, poreze i namete, te iako nam uvođenje eura neće direktno promijeniti poreznu politiku, može li nam ono pomoći da konačno zakoračimo prema pravom europskom standardu života? Detaljnu raspravu o istome, prema najavama, započet će upravo Hrvatska narodna banka, koja priprema opsežno istraživanje kako bi se pokrenule diskusije i informiranje građana.
Dosadašnje javne rasprave o uvođenju eura ističu da bi njegovo uvođenje donijelo niže kamatne stope na kreditna zaduživanja. S obzirom na to da smo mala država, izuzetno ovisna o vanjskim utjecajima, ne možemo dugoročno voditi vlastitu monetarnu politiku, te bi uvođenje eura pozitivno utjecalo na gospodarski razvoj države.
Ono što svakom građaninu padne na pamet kod rasprave o uvođenju eura je činjenica da time gubimo monetarnu samostalnost i suverenost, no činjenica je da su naše banke ionako već u većinskom stranom vlasništvu, a dvije trećine svih naših dugova i kredita je denominirano u stranoj valuti, najčešće u euru. Za razvoj našeg gospodarstva od izuzetne su nam važnosti i različiti europski fondovi, kojima bismo u budućnosti imali lakši pristup ako bismo bili dio eurozone.
Zbog velike euroizacije našeg društva, a upravo kroz činjenicu da se euro kao valuta na različite načine već nalazi u našoj svakodnevici, hrvatskim poduzećima bi ulazak u eurozonu smanjio troškove poslovanja. Unatoč mogućem rastu cijena nakon prihvaćanja eura, ukupno bi za sve nas ipak vjerojatno bilo više koristi nego štete. Kroz raspravu koja će tek uslijediti, nužno je, zbog sigurnost građana, također definirati tko će snositi odgovornost ako dođe do negativnih posljedica uvođenja eura, te kako će se one sanirati. No, po pitanju strahova od raspada eurozone ili čak Europske unije, isto je potrebno sagledati kroz sve zemlje koje su članice, a ne samo Hrvatske jer bi to utjecalo na sve, što u konačnici znači da je izuzetno mala vjerojatnost da bi do raspada i moglo doći.
Unatoč tome što rasprava o euru tek slijedi, za nas Međimurce euro vjerojatno nikada nije niti bio problem. S obzirom na broj naših članova obitelji ili prijatelja koji rade u Austriji ili Njemačkoj, mi ionako već godinama funkcioniramo kao da je euro potpuno jednako vrijedna valuta kao i hrvatska kuna.
